LifestyleTemeZanimljivosti

U Brazilu budi Brazilac

Pored neiscrpnih resursa, brazilsko najveće blago su njegovi stanovnici, nacija koja obećava

Sjajna pobjeda Sušićevih nogometaša nad Grcima dovela je brojne građane naše zemlje u veliko iskušenje: otići ili ne otići u daleki Brazil, ako se ostvari san koji traje cijele dvije decenije, san o tome da se momci u plavo – žutim dresovim kvalificiraju na jedno veliko takmičenje.

Iako Spahića i drugove do puta u Brazil čeka još pet, teških i neizvesnih utakmica, mi im držimo fige. Oni to hoće, oni to mogu.

Međutim, postavlja se pitanje: Šta onda? Gdje je taj Brazil i šta u njemu ima? Ko su zapravo Brazilci i jesu li prijateljski nastrojeni? Kako doći do Brazila i kako tamo preživjeti tokom ludila Svjetskog prvenstva u nogometu naredne godine? Za novac kojim će platiti put u Brazil i vratiti se nazad u domovinu, Bosanci i Hercegovci se ne brinu.

Novac nije problem, jer novca nema, ali će se već uljeto naredne godine nekako naći 1.100 eura za avionsku kartu od Beča do Sao Paola.

Nova obećana zemlja

Brazil je danas sve što BiH nije ili možemo reći da je BiH ono što je Brazil bio prije dvadeset i trideset godina.

Bila je to zemlja „favela”, prljavštine i svakojake ljudske bijede, tako karakteristične za zemlje trećeg svijeta. Tadašnji Brazil, sa ekonomijom zasnovanom na izvozu jeftinog voća i povrća, a uvozom sve ostalog, nije bio zemlja budućnosti.

Ipak, prije dvije decenije, nešto se preokrenulo. Brazilci su, izgleda, konačno shvatili u kakvoj zemlji žive i koliko im ta zemlja može pružiti. Shvatili su da imaju velike ljudske i materijalne potencijale, pamet i plodnu zemlju i da je za minimum sreće treba malo strpljenja i logičnog, realnog razmišljanja. Takav stav se pokazao ispravnim. Brazil je u zadnje dvije decenije prepolovio siromaštvo, smanjio kriminal na sasvim razumnu mjeru, omogućio svim građanima besplatno liječenje i pristupačno školovanje. Ova zemlja više ne životari prodajući multinacionalnim kompanijama banane ili kafu u bescijenje. Primjera radi, dvije decenije brazilski farmeri su tonu kafe teško moglo mogli prodati za više od dvadeset dolara.

Ostatak debelog finansijskog „kajmaka” prodajući tu istu kafu ostatku svijet za cijenu uvećanu i nekoliko stotina puta. Danas ova zemlja proizvodi i prodaje najbolju i natraženiju robu na svijetu, a to je pamet.

Brazil danas proizvodi i prodaje automobile, naftne bušotine, kompjutere i avione. Ova zemlja je treći svjetski proizvođač letjelica, druga industrijska sila američkog kontineta i sedma ekonomija svijeta, jača od ekonomije Velike Britanije i tek nešto slabija od ekonomije Francuske.

Bosanci i Hercegovci koji se možda iduće godine upute u skoro osam hiljada kilometara daleki Brazil, upoznat će drugačiju zemlju od one kakvu su očekivali gledajući televiziju. I danas, kao i prije stotinu godina, tamo sa raznih strana svijeta dolazi mnogo ljudi u potrazi za svojim mjestom pod toplim, južnim Suncem.

Moderni imigranti se razlikuju od siromašnih useljenika koji su se prije stotinu godina tiskali na palubama parobroda.

Danas Brazil, koji glasi kao jedan od najpoželjnijih zemalja za početak novog života, privlači pilote, ljekare, inžinjere i naučnike svih profila.

Možda neki Bosanci koji dođe da bodre plavo-žute i ostane ovdje. Vize nam nisu potrebne za ovu zemlju.

Španski? Ne ovdje!

O Brazilu kao velikoj zemlji postoje razni stereotipi za koji su krivi prije svega mediji, ali i ograničenost prosječnog ljudskog uma. Prvi stereotip, koji je Brazilcima najmrži jeste jezik. Oni koji imaju nekakvo znanje španskog jezika i žele putovati i Brazil, trebaju znati da im ta vještina neće u ovoj zemlji biti od bilo kakve koristi.

Naprotiv, ako želite uvrijediti Brazilca, upitajate ga nešto na španskom. Stanovnici ove zemlje su posebni ponosni na svoj jezik koji je vrlo važan dio njihove kulture i posebno zbog činjenice da je Brazil jedina „luzofonska zemlja” ( zemlja u kojoj je portugalski službeni jezik) u Novom svijetu.

Brazilci se žele jasno distancirati od lošeg imidža ( pučevi, diktature, droga , siromaštvo, feudalno naslijeđe) od kojih pate gotovo sve latinoameričke zemlje u kojima se govori španski.

Drugi steretip povezan sa Brazilom jesu seksualane slobode i golotinja. Takve stavove podgrijavaju slike koje stižu sa karnevala, posebno onoga najčuvenijeg u Rio De Janeiru. Atraktivne, razgolićene,žene koje plešu u ludom ritmu, mogu se samo vidjeti na karnevalim. Inače je golotinja u Brazilu zabranjena, osim na pojedinim nudističkim plažama. Čak niti muškacima nije dozvoljeno hodanje ulicom bez gornjeg dijela odjeće.

Bez obzira na sve stereotipe Brazil je dosta konzervativna zemlja. Iako se Brazilke zbog toplote rado oblače u laganu i kratku odjeću, to ne znači da se radi o prostitutkama, čiji je zanat u ovoj zemlji zabranjen. Ponuditi seks nepozantim djevojkama koje sretnete na ulici, može biti kažnjivo kao seksualno uznemiravanje.

Brazil ulaže velike napore u borbi protiv svih oblika prostitucije, kao i pedofilije, te takozvanog seks – turizma koji prakticiraju imućni Evropljani i Amerikanci.

Oni koji budu uhvaćeni u nekoj od ovih nedozvoljenih radnji ruzikuju dugogodišnje zatvorske kazne. Dugogodišnji zatvor mogu očekivati i oni koji koriste ili prodaju droge, a iza rešetaka mogu završiti i oni koji alkohol piju na ulici. I to je zabranjeno po zakonu ove zemlje.

Kako pišu turističke web stranice, Brazilce takođe nervira kada njihovu zemlju asocirate sa favelama, legendarnim naseljima straćara na obodima većih gradova ove zemlje. Statistika je neumoljiva.

Od oko 200 miliona Brazilaca, samo njih šest posto živi u favelama, a i taj se broj smanjuje. Tokom nekoliko posljednjih decenija razne brazilske vlade su pokušavale u potpunosti ukloniti favele, no bez uspjeha.

Stoga se pristupilo nečemi drugom, takozvanoj pacifizaciji favela koje su dobile neku vrstu autonomije. Policija ne ulazi u favele. Bez prijeke potrebe, stanovnici sami čuvaju red i mir, te skupljaju otpatke i čiste ulice, a sami i dijele poštu. Vlada ove zemlje je uložila mnogo novca u podizanje kvaliteta života u favelama. Izgrađene su kuće od čvrstog materijala, uvedena struja i kanalizacija. To je imalo jedan neobičan i moguće nepoželjan efekat.

Naime, kako favele počinju ličiti na normalna naselja, tako i se u njih počinju useljavati i pripadnici brazilske niže srednje klase, koji tako polako istiskuju tradicionalne stanovnike ovih područja. Sedamdeset posto stanovnika favela su tamnoputi Brazilci.

Takođe, rasizam bilo kojeg oblika je strogo kažnjiv.

Favele kao kulturni fenomeni

Brazilskoj vladi u ovom trenutku možda i ne odgovaralo da favele potpuno nestanu iz

jednog veoma praktičnog i opipljivog razloga. Krajem devedesetih godina pojavio se favela – turizam. Nekadašnja sramota za brazilsko društvo, danas je kulturni fenomen i izvor značajnih prihoda, kako za same vlasti, tako i za stanovnike favela koji se zapošljavaju kao turistički vodiči. Turisti tako spoznaju da Brazil nisu samo samba, Pele, Copacaban i karnevali nego i obični ljudi sa svojim svakodnevnim brigama i radostima. U favelama se nalazi onaj pravi Brazil. Uostalom niti jednu zemlju ne možemo upoznatu predvorjima luksuznih hotela koji se od zemlje do zemlje razlikuju samo u detaljima. Niti Brazil nije izuzetak.

Ovo je jedan od najvećih zemalja na svijetu, četvrta po površini, iza Rusije, Kine, Kanade i SAD. Brazil se proteže od ledenih Anda na Zapadu , do područja sa vječitim ljetom na ušću Amazona, od savana i stepa na sjeveru i vrlo ugodnih predjela za život na krajnjem jugu zemlje.

Najčešća asocijacija na Brazil jeste prašuma Amazona, koji nazivaju i pluća planete, zbog činjenice da se ovim jedinstvenim šumama stvara najviše kisika u svijetu. Rijeka Amazon je najveća je svjetska vodena površina. Još uvije traju rasprave koja je rijeka duža, Nil ili Amazon, ali se zna da je ova druga svakako najšira rijeka na svijetu.

Na pojedinim mjestim i u određeno doba godine široka je 325 kilometara, što je otprile jedanko razdaljini između Bosanskog Broda i Metkovića.

U središtu ove prašume nalazi se grad Manaus, jedno vrlo važno mjesti za historiju bh. nogometa. Tamo se 1997. odigrala čuvana utakmica između reprezentacije BiH i reprezentacije Brazila za koju je tada igrao najskuplji sportista svijeta, slavni Ronaldo. Meho Kodro i momci nisu bili tako fascinirani imenima protiv kojih su igrali, obzirom na izneđujuće dobar rezultat na kraju utakmice ( 1 : 0 za Brazilce), koliko su bili fascinirani činjenicom da se moderni, milionski grad nalazi usred divljine Amazona. Do njega se može doći samo na dva načina, avionom ili brodom.

Pustinje privlače turiste

Pored Rio de Janeira i Sao Paola, Manaus je jedno od mjesta koje se u ovoj zemlji jednostavno moraju posjetiti. Grad ima brojne historijske znamenitosti, operu, filharmoniju i veliki zoo – vrt.

Ipak, ono što svakako privlači najviše turista u ovaj zabačeni, ali zanimljivi grad jeste priroda, kako u samom gradu,tako i u njegovoj najbližoj okolini.

Brazil nema samo prašume nego prave pustinje, i to možda one najljepše na svijetu. Na sjeveru Brazila nalazi se područje od oko 1.500 kvadratnih kilometara pod nazivom nacionalni park Lencois Maranhense.

Područje se sastoji od od mnoštva bijelih pješčanih dina, između kojih se nalaze jezera ili lagune kako ih mještani zovu, a lagune nastaju skupljanjem kiše.

Lagune su i najveća atrakcija ovog mjesta i magnet su za turiste, koji ponekad pokažu svoju razmaženost. Tako se pojedini američki turisti na čuvenoj stranici Tripadvisor.com žalili da su ih turističke agencije prevarile jer u vrijeme njihove posjete nije bilo vode u lagunama parka Lencois Maranhense.

U blizini ovog veličanstvenog mjesta nalazi se još jedno slično mjesto, pod nazivom Jericoacoara. Pored veličanstvenih pješčanih dina, Jericoacoara ima i možda najljepšu plažu na svijetu.

Znatna udaljenost od velikih gradova i glavnih puteva, pomogla je očuvanju ovog mjesta koje treba posjetiti bar jednom u životu. Cijene su sasvim prihvatljive, čak i za bosanki džep. Ako je vjerovati podacima na stranici Booking.com, pored Jericoacoara plaže, jednog od najljepših mjesta na svijetu, može se u hotelima noćiti već za sedamdesetak KM.

Brazil je zemlja za otvorena za svakoga, i nadamo se da ćemo u ljeto naredne godine na ulicama njegovih gradova vidjeti i navijače sa plavo- žutoplavim rekvizitima.

 Brazilija: Grad za sebe

Između ostalog, Brazilce ne vole kada ustvrdite da je njihov glavni grad Rio De Janeiro. To nije slučaj od 1960. Kada je duboko u unutrašnjosti države za galavni grad određene Brazilija, futuristički grad izgrađen po nacrtima arhitekte Oscara Niemeyera. Putnici koji danas posjete Brazliju tvrde da taj grad izgleda kao vizija budućnosti iz 50 – ih. I pored kritika svjetskih urbanista, Brazilija je sa sa svojih 2.5 miliona ljudi, sasvim moderna grad, visokog kvaliteta života.

U Brazilu budi Brazilac

Turističke stranice nude brojne zanimljive savjete kako da se na opasnim ulicama Brazila sačuva živa glava ili novčanik. Jedan od njih kaže da dok šetate, recimo Copacabanom, izgledate kao Brazilac, tako što ćete na sebi imati dres nogometne reprezentacije ove zemlje. Ipak, gradovi Brazila nisu mnogo opasnije od ulica velikih američkih i evropskih gradova, te važe i slična pravila za preživljavanje. Ako iduće godine otputujete u Brazil, u Rio ili Sao Paolo, ne zalazite u mračne ulice, ne krećite se sami, ne upadajte u oči svojim ponašanjem, i ne ponašajte se kao u svojoj zemlji.

Čelična lady za predsjednicu

Vjerovatno najodgovornija za brazilsko ekonimsko i društveno čudo je Dilma Vana Rousseff, inače sadašnja, 36 . predsjednica Brazila. Mnogi je nazivaju jednom od najmoćnijih žena svijeta, tik uz Angelu Merkel. Ima bugarske korijene, a u mladosti je bila radiklani ljevičar i član gerile koja se borila protiv dikature 70 – godina prošlog stoljeća. Zbog njenog pragmatizma i beskompromisnog stava prema problemima i korupciji u vlastitim redovima, nazivaju je i brazilska čelična lady. Ne smeta joj to.

– Mislim da je Brazil jednostavno bio spreman da na ovu poziciju izabere ženu. Ja nisam samu sebe izabrala na ovu poziciju. Ako ništa drugo, žene su većina u Brazilu, tvrdi ona.