Dok mnogi u Bosni i Hercegovini sanjaju o zemljama Zapada, postoje i oni koji su spremni život u ekonomski sređenoj zemlji mijenjati za onaj na Balkanu. To su učinili supružnici Julia i Matthew Carver iz Nashvillea, kada su 2011. godine odlučili spakirati kofere i s dvoje djece iz Amerike se preseliti u našu zemlju.
O BiH nisu znali gotovo ništa, izuzev nekoliko šturih informacija koje se mogu pronaći na internetu. Mnoge od njih nisu ni pozitivne ni bajkovite.
VELIKA PROMJENA
Da nije sve tako kako piše, Julia i Matthew su se uvjerili čim su došli u ove krajeve koji su ih nakon samo godinu opčinili toliko da su odlučili, ne samo produžiti boravak, već svoj dom i organizirati u Sarajevu.
U međuvremenu, dobili su još dvoje djece, i danas sedam godina nakon prvog dolaska u BiH, ne kriju sreću što četvero mališana odgajaju u glavnom bh. gradu.
– Odluku o dolasku u bih donijeli smo 2011., da bi već u aprilu naredne godine bili ovdje. Na taj korak smo se odlučili jer smo željeli napraviti promjenu u svom životu. I zaista, za nas je to bila velika promjena, jer nikada prije nismo bili u bosni. Prema onome što smo čitali o zemlji, stekli smo dojam kao da rat ovdje još traje. Po dolasku u sarajevo bili smo pozitivno iznenađeni, jer sve je bilo totalno drugačije od onoga što smo očekivali. Naš život je počeo teći jako brzo, morali smo naći učitelje koji će nam pomoći oko jezika, ali i školu za našu djecu. Bez obzira na sve, toliko smo se navikli ovdje da život ne možemo zamisliti nigdje drugdje – kažu Julia i Matthew za naš magazin.
Posjetili smo ih prošle sedmice u njihovom sarajevskom domu. Jako su vezani za grad, njegove ulice i mahale, ali i ljude koje su upoznali i zavoljeli.
– Vlasnica našeg stana mi je kao druga majka. Naši prijatelji ovdje su ujedno i naša porodica, baš kao i ona koju imamo u Americi. Najbolje prijateljice, Mirnu i Rialdu, doživljavam kao sestre. Sjećam se da sam kao mala molila Boga da imam sestru, a sada imam dvije. Kada je naš sin Alexander rođen, Rialda je bila uz mene i brinula se o svemu, dok mi je Mirna bila pri ruci u Zagrebu nakon rođenja drugog djeteta, sina Thea, koji se odmah suočio sa zdravstvenim problemima. Dok sam ja bila okupirana sinom, Mirna je uzela moje djevojčice, odvela ih u svoj stan i brinula se za njih. Njih dvije su za mene učinile stvari koje bi učinila i porodica u Americi, jedostavno, one su moja krv – kaže Julia.
Vijest da će nastaviti život na drugom kraju svijeta iznenadila je njihove roditelje. Ipak, podržali su ih, jer poput svih roditelja i oni su najbolje željeli za svoju djecu.
– Naši roditelji su bili šokirani. Možda Julijini više nego moji, jer za moje to i nije bila neka nova stvar. Kad sam im rekao da se selimo do kraja godine rekli su: „Uredu, nisi u zatvoru, sam donosiš odluke“. Moram priznati da su naviknuti i jedni i drugi da radimo nešto sasvim neobično. Iznenadili su se, nisu uživali u odluci, ali su je prihvatili – prisjeća se Matthew.
Danas njihovi roditelji baš kao i oni uživaju u našoj zemlji, svaki put kad im dođu u posjetu. Naši domaćini se s osmijehom sjećaju anegdote u vezi s Julijinim ocem, kada je tokom posjete, nakon samo tri dana, sam počeo istraživati sarajevske ulice i mahale. Kao strastvenom pušaču i velikom ljubitelju kafe, ova sredina je bila poput raja.
Julia i Matthew, kojeg svi u Sarajevu znaju po nadimku Matt, upoznali su se kao srednjoškolci. Matt je bio popularan među rajom, a Julia stidljiva. Dok vraća vrijeme unazad, Matt veselo dodaje kako je bio zanimljiv momak, ali da njegova supruga tada uopće nije bila zainteresirana za njega.
Foto: Armin Durgut
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
