Teme

Naknada za porodilje u BiH: Svako dijete mora imati osnovne uvjete za život!

Davne 1952. godine u Ženevi je, na Općoj konferenciji Međunarodne organizacije rada, usvojena „Konvenciju o zaštiti materinstva“, koja se primjenjuje na žene zaposlene u industrijskim i neindustrijskim preduzećima, te žene domaćice. U njoj se navodi da svaka žena na koju se odnosi Konvencija ima pravo na porodiljski odmor na osnovu ljekarskog uvjerenja, koji može trajati najmanje 12 sedmica, te da žena u tom periodu ima pravo na novčanu naknadu u iznosu koji će biti dovoljan da njoj i djetetu osigura potpuno izdržavanje na pristojnom nivou, dok će žene koje nemaju pravo na ova primanja dobiti odgovarajuću pomoć iz sredstava socijalne pomoći.

Od tada do danas je prošlo više od 50 godina. U Bosni i Hercegovini ne postoji propis koji na jedinstven način uređuje ostvarivanje prava po osnovu trudnoće, porođaja i njege djeteta. Njihovo reguliranje je u nadležnosti entiteta, kantona i Brčko Distrikta, a od njihovih finansijskih (ne)mogućnosti zavisi u kojoj mjeri će se ona poštovati. Od deset kantona u bh. entitetu Federacija BiH, te bh. entitetu Republika Srpska i Brčko Distriktu, porodiljske naknade nigdje nisu regulirane na isti način. Postoje velike razlike u naknadama, koje se najčešće svode na jednokratnu pomoć za nezaposlene, te postotak od plaće za zaposlene majke. Samim tim, rođenje djeteta je nekima privilegija, a drugima veliko opterećenje na ionako osiromašen kućni mjesečni budžet.

U Federaciji BiH nije donesen Zakon o podršci porodicama s djecom kojim bi se regulirala visina dječijeg doplatka u cijeloj FBiH, ali i naknada za porodilje. Ono što se može zaključiti iz dosadašnjih obrazloženja jeste da postoji Vladin nacrt zakona koji teško da će majkama biti adekvatan, budući da podrazumijeva da isplate ostaju u nadležnosti kantona. Za to vrijeme, žene, majke, nalaze se u neravnopravnom položaju duboko svjesne da su najčešće prepuštene same sebi. U BiH njihova iskustva su ista. Na drugim geografskim tačkama, drugačija. Kako bismo ukazali na razliku, razgovarali smo s majkama iz BiH i inozemstva. Ovo su njihova iskustva.

Troškovi za bebu

Naida Gogić iz Visokog, porodila se u sedmom mjesecu prošle godine. Naknadu je počela primati u oktobru. Zeničko-dobojski kanton joj je uplaćio dvije naknade zaostatka.

– Naknada u Zeničko-dobojskom kantonu je 80 posto od neto plaće. Pošto većina žena radi u realnom sektoru, gdje imamo minimalna primanja, tih 80 posto je cca 300 maraka. A svi znamo koliki su troškovi za bebe, od pelena, higijene i svih potrebnih stvari – kaže Naida za naš magazin. 

Priznaje da joj naknada koju ostvaruje kao prodilja olakšava donekle život, ali bez suprugove plaće ona ne bi bila dovoljna da pokrije troškove za bebu.

– Neka država uvede zakon, kao što je to nekada bilo, da firme isplaćuju naknade i onda refundiraju od države. Time bi se izbjegla kašnjenja u isplati naknada i samim tim bi prodilje bile zadovoljnije. Mi nismo socijalni slučajevi, pošteno zarađujemo plaće i plaćamo poreze državi – govori ova majka.

Raša Suljetović iz Tuzle nakon porođaja u januaru 2018. godine kao nezaposlena porodilja dobila je jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 150 maraka, te je imala pravo na naknadu šest mjeseci po 70 maraka.

– Ni ovo ne bih mogla ostvariti da suprugova plaća prelazi 170 maraka po članu porodice, odnosno njegova plaća je bila 350 maraka, a ja nezaposlena – navodi Raša.

Naknadu je počela dobijati četiri mjeseca nakon porođaja, iznos je bio dovoljan tek da kupi pelene za dijete. Sada ostvaruje pravo na dječiji dodatak koji iznosi 20 maraka.

– Mislim da je iznos koji dobijemo smiješan s obzirom na to koliko su u našoj zemlji cijene svega visoke – kaže ona.

Upravo zbog položaja u kakvom su porodilje u BiH, istražili smo kakva je situacija i u drugim državama Evrope, te Americi i Kanadi.

DANIJELA FAZLIĆ, KANADA

Porodilje u Kanadi imaju pravo na naknadu godinu te primaju 60 posto od plaće, kaže Danijela Fazlić i dodaje da se majka može odlučiti i na porodiljsko od godinu i po, ali da će u tom slučaju naknada iznositi 40 posto od plaće.

– Sve zavisi kolika je plaća porodilje. Ukoliko žena ima veću plaću od muža, on može uzeti porodiljsko, a ona da radi. Djeca rođena u Kanadi ostvaruju pravo na doplatak od rođenja do 18. godine, a visina zavisi od imovinskog stanja.  Majke koje nisu zaposlene, odnosno koje nisu radile dok se nisu porodile neće dobiti naknadu, ali dijete hoće. Najveći iznos je 320 dolara za jedno dijete svakih 15 dana – kaže Danijela.

Kompletn tekst čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.