Posljednjih dana u našoj zemlji se mnogo spominje riječ “Gibraltar”, kao asocijacija na policijsku akciju u kojoj su privedeni marketinški tajkuni, osumnjičeni za brojne nelegalne radnje, između ostalog, i sumnjivo poslovanje putem “off-shore” kompanija registriranih u ovoj neobičnoj, nama slabo poznatoj zemlji. Gibraltar je porezni raj za ljude koji rado kriju nelegalno stečeni novac, ali i raj za oči i duše onih koji žele vidjeti jedno od najljepših i najzanimljivijih mjesta u Evropi, udaljeno samo 14 kilometara od Afrike…
Godine 711. svijet je bio nešto drugačiji nego danas. Tada je jug bio obrazovan, tehnološki superioran, bogat i vojno moćan, dok je sjever tavorio u siromaštvu, neznanju i međusobnoj zavađenosti. Zemlja koju danas poznajemo kao Španija tada nije postojala, bilo je to gomila međusobno zaraćenih gotskih državica, lak plijen za vojsku od 1.500 ljudi pod komandom čovjeka po imenu Zayed Al Tariq. Gotski kralj Roderik pokušao se suprotstaviti arapskoj invaziji, no bezuspješno. Poginuo je, njegova vojska je poražena, a Arapi su u tokom sljedećih 40 godina osvojili gotovo cijelu Španiju, te čak prešli i Pirineje i ušli u južnu Francusku.
Danas nema Arapa u Španiji, osim siromašnih imigranata iz Maroka, Tunisa ili Alžira. O vremenu kada su muslimani vladali Iberijskim polutokom svjedoče rijetke preostale građevine, uglavnom dvorci, utvrde i njihova orijentalna imena. Jedno od takvih je i Gibraltar, mjesto na kojem se 711. iskrcao Zayed Al Tariq i zauvijek promijenio historiju, kako Španije, tako i cijele Evrope. Mjesto koje je stoljećima nazivano Heraklovi stubovi, po mitskom grčkom junaku čudesne snage koji je tu, navodno, sagradio ogromne stubove, kako nebo ne bi slučajno palo na zemlju, godine 711. postat će Jabal Al Tariq ili Tarikova Stijena. Mnogo stoljeća kasnije, kada Arapa više ne bude u Španiji, Tarikova Stijena će postati Gibr-al-tar ili Gibraltar, prema iskrivljenoj verziji arapskog originala.
Mala Britanija na jugu
Ni Španci neće dugo uživati u lijepom pogledu s najčuvenije, najpoželjnije i najjužnije stijene u Evropi. Godine 1704. Gibraltar će im preoteti Britanci, i tu će ostati do danas, na veliku žalost i tugu službenog Madrida. Sve što je Španija pokušala učiniti kako bi pod svoju zastavu vratila ovaj “zlatni zub”, neslavno je propalo, pa čak i dva referenduma, jedan organiziran 1969., drugi organiziran 2002. godine.
– On koji će donijeti konačnu odluku neće biti ni britanska ni španska vlada, nego narod Gibraltara na referendumu. Narod Gibraltara je to već jednom učinio 1969. godine. Šta god oni odluče, mi ćemo biti iza toga – rekao je u julu 2002. britanski ministar vanjskih poslova Jack Strow.
Rezultat referenduma bio je potpuni poraz za službeni Madrid. Čak 98,48 onih koji su izašli na refrendum, a izašlo je 87,9 posto od registriranih birača u Gibraltaru, odlučilo je ostati pod vlašću britanske krune i reklo još jedno veliko, odlučno ne „NE” vraćanju pod upravu Španije. Imali su puno pravo za takvu odluku.
– Prvo da se zna, ja se osjećam kao Gibraltarijanac, ali i Britanac. Mi poštujemo našu kraljicu, možda više nego ikoga drugog. Mnogi useljenici uđu u moj auto i pitaju me: “Zašto ne želiš živjeti u Španiji, zašto ne želiš biti Španac?” Ja njima kažem „Gibraltar je vaš, Gibraltar je britanski”. Nikada ne bih pristao živjeti pod Španijom, radije bih umro… Gibraltarijanci će uvijek biti zajedno, uvijek ćemo se držati „kao jedan”. Ne mogu nam oteti ovo. Ne možete nas podijeliti. Ne možete nas pokoriti i ne možete nas otjerati odavde – rekalo je u reportaži BCC-a čovjek po imenu John Charles Guy, inače taksist u Gibraltaru.
Reportaža u kojoj raspjevani taksist pjeva kako je “Gibraltar njegov rodni grad”, emitirana je u augustu prošle godine, na vrhuncu još jedne špansko-britanske krize oko Gibraltara, tenzija koje traju decenijama, uprkos činjenici da su i jedna i druga zemlja članice i EU i NATO-a. Madrid ne odustaje od snova da jednog dana na 426 metara visoku stijenu postavi svoju zastavu. Sve dok to ne učini, a neće, vjerovatno, učiniti nikada, Španija nastoji zagorčati život stanovnicima Gibraltara, koliko god je to moguće.
– Britanski ponos je svugdje u Gibraltaru. Grad od samo nekih trisetak hiljada ljudi, u nekim detaljima je mnogo više „britanski”, nego mnogi dijelovi Britanije kakvu poznajemo. Nekoliko hiljada Španaca prelazi granicu, kako bi radili u restoranima, barovima i uredima svakog dana. I naravno, temperature ovdje rastu zbog povećanih kontrola i čekanja – izvještavao je BBC u ljeto prošle godine.
I zaista, Gibraltar je po gotovo svemu što oko posmatrača može vidjeti, u potpunosti britanski. Za siguran saobraćaj i mir na ulicama brinu se čuveni „Bobby” policajci. Britanske zastave su posvuda, arhitektura je također britanska, kao i hrana. Lokalni fast-food restorani uglavnom služe „Fish and chips”, tipično britansku kombinaciju sjeverne, morske ribe i prženih krompirića. Te krompiriće uglavnom prže radnici koji pristižu sa siromašnijeg sjevera, s druge strane problematične granice, najviše iz grada La Linea de la Concepcion. Iako su Britanije, Španija i Gibraltar i „de facto” i „de iure” dio Evropske unije, to ne znači mnogo kada je ulazak ili izlazak iz Gibraltara u pitanju.
Kako smo već rekli, Španija nastoji zagorčati život stanovnicima Gibraltara što je više moguće, dajući im do znanja da su u nekoj vrsti opsade. Dok su prelasci granice između zemalja EU samo formalnost, prelazak automobilom iz španjske Linee, može trajati satima, može biti otežan nezamislivim birokratskim zavrzlamama koje samo povrijeđeni ego nekog činovnika iz Madrida može smisliti, a može biti i skup. U ljeto prošle godine jedan visoki zvaničnik vlade u Madridu zaprijetio je da će svako ko pokuša preći granicu Gibraltara, s jedne ili druge strane, biti oporezovan u iznosu od 50 eura. Razlog za pojačane tenzije tokom 2013., koje su u nekim momentima ličile na udaranje u ratne bubnjeve i reprizu dešavanja s Falklanda te uvod u novi rat, bio je poprilično glup i besmislen. Lokalne vlasti Gibraltara su u more ispred svoje luke položili nekoliko betonskih blokova, kako bi pojačali sigurnost same luke i brodova koji su u njoj. Iako je EU potvrdila da blokovi u moru ne predstavlju nikakvu prijetnju niti krše bilo kakav zakon, „dreka” koju je podigao službeni Madrid bila je više nego iritirajuća. U svojoj nemoći da uradi bilo što i odbrani kakav-takav nacionalni ponos, Madrid je učinio ono jedino i najgore što je mogao. Španija je namjerno usporila kontrole na granici s Gibraltarom i tako natjerala hiljade svojih siromašnih građana, onih koji u Gibraltaru rade uglavnom neglamurozne poslove čistača ili kuhinjskih radnika, da satima i na 40 stepeni Celzija stoje u beskonačnim kolonama kako bi došli na posao ili se vratili s njega.
– Ja se nadam da će Španija, ona koja se ponašala loše tako dugo, protiv svih principa međunarodnog prava, konačno poslušati… Dopustili ste vašim vlastima da se ponašaju nepošteno, i to mjesecima, natjerali se hiljade svojih građana da se osjećaju bijedno dok stoje u redovima koje ste vi stvorili, sprečavajući ih da dođu svog radnog mjesta. Gibraltar je pokazao da se ponašao korektno. Kao što je to oduvijek i radio – izjavila je Julia Reid, članica desničarske UKIP parije i članica Parlamenta EU.
Slučaj 72 sporna betonska bloka u vodama Gibraltara na obje je strane uzburkao duhove, a politički jastrebovi, i britanski i španski, pozivali su da se brani ono što je „naše”.
– Veoma je važno braniti člana vaše porodice koji je možda daleko, ali s njim imate kulturne i historijske veze… Britanski narod ne smije biti zaboravljen – rekao je u ljeto prošle godine Andrew Rosindell, član Konzervativne stranke u britanskom parlamentu.
I jedna i druga zemlja poslale su brodove u sporne vode. Španija je, ipak, provocirala malo više, a pedantni britanski novinari su izbrojali više od 600 slučajeva u kojima su brodovi ušli u britanske vode, odnosno teritoriju Gibraltara. Ipak, topovi se nisu oglasili nad ovim lijepom komadom mediteranske obale i treba se nadati da se to nikada neće deseti.
Grad za mirnu penziju
Mimo stalnih trzavica između Španije i Velike Britanije, Gibraltar je relativno ugodno mjesto za živjeti, posjetiti ili u njemu raditi. Iako površina ove britanska prekomorske teritorije iznosi nešto manje od sedam kvadratnih kilometara, što je otprilike veličina nekih sarajevskih naselja, Gibraltar ima mnogo toga da ponudi, mnogo više od čuvene stijene iznad ovog gradića.
– Crvene telefonske govornice, fish and chips radnje, bobby-policajci u akciji, škripavi hoteli pored mora s namještajem iz 1970-ih, Gibraltar je – kako je to britanski pisac Laurie Lee jednom rekao – komad Portsmoutha, odrezan i posađen 500 milja južnije. Kao i kod mnogih kolonijalnih ispostava, “Stijena”, kako je ovo mjesto naširoko poznato, pokušava da što više pokaže svoje “britanstvo”, što je možda dobro za ljubitelje pubova i poslijepodnvenog čaja, ali dvostruko zbunjuje moderne Britance, koji i dalje vjeruju da se njihova zemlja odmakla od mornarskih majica i suvenira s likom admirala Nelsona. Strateški uglavljen između Evrope i Afrike, Gibraltarova Palladian-arhitektura i majmuni koji vole pozirati pred kamerama, čini zanimljivu razliku između tapas-barova i bijelih španskih gradova provincije Cadiz. Njegova historija je vrijedna divljenja… Mi zaboravljamo da je Gibraltar duže britanski, nego što je SAD američki. Gibraltarijanci govore engleski i španski s upečatljivim naglaskom, miješajuću jedno u drugo, idući naprijed od jednog do drugog, često u pola rečenice – opisuje Gibraltar čuveni Lonely Planet.
Gibraltar je, naravno, daleko od raja na Zemlji. Zbog izolacije sa sjevera, životni troškovi su nešto veći, a plaće nešto niže nego u samoj Britaniji. Mnogi Britanci su proteklih godina doseljavali u Gibraltar i bivali pomalo razočarani. Očekivali su stare, mediteranske gradiće s bijelim kućama i temperamentni južnjački noćni život, kakav se, recimo, nudi na Mallorci. Nisu to našli.
– Cijeli ovaj region, uz nekoliko izuzetaka, jednostavno je lišen kulture. Ukratko, Gibraltar možete „srediti” za jedan dan. Tu su pozorišta, ali bez stalnih lokalnih dramskih trupa …Tu je jedan muzej. Dovoljno rečeno. Lokalno stanovništvo ponekad izlaže neku umjetnost, ali sve je to malo i uglavnom razočaravajuće. Nakon što ste bili u kinu, boćali se, igrali stoni tenis u lokalnom društvenom centru, najbolje vam je imati vlastitu jahtu, da vas spasi od dosade – poručuje jedan britanski bloger, očito nezadovoljan onim što je pronašao u Gibraltaru.
Gibraltar nije mjesto za tinejdžere, studente ili 30-godišnjake željne zabave. Za njih su bolje solucije Barcelona ili Ibiza. Gibraltar nudi nešto drugo, nudi mnogo sunca, mnogo mira i osjećaj da ste na zaista na jednom vrlo posebnom i važnom mjestu, na komadu stijene gdje se stvarala historija i svijet kakav danas znamo.
Grad majmuna
Osim stijene po kojoj je poznat u cijelom svijetu, Gibraltar je poznat i po jedinstvenoj vrsti majmuna, jedinoj populaciji ovih primata u cijeloj Evropi. Odakle Makaku majmuni baš tu, nije poznato, no slične zajednice primata žive u nekim dijelovima sjeverne Afrike. Ali, gibraltarski majmuni nisu samo simpatična turistička atrakcija, oni su nevolja i za vlasti i za turiste. Ponekad su agresivni, a lokalni kriminalcu su ih naučili kako da džepare i pokradu turiste.
– Dok smo sjedili na zidu, jedan majmun je otvorio torbu moje supruge, uzeo njen tampon i stavio ga u svoja usta, poput cigare – opisuje američki glumac Jason Biggs svoj susret s nevaspitanim gibraltarskim majmunima.
Njihov broj se povećao na više od 200, a time i broj napada na ljude, više od 50 prošle godine. Vlada Gibraltara morala je poduzeti nešto, te je 40 majmuna poklonila jednom zoo-vrtu u Škotskoj.
Porezni raj
Iako je formalno pod vlašću britanske krune, Gibraltar vodi svoju ekonomsku politiku. Zahvaljujući liberalnom poslovnom zakonodavstvu i relaksirajućoj poreznoj politici, Gibraltar je dom za mnoge kompanije koje na drugim mjestima ne bi mogle raditi, poput online-kockarnica, off-shore firmi ili špekulantskih “hedge” investicionih fondova. Otvaranje firme na Gibraltaru je stvar formalnosti. Potrebno je samo 370 KM i 24 sata vremena. Za one koji donose novac, vlasti Gibraltara ne postavljaju mnogo pitanja – odakle im novac i šta namjeravaju učiniti s njim.
Gibraltaru u pohode
Ova neobična teritorija ima i najneobičniji i ujedno najopasniji aerodrom na svijetu. Nalazi se na moru i križa se s glavnom ulicom na Gibraltaru, a često je udaru snažnih vjetrova. Javni prijevoz i nije najsvjetlija tačka ove teritorije, te je Gibraltar u svjetskom vrhu po posjedovanju automobila. Ipak, za razliku od matice Britanije, u Gibraltaru se ne vozi lijevom nego desnom stranom, kao u susjednoj Španiji i ostatku kontinentalne Evrope.
Gibraltar u slovima i brojkama
Uređenje: Parlamentarna demokratija
s anglosaksonskim pravom
Formalni vladar: Engleska kraljica
Površina: 6,8 kvadratnih kilometara
Stanovništvo: 30.001
Prosječna godišnja zarada: 70.000 KM
GDP: 2,5 milijardi KM
Internet domena: gi