Ime joj je Šeherzada. Kad je vidim znam zasigurno da prolazi odlično u životu. I da će prolaziti. Takve se jednostavno rađaju. Sve im je Bog dragi dao. Od ljepote, držanja, pameti, seksipila… Imaju sve. Čiste klikerašice.
I uz to – znaju, brate, znanje. Uzmu šta hoće, prevare koga hoće i izvuku se tiho ko Arsen Lupen. Ja bih najebala ko Damjanov Zelenko.
Ova naša je jedna od onih iz imućnijih familija, rasla u svili i kadifi, bilesi doručkovala kavijar. Tako se priča. Ali kako to biva kod nas, sad imaš – sad nemaš. Njeni su upali u neke velike dugove i sve živo isprodavali. Ost’o im je samo stan od nekih pedesetak kvadrata i nanin srmovez. Ona lijepa ko iz istočnjačkih bajki, i s muškarcima je općila baš ko Šeherzada. Riječi, riječi i samo riječi.
Prilazila im je mazno i koketno a kad bi se oni zagrijali, tada bi se igrala s njima igre mačke i miša. Nevjerovatne bi izgovore izmišljala, kružila oko njih kao kiša oko Kragujevca, zavirivala u platne kartice i smješkala se sa skrivenim zadovoljstvom.
Ima ta i manire Mate Hari. Skriva tragove tako da bi se i čuveni Poirot moro dobro pomučit’ i našiljit’ svoje besprijekorne brkove. Nekidan sretnem tipa kojeg znam iz viđenja, onako u priči mi spomenu nju i njegovog dobrog jarana. „Nećeš vjerovat šta se ona fištrija od žene dosjetila. Ovaj moj jaran je bio lud za njom. Navuko se k’o na iglu. Vod’o je po najboljim mjestima, plać’o joj stan, sve… al mala ne da. Sve izigrava sveticu. I on poludi i uplati im sedam dana u Parizu. Ona ga voli, cmače i oko njega skače – ali kad se zahukta, samo ga mazno pogleda i kaže: Žao mi je, dušo, upravo sam dobila. Oni su u istoj sobi proveli sedam dana a ona mu nije nikako dala.
Pa šta tvoj jaran, zar je tol’ki levat? Zar puši to sra… od izgovora? – pitam ga.
„Popušio je. Mi, ova njegova muška raja, u lice smo mu se unosili i kliberili. Jesil’ naš’o uloške u banji!? – dobacivali smo mu dok je on plamtio od bijesa. Zafrkavali smo ga kad god smo uhvatili zgodnu priliku za to. Posto je naš glavni predmet za zajebanciju. Kako si mog’o tako naivno nasjest’?! – bockali smo ga.
I kako se ta storija s fištrijom završila?
„Ona više nije htjela da se vidi s njim, kao on na nju vrši presing i grozno se osjeća zbog toga. A mi saznali da ona uporedo trojicu tako za nos voda. I svi su mega, giga, ultra lovatori. Ima i stranaca a i naših, a najviše naših u inostranstvu. Jedan poznati svjetski sportista ost’o je da slini za njom.”
Meni se čini da je taj tvoj dobio onoliko koliko je platio. Šta je za nju, svjetsku fištriju, sedmica u Parizu?! Prava sitnica.
Šta im to radi da je poslije niko od tih velikih „muškarčina” ne blati?!
„Nastupi k’o kraljica. I muškarac je njen dvorjanin. Samo je do nje hoće li ga proizvest u kralja. A ako dobije tu titulu, onda ga ona k’o Kleopatra Cezara vješta uvodi u carstvo čula. Ko je bio s njom i u baldahinima kaže da bolje ljubavnice nema. Ali ona vazda ima nekog u pričuvi. I kad postane nešto ozbiljno, ona na avion i u svijet. Drugom lovatoru.”
Znači njena je tajna u tome što ostavlja jelo kad je najljepše – konstatiram.
Baš tako. Ispuni svoj cilj, zaludi ludo muško koje misli da s parama ima i moć, vidi da može, uzme kol’ko hoće i spraši na drugu destinaciju.
Ona je fištrija ali ne po starinski. Ona pripada sloju novokomponiranih fištrija koje ne prijete muškarcima, ne dreče se, ne kolače oči od jeda, zora i nemoći. Jok. Ona muškarcu pokaže da je zvijezda Danica tu pred njim. Da mu se ona sama skinula s neba. I ako on samo jednom zakaže, ona se ponovno vrati na nebo. Odnosno, odleti prvim letom. I kao nebeski letač sleti nekom drugom u krilo.
Pri tome, ona svaki svoj let debelo naplati. Jer valja održavati manipulativni duh, tijelo i ljepotu. Ona je žena nove generacije. Za nju vrijedi sve obrnuto od one pjesme: Možeš imat moje tijelo ali dušu ne. Kod nje ide ona možeš imat moju dušu, ali tijelo ne. Jer tjelesa golih ima na svakom koraku, i jeftina su. Ali duša ljepotice plaća se u dolarićima i eurićima.
A tijelo nije dobio svaki. Ako joj se ne sviđa, ona se izvuče ko jegulja. I svima dobro. A njoj najbolje. Jer ono što su platili ti njeni silni bogati udvarači i dobili su. A ona je idalje slobodna k’o ptica.
Čujem da će se uskoro naći pred matičarem. U svojoj 38-oj godini stat će na ludi kamen. Čista i nevina poput bebe.
Izabranik naravno nije odavde.
Niko ništa o njenim ljubavnim pustolovinama pouzdano ne zna jer su se uglavnom događale van naših granica. Mogu samo nagađati. A ja sve više vjerujem u onu birvaktilsku Novih fosila da dobre djevojke idu u raj, baš sve – ali da loše djevojke idu gdje god zažele.
Ova bogme ide, od Mašrika do Magreba – od Istoka do Zapada, od kopna do mora.
Šta ćeš – ima se – može se.
Indira Kučuk-Sorguč