Jetrve i zaove

Piše: Redakcija

Kaže se da će se prije složiti inoče nego jetrve. Znači prije će se složiti žene istog muškarca, nego jetrve – supruge braće.
Praksa pokazuje da u svakoj narodnoj ima istine.
Znam slučaj gdje je jedna jetrva mrzila drugu ni zbog čega. Imala je uvijek više para od nje, muž joj je bio bolji, imala bolju kuću, više putovala… Džaba, čitav je život pravila spletke i olajavala ovu drugu koja je jedva na jedvite jade krpila kraj s krajem, kojoj je muž bio kurvar, koja je ljetovala pođahkad u šatoru, a i to bi joj izašlo na nos zbog muža zulumćara.
Uvijek sam se pitala što je mrzi. Ljudi obično mrze onoga ko ima nešto što oni nemaju. E, pa ova je imala. Bila je ljepša od nje i bila je dama, što mrziteljica nikad nije uspjela postati, bez obzira na šešire metarskog oboda koje je nosila. Eto vidite.

Druga je, pričaju mi, obijala sihirbaze da bi naudila jetrvinoj djeci. Nije mogla okabulit da ova ima finu djecu, a da su njena neradnici i propaliteti. Muž joj je vazda nabij’o na nos da je ona kriva što je rodila i odgojila takvu djecu. Eno, nek vidi kako je bratova žena svoju odgojila.
Treća se redovno tukla sa svojom jetrvom i optuživala je da joj krade gaće i drva. I ova njoj nije ostajala dužna.

Kaže se da problem nikad nije jednosmjeran. K’o bîva, nema nevinih. Uvijek su za ovakve odnose pomalo obje strane krive.Neka više, neka manje.
Nikad se nisam slagala s ovom tezom. Jer je onda i za rat potrebno dvoje. A nije. Potrebno je jedno da napadne, pa se ovo drugo mora braniti. Dobro, nekad pređe nužnu granicu odbrane, ali šta je tu je.

Zaista, kako se braniti u situaciji kad ste tako blisko vezani, kad su vam muževi braća i imate istog svekra i istu svekrvu, kad su vam djeca povezana… Pogotovo ako još živite pod istim krovom.
Distancom, kaže mi jedna mudrica. Da, ali kako uspostaviti distancu bez da nekog zatjeraš u onu stvar?!
Kaže, prvo dođe do zatjerivanja, pa onda ide dramatiziranje, ako treba i u bolnici završiti, napraviti od sebe žrtvu i onda reći: – Neka im bude u životu sve najbolje, ali mimo mene.
Distanca obično bude uspostavljena nakon velikih belaja. Kad i muževi jadni kažu: – Ma nek’ se obje gone u sto gromova i jelenskih rogova. Ako ne mogu, ne moraju.

I onda se muževi – to jest – braća po krvi – nastave viđati jadni po kafanama, a ne po kućama.
Ali, žensko se ne smiruje. Pa jedna od njih dvije hoće da ispadne anđeo. Ugosti ih, pripazi, poklanja, raznježi se, omekša k’o spužva. Ova druga zakera, zateže, drobi toliko da joj muž kaže da ne valja ništa i da se ugleda na onu drugu. Ova druga, pak, napadne djevera da ne zna saulisat svoju ženu i da je pušta da rovari po familiji svojim trikovima i glumama.
Bude tu belaja zbog babovine, međa, stanova, djece, bude računice šta je ko za koga i kol’ko je ko dao roditeljima dok su bili živi. Ko im je više hizmetio, ko ih je pomagao materijalno, ko im je  priletio kad im je gorjelo pod nogama… Ma čudo jedno.

Ipak, ima i izuzetaka. Znam dvije jetrve koje se super slažu. Nikad nisu došle na riječ, iako su udate za dva brata već decenijama. I to obojica teški k’o crna zemlja. Jedna drugu podrže, izađu ususret, rade jedna drugoj u korist a ne na štetu. Korist jedne je korist druge. Koriste zajednički čak i vikendice. Jedna o drugoj govore samo najbolje i brane se međusobno.
Pa u čemu je onda stvar kad postoje ovakvi izuzeci.

E, pa znam i jednu i drugu. Obje su realizirane i nisu iskompleksirane, obrazovane i nisu papanke. Dakle, potrefilo se da nijedna nije primitivuša. Da su obje zadovoljne sobom i onim što im je Bog odredio, pa rade na popravku, a ne paljenju vatri. Ali, haj’ ti to potrefi uvijek tako.

Možda je to. A možda je bogme i ovo drugo što se ne usudim ni izreći naglas. Njih dvije imaju tri zaove, takve k’o iz onih najcrnjih priča iz prošlosti. Baš zao-ve, zlo i naopako. One svoju braću navode protiv žena im.
Iz čiste zlobe što su braća odabrala žene koje su iznad njih tri koplja, rovare i spletkare. Nikad nisu mirne. Lete jedna drugoj te zle sestrice, noćne ptice vještice, i smišljaju kako braću navest da se na svojim ženama iskale.
Zaove idu s onom pričom kako ove jetrve nisu ni za šta – nisu žene, one samo hodaju, cifraju se, nema tu žena i domaćica. Onda se namjerno ne najave i poljube vrata pa poslije ispredaju na sav glas da je kuća vazda prazna, k’o bîva „nema one tvoje, brate, mora da je opet kod mame ili prodaje zjale po čaršiji“.
Nije rijetko da se i zrnce sumnje provuče kroz bratovljeve uši.  Ma svašta – gluho i daleko bilo.

I tako se iz dana u dan ratuje.
Čini mi se ipak da su se žene udružile protiv žena.
Pa ko koga.
U tome je vic.

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti