U trenutku kada nastaje ovaj tekst, a to je sredina mjeseca augusta 2014., više od 30.000 Yazida umire na vrhovima planine Sinjar na sjeveru Iraka, bez hrane, vode i bilo kakve pomoći. Tamo su pobjegli ispred vrelih cijevi militanata ISIL -a, grupe koja sebe naziva Islamskom državom Iraka i Levanta, grupe čija je ideologija bila tako ekstremna i tako rigidna da se ISIL -a odrekao i njegov nekadašnji pokrovitelj, globalni teroristički brand Al Qaida. ISIL je daleko više od grupe zaluđenih ekstremista koje se Bogu mole kroz puščanu cijev, to je najbolje organizirana, najbogatija i najnaoružanija militantana grupa na svijetu čija vojna moć, bogatstvo i broj članova rastu iz dana u dan.
Sa stotinama miliona dolara u svojim rukama (samo iz zgrade centralne iračke banke u Mosulu su ukrali 429 miliona dolara), najnovijim američkim oružjem ( Humwee oklopna vozila, Blackhawk helikopteri), naftnim poljima i elektranama i velikim teritorijama koje kontroliraju, ISIL – u ovom trenutku niko ne može stati na put. Ipak, ova družina ubica učinila je i nešto pozitivno, koliko god to cinično zvučalo. Opasnost od ISIL – a i opasnost od formiranja teokratske države Islamskog Kalifata povezala je do sada ljute neprijatelje u jednu neformalnu alijansu, spojivši po prvi put iračke Šiite i Sunite, Tursku i Kurde, Siriju i Tursku, pa čak SAD i Iran, što je do ove godine bilo nezamislivo.
Ipak, najstrašniju sliku onog što ISIL predstavlja osjetili su Yazidi sa sjevera Iraka. Iz dana u dan svjetski mediji izvještavaju o neviđenom teroru koju ISIL provodi nad ovim bespomoćnim narodom.
– Imamo čvrste dokaze od Yazida koji bježe sa planine Sinjar i od onih koji su izbjegli smrt kao i fotografije mjesta zločina koji nedvojbeno pokazuju da su bande Islamske države ubile više od 500 Yazida nakon što su opkolili Sinjar…Neke od žrtava uključujući žene i djecu, pokopani su živi u masovnim grobnicama u i oko planine Sinjar – izjavio je za Reuters irački ministar za ljudska prava.
Biti Yazid nikad nije bilo jednostavno, niti u prošlosti niti danas kada krv ove jedinstvene etničke i religijske grupe koja decenijama intrigira antropologe, sociologe, teologe, historičare i orijentaliste natapa pijesak iračke pustinje.
Đavo nosi plavo perje
Dok iz Iraka stižu užasne vijesti o patnjama Yazida i zločinima koje čini ISIL, svijet se znatiželjno pita ko su zapravo ti Yazidi, kojoj religiji pripadaju, odakle su došli, kojoj etničkoj grupi pripadaju, I da li su oni Arapi, Iranci ili neko treći ili četvrti. Najvažnije pitanje koje se nameće jeste: Šta su Yazidi skrivili onima koji ih ubijaju i progone? Zbog čega je ISIL tako bijesan na njih i želi ih zbrisati sa lica zemlje?
Razlog je naravno religija a Yazidi imaju tu nesreću da ih u regiji u kojoj žive, susjedno većinski muslimanski narodi nazivaju “Štovateljima đavola”. Sasvim dovoljno da ih grupe poput ISIL -a uzmu na zub i pokušaju uništiti. Za ISIL Yazidi nisu ljudi, to je đavolje pleme, nevjernički korov koji treba očistiti i učiniti svijet “ljepšim”.
– Ovo je Melek Taus, anđeo – paun. Mi ga obožavamo. Naša religija je najstarija religija na svijetu. Starija je od Islama, starija od Kršćanstva – rekli su novinaru Independenta članovi zajednice Yazida iz njemačkog grada Cellea gdje je te 2007. živjelo oko 7.000 pripadnika ove neobične, intrigantne etničko – religijske grupe.
Upravo je Melak Taus, sveti paun plavog perja kamen spoticanja između Yazida i njihovih muslimanskih komšija. Za muslimane je ovaj ptica zapravo zlo, personifikacija đavola, sotone, šejtana. Šta zapravo on predstavlja?
– Mi vjerujemo da je on ponosni anđeo koji se pobunio i kojeg je Bog bacio u pakao. On je tamo boravio 40.000 godina dok njegove suze nisu ugasile podzemene vatre. Sada ponovo ima status božanstva – rekao je prije sedam godina novinaru Independenta Halil Savucu, glasnogovornik zajednice Yazida u Njemačkoj.
Oni vjeruju da je Bog prvo stvorio Meleka Tausa od svoje vlastite svjetlosti i nakon njega stvorio šestoricu drugih anđela /meleka. Bog je naredio Meleku Tausu da se klanja drugim bićima. Nakon toga je Bog stvorio šest drugih anđela i naredio ima da donesu prašinu sa Zemlje i stvorile tijelo Adamovo. Onda je Bog udahnuo život Adamu iz svog vlastitog daha i naredio svima anđelima da se poklone. Učinili su to svi osim Meleka Tausa.
– Kako se ja mogu nakloniti drugom biću. Ja sam stvoren od tvoje svjetlosti dok je Adam stvoren od blata – odbrusio je anđeo Melek Taus svom stvoritelju, kako tvrdi Yazidska legenda.
Legenda o anđelu /meleku koji je odbio poslušati naređenje Božje i odbio se nakloniti biću napravljenom od prašine, može se naći i u drugim semitskim religijama, Islamu, Kršćanstvu i Judaizmu. Religiozna vjerovanja Yazida sadržavaju značajane elemente triju velikih monoteističkih religija, što ne treba da čudi ako se pogleda kako je ovo religiozno vjerovanje nastalo i odakle su mu korijeni.
– Korijeni Yazidizma su povezani sa šeikom Adijem ( oko 1073 – 1163) muslimanskim svećenikom rođenim u današnjem Libanu koji je okupio sljedbenike istočno od grad Mosula, naselivši se u mjestu Lalish. U početku sljedbenici mističnog islama, Adijevi sljedbenici su razvili jak kult ličnosti oko svog lidera i njihova predislamsaka vjerovanja su prevagnula u njihovim vjerovanjima – objašnjava komentator Radija Slobodna Evropa šta su i gdje su zapravo korijeni ove neobične religije.
Nije trebalo dugo da izbije sukob između sljedbenika libanskog sufije i muslimanskih vođa. Prvi takav rat desit će se 1245. kada je mongolski muslimanski vladar Mosula krenuo u kaznenu ekspediciju u obližnje kurdske teritorije, želeći se obračunati sa onima koje je smatrao hereticima. Ipak, moć i brojnost Yazidske populacije su vrlo brzo rasli, možda i zbog tega jer je njihov duhovni vođa Šeik Adi Mosafer bio potomak Omayyada, vladajuće dinastije islamskog svijeta iz sedmog stoljeća.
Kako je vrijeme odmicalo, bilo je sve jasnije da Yazidi više nisu muslimanska sekta nego posebna religija. Ipak, tokom dužeg vremena, sve do 16. stoljeća dinastija Yazid je zadržala moć i bogastvo, ali od toga doba opada uticaj kako ove vladajuće familije, tako i moć i populacija Yazida. Osmanlije će biti relativno tolerantne prema njima, sve do druge polovine 19. stoljeća kada će uslijediti krvavi progoni. Tako je 1882. osmanski guverner u Mosulu masakrirao Yazide i njihov hram u Lalishu pretvorio u džamiju.
Yazidi su Kurdi
Postoji mnogo teorija odakle potiče etnička grupa koja danas ispovijeda Yazidizam. Samo yazidi tvrde da su jedan od najstarijih naroda na svijetu i da njihovo doba počinje 22. aprila 4.750 p.n.e. kada je prema legendi rođen njihov sveti paun Melek Taus. Oni pak vjeruju da su direktni potomaci Adama / Adema i da su nastali od njegovog sjemena. Yazidi ne pridaju nikakvu važnost Evi / Havi i smatraju da su svi ostali narodi zapravo potomci Adama i Eve.
Prema jednoj od teorija, oni potiču iz južnog Iraka, odakle su za vrijeme uspona Asirske države otišli na sjever i postali narod koji danas znamo kao Kurdi. Posljednjih dana se mnogo govorio i piše o Yazidima i često se navode kao “narod Yazida”. No Yazidi nisu poseban narod, oni su tek kurdska etnička grupa. Yazidi govore dijalekt kurdskog jezika i to njegov dijalekt koji se naziva “Kurmanji”. Ovim dijalektom govori preko 80 posto svih Kurda, uključujući i gotovo sve Yazide, osim manjih grupa koje žive na krajnjem jugu njihove teritorije i koje govore arapski. Jedini koji brane Yazide od jedinica ISIL -a su dobro uvježbane grupe kurdskih boraca, čuvene Pešmerge i po tome se vidi da su Yazidi dio kurdskog etničkog kruga.
Yazidska kultura je takođe kultura Kurda. Njihova svakodnevnica, kuće, hrana, narodna nošnja, folklor i njihova fizionomija, također ne odudaraju od svakodnevnice, običaja i fizionomije Kurda, njihovih sunarodnjaka. Neki kurdski intelektulaci i dalje tvrde da su Yazidi i dalje muslimani i da su i dalje sekta ove velike, značajane religije, vrlo dominantne u regiji gdje većina Yazida živi. Ipak, islamski svijet Yazide ne prihvata kao dio „ummeta”, globalne muslimanske zajednice, iako su njihovi obredi slični vjerskim obredima muslimana. Ipak iako je njihova religija potekla od muslimanske sekte iz 12. stoljeća i zadržala neke bitne elemente vlastitog originala, Yazidizam je usvojiio mnoge elemente Zoraoastrizma, drevne iranske religije, preuzevši i elemente Kršćanstva
(krštenje) i Judaizma ( Sabbat – slavljenje subotom i odmor tog dana), pa čak i hinduizma. Sveti simbol Yazida, plavi paun, sveta je ptica i u Indiji. Njihova religija sadržava i elemente drevnih sumerskih i asirskih vjerovanja, gdje su čest motiv obožavanja psi, ptice i zmije. Na yazidskim hramovima, redovan je motiv „crne zmije”. No, bilo kako bilo Yazide i dalje prati stigma onih koji navodno obožavaju đavola. Yazidi odbijaju prihvatiti da je tako i tvrde da njihov Melak Taus nije isto što i šejtan kod muslimana i sotona kod kršćana. Je li yazidsko božanstvo u obliku ptice zaista dobro ili loše u svojoj biti? To zanju samo Yazidi.
– On je i dobar i zao istovremeno. Poput vatre. Plamen može kuhati no može i spaliti. Svijet je i dobar i zao – tvrdi Halil Savucu, neformalni vođa Yazida u Njemačkoj.
Tragedija u tragediji je da svijet upoznao Yazide tek zahvaljujući zločinima ISIL -a, no Yazidi nisu do sada bili tek nepoznanica, a orijentalisti su ih rado proučavali, pomalo čuvajući ih od pažnje svijeta. Ipak ono što se sredinom augusta 2014.na iračkoj planini Sunjar dešavali, odjeknulo je u cijelom svijetu, pokazavši da dobro možda pobjeđuje na kraju, ali da Zlo žrtve ne bira. Tragedija Yazida i slike koje svjetski mediji prenose nevjerovartno podsjećaju na užas koji smo gledali u našoj zemlji od 1992. do 1995. godine: Žene u šarenoj odjeći sa zavežljajima koje za sobom vuku uplakanu djecu i djeca koja po prašini vuku torbu, dok pored njih idu starci koji gledaju u tlo, svi oni bježeći od neprijatelja koji žrtve ne bira. Slike sa planine Sinjar jako liče na slike izbjeglica iz Bosanske Krajine koje se slijevaju niz Vlašić prema Travniku u jesen 1992., na slike protjeranih ljudima iz jugoistične Bosne koji u zbjegovima pokušavaju doći do Sarajeva ili na slike Srebreničana koji su ljeto 1995. kroz šume pokušali doći do Tuzle. I Yazidi i narod BiH imali su samo jedan grijeh, bili su drugačiji i to im njihovi neprijatelji nisu mogli oprostiti.
Sličnosti sa Islamom
Iako islamski učenjaci Yazide ne prihvataju kao dio svog religijskog stada, Yazidi poštuju poslanika Muhameda, poštujući i poslanika Isaa, odnosno Isusa. Mole se pet puta na dana spuštajući ruke, koljena lice na tlo i kada to čine, okreću se ili prema Suncu ili prema svom centralnom hramu u dolini Lalish. Svi Yazidi dužni su jednom tokom života posjetiti ovaj hram koji jednom u godini, tokom sedam dana okuplja na hiljade pripadnika ove neobične grupe. Yazidi takođe obrezuju svoju mušku djecu a njihova su groblja i pokopni obredi vrlo slični onima kod muslimana.
Ž6 = Yazidi: Lična karta
Naziv grupe: Yazidi, Yezidi, Ezidi, Dasinî
Brojnost: 800.000 u cijelom svijetu, 650.000 Iraku, Sirija, Armenija, Gruzija, Njemačka
Religija: Monoteistička sa elementima Islama, Kršćanstva, Judaizma, Zoroastrizma i Hinduizma
Društveno uređenje: Kastinski sistem, kaste međusobno ne mogu sklapati brakove
Tabui Yazida
Za Yazide plava je suviše sveta boja i izbjegavaju je nositi. Slave sveta drveća. Njihove žene ne šišaju kosu, te ne jedu zelenu salatu, tikvu i meso gazela. Takođe odbijaju nositi oružje i služiti vojsku. Brakove ne sklapaju u aprilu koji je za Yazide sveti mjesec.
Yazidi nisu sveci
Yazidi su vrlo zatvorena grupa i zbog toga se o njima o njihovom životu malo zna. Ne prihvaćaju konvertite niti dozvoljavaju brakove sa drugom religijskim grupama. Često se ponašaju netolerantno prema svojim članovoma koji prekrše ova pravila, a zabilježeni su slučajevi kamenovanja pa čak i ubistava iz časti u njihovoj zajednici. Jedno takvo ubistvo šokiralo je SAD prije nekoliko godina.
– Mi Yazidi nismo sveci, ali smo miroljubiv narod. Sve što želimo je tolerancija. Ne obožavamo zlo, samo vidimo da svijet sadrži dobro i zlo. Tamu kao i svjetlo kaže gospodin Halil Savucu, neformalni vođa Yazida u Njemačkoj.
Yazidi: Jedan sasvim običan, poseban narod
695