Prva ljubav i prvi poraz

Piše: Redakcija

Nije danas jednostavno biti tek punoljetno žensko čeljade. U vremenu instant seksa i tri u jedan veza, haj’ ti budi čestita!  Još u to vrijeme plaho mlada, hormona do plafona, u mozgu golubovi, u stomaku leptirići, glava u oblacima, friško napumpana idealima o savršenoj ljubavi k’o iz sapunice.

I sad takvo se žensko, pride lijepo k’o slika, zaljubi u desetak godina starijeg vlasnika kafića, k’o iz pjesme Elvisa J. Kurtovicha. Samo što se ona neće udati za ovog vlasnika kafića i izroditi mu čopor male bezobrazne djece, kao u rečenoj pjesmi. Ovdje je plan da ona postane dio njegovog nevjenčanog harema, inače redovnih posjetiteljica kafića. Njemu je samo važno mlado meso. Vuk i njegovih sedam kozičica. Za ovom curom koja je k’o jabuka okreće se cijeli grad, ali džaba kad je ona zaćorila za ovim likom. I počeli se zabavljati. Ona je već sebe vidjela kao majku njegove djece, jedinu mu ljubav zarad koje će se on promijenit’. Ne samo u smislu ženskarenja, nego i u smislu prijeke i primitivne naravi.

Žensko se, inače, u mladosti obavezo zacopa u takvog nekog pećinskog tipa, da bi tek poslije tog gorkog iskustva naučilo cijeniti finog i kulturnog momka, koji će se prema njoj ponašati kao prema ljudskom biću, a ne kao prema još jednoj stolici u inventaru kafića. Helem, profurali ovo dvoje. Ljubili se i držali za ruke sklanjajući se od očiju njene stroge starije braće. Vrlo brzo ju je uvjerio da ju je sudbina dobro pripazila kad je na njega udarila, da bi svaki drugi od nje kurvu napravio, da on misli ozbiljno s njom i da je voli na svoj način, bez puno finih manira i pokazivanja emocija, jer on je, zaboga, macho… Ona širila svoje srneće oči i topila se od sreće. Malo-pomalo sve je vodilo tome da završe u krevetu. Nije dala ni za živu glavu. Strogih moralnih i vjerskih principa odbijala bi ga bezrezervno. Uskoro je saznala da je vara s bivšom curom. Pa onda s još jednom. Pa s još jednom. Plakala je, scene pravila, prijetila.
On bi na to odgovarao: – Šta ću kad mi ti ne daš. Ja sam normalno muško i imam te potebe. Ali ja tebe volim njih samo g….

Malo bi je primirio, onda se ne bi javlj’o, pa bi joj opet s drugima pred očima šprajc’o… Nabaciv’o bi joj krivicu kao da je ona kriva što mu ne da, jer kad bi ona dala, on bi to smjesta  prest’o. Sve je znala jedino njena mati. Jadna žena, sve joj je bilo jasno. Da taj lik hoće da iskoristi njenu jedinicu, da je unesreći i odbaci k’o opušak. A onda su počele priče o vjenčanju. Mala hoće da se uda i gotovo. Ne treba joj ni fakultet, iako je i u osnovnoj i u srednjoj bila učenica generacije. Hoće da mu bude žena, kao to i jeste svrha postojanja žene. Ma užas. Samo što iz kuće nije pobjegla ovom srolji. Mati otišla drito u kafić, pričala s njim, prijetila policijom i kriminalcima, prijetila realnim i nerealnim stvarima. On joj je hladno rek’o, bez imalo poštovanja, da voli njenu kćer i da je želi oženiti. Još dok su pričali, mati je uhvatila njegovo namigivanje konobarici. Zalila ga vodom i otišla. Kćer poludjela kad je mati došla i ispričala. Kao, otkud njoj pravo da se na takav način miješa u njen život. Plač i vriska. „Mama, ja sam njemu poklonila srce svoje. Šta će meni išta ako njega nemam!? On je moja prva i posljednja ljubav!!!”

Kad su braća došla u kuću, obje su se ugrizle za jezike i progutale suze. Ako oni saznaju, gotova je i sestra, a i frajer će joj završiti u crnoj hronici. I tako je sve trajalo još nekoliko mjeseci. Povuci-potegni. Skrivalo se sve od braće, ona se s ovim malo mirila, pa opet vriskala kad bi čula za novu prevaru. Vlasniku kafića sve to dosadilo i šutnuo je k’o zgužvani papir.  K’o biva, što bi se on zafrkav’o toliko da dobije one stvari, kad je na drugim mjestima ima k’o salate.
Naravno, iz povrijeđenog ponosa, kćer je mami servirala priču da je ona njega ostavila. Urlala je: – Etoooo, jesi sad sretna. Zbog tebe sam ga ostavila.
A onda joj je pala u krilo i plakala, plakala, plakala… Mati je milovala i tješila.
Nakon što je prošlo određeno vrijeme, mala skontala u koga je bila zaljubljena. Emocije i prva ljubav nestale onako kako to i biva u prvoj mladosti. Zgrozila se i stresla. Umalo si život nije upropastila. Zbog koga li, kako li?!
I samo se pita: – Šta da sam mu dala ili, još gore, da sam se udala.
E, šta bi – igr’o bi folklor po tebi cijeli život, eto šta bi bilo.

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti