Nestane li pčela, nestat će i jabuka, paradajza, južnog voća, brokula, kafe, kakaoa… Mogao bi tako nestati i sam čovjek, zbog čije nepažnje nestaje pčela u cijelom svijetu…
Pčelari širom svijeta imaju sasvim dovoljno razloga da se uhvate za glavu i počnu paničiti. Nešto se čudno i vrlo opasno dešava s pčelama u Evropi, ali i u Brazilu, Australiji, Kini te drugima regijama. Ova vrlo posebna životinjska vrsta nestaje, i to velikom brzinom i u velikim procentima, od 50 do 90 posto u odnosu na ukupnu populaciju medonosnih pčela. Samo izumiranje ove vrste insekata možda se nekome ne čini kao veliki problem na prvi pogled, no eventualni potpuni nestanak pčela možda bi ugrozio i opstanak same ljudske vrste, koja bi ostala bez najmanje trećine namirnica koje hrane ljudski rod. Bez pčela i oprašivanja koje one vrše s naših tanjira bi nestali, između ostalih, jabuke, bademi, breskve, kruške, trešnje, maline, kupine, brusnice, lubenice, dinje, krastavci, jagode…
– Činjenica je da od 100 hranjivih vrsta koje stvaraju 90 posto hrane u svijetu, njih više od 70 oprašuju pčele – kaže su u jednom UN dokumentu iz 2011.
Može li čovječanstvo sebi priuštiti nestanak voća i povrća, dragocjenih izvora minerala i vitamina bez kojih ljudski organizam biva izložen mnogim bolestima i bez kojih čovjek ne može živjeti iole kvalitetno? Teško.
– Ljudska bića su stvorila iluziju da u 21. stoljeću imaju takvu tehnološku superiornost da ne ovise o prirodi. Pčele nam dokazuju da postoji realnost u kojoj smo više, ne manje, ovisni o uslugama prirode u svijetu od gotovo sedam miliona ljudi – kaže Achim Steiner, izvršni direktor UN agencije za okoliš (UNEP).
Dokumenti UN-a tvrde da je u opasnosti od nestanka više od 20.000 biljnih vrsta, onih koje oprašuju pčele. Studije pokazuju da je od početka osamdesetih godina više od 70 posto opala vegetacija biljnih vrsta iz porodice mente, graška i pojedinih višegodišnjih zeljastih biljaka. Prijeti li nam vrlo mršava budućnost?
– Ako nestane pčela na Zemlji, čovječanstvu bi najviše preostalo četiri godine života – rekao je Albert Einstein prije osamdeset godina.
Ž4 = Pčele pune stomak
Veliki naučnik i veliki čovjek ipak je ovdje malo pretjerao. Ne oprašuju se apsolutno sve biljke posredstvom pčela, naročito ne žitarice, poput riže, kukuruza i pšenice. Ni produkcija krompira ne ovisi o pčelama. No, nije teško pretpostaviti šta bi se desilo kada jednog dana ne bi bilo nikakvog voća ili povrća? Svijet bez limuna, graha, kokosa, paradajza, kakaa, brokula, luka, kupusa, paprike ili tikvica, bio bi svijet opće bijede, bolesti, avitaminoza i ranog umiranja. Prosječan Britanac u 18. stoljeću živio je 44 godine, prosječan Rimljanin je živio tridesetak godina, dok je Egipćanin iz doba faraona bio sretan ukoliko bi doživio dvadeseti rođendan. Naša relativna dugovječnost novijeg je datuma i datira od vremena kada je zdravstvena skrb postala pristupačna, obavezna i široko dostupna, ali „krivac” za to što danas živimo u prosjeku 79, a ne 19 godina, jeste naša svijest o važnosti zdrave ishrane. Danas svako, čak i osobe s minimumom obrazovanja, znaju koliko su za zdravlje bitni minerali i vitamini i koliko su važni voće i povrće. No, ni voća ni povrća ne bi bilo bez pčela. Možda bez njih ne bi bilo ni nas.
– Kada kažete „pčela”, obično pomislite na ubod. Ali, one su mnogo više od toga. Bez njih ničega ne bi bilo. One su sve – kaže pčelar iz filma „Nestajanje pčela”, dokumentarca koji je uzdrmao svijet i nagovijestio kakva nas potencijalna katastrofa čeka.
Da se nešto loše dešava kada je riječ o pčelama, slutilo se već početkom šezdesetih godina. No, tek u jesen 2006. slučaj jednog profesionalnog američkog pčelara uznemirio je svijet. Dave Hackenberg je 42 godine razvozio pčele po američkoj istočnoj obali i pomagao oprašivanja na velikim plantažama u tom regionu. No, nakon što su Hackenberg i njegovi ljudi ostavili košnice na poljima Floride, kako bi se pčele napojile nektarom, uslijedio je šok. Pčele se više nisu vratile u svoje košnice, i to u najvećem broju. U košnicama su „preživjele” samo mlade radilice i matice. Ostale pčele, njih na milione, iz gotovo 2200 košnica, nestale su bez traga.
– Sve je izgledalo kao grad duhova – ispričao je potreseni pčelar Dave Hackenberg u izjavi za ugledni časopis “Scientist”.
No, iako mu to nije bila pretjerano velika utjeha, ovaj pčelar je ubrzo saznao da nije jedini kojeg je pogodila nepoznata pčelarska nepogoda. Već idućeg proljeća, u prvoj polovini 2007., nestalo je 30 posto američkih medonosnih pčela, a do kraja spomenute godine, čak 36 posto američkih pčelara bilo je pogođeno ovim strašnim fenomenom. Postalo je jasno da je problem o kojem je decenijama nagađano, potpuno eskalirao. No, šta je bio razlog tako velike katastrofe, koja je uzrokovala milijarde dolara štete, ali i bojazan da bi čovječanstvo moglo ostati gladno.
Ž4 = CCD: Fenomen koji zbunjuje
Nakon što je slučaj pčelara Davea Hackenberga, koji je izgubio od 2200 od 3000 košnica, izašao u javnost, naučnici su relativno brzo skovali odgovarajući izraz za ovaj zastrašujući fenomen, koji je nazvan „Colony Colapse Disorder” ili CCD. Šta je pravi uzrok CCD-a, ni do danas se tačno ne zna. Postoje samo nagađanja te manje ili više utemeljene naučne teorije koje za iznenadni nestanak pčela „okrivljuju” brojne faktore, od pesticida, parazita, genetski modificirane hrane, pa do faktora kao što su elektromagnetno zračenje mobitela i WI-FI odašiljača. Sve nabrojano može štetno utjecati na zdravlje pčela, nijedan faktor nije, zapravo, smrtonosna presuda pčelama. Šta je to tačno što masovno ubija pčele, još nije poznato.
Zbunjuje činjenica da, iako nestaju milioni pčela, nema njihovih ostataka. Pčele se jednostavno ne vraćaju u svoje košnice, negdje odlaze i završavaju svoje živote na nepoznatim mjestima, zbunjujući naučnike, te plašeći pčelare i sve one koji su svjesni šta ovaj mali, ali spasonosni insekt znači za čovječanstvo. Vrlo je vjerovatno da pčele gube orijentaciju u prostoru i ne mogu se/ ne znaju se vratiti u košnice. Šta god da napada pčele širom svijeta, napada na njihov sistem orijentacije u prostoru.
Ipak, kada je godine 2006. primijećeno da se nešto čudno dešava s pčelama, prva sumnja pala je na parazite koji redovno napadaju pčele. Neposredno prije nego što će 2006. među pčelarima zavladati panika, američka vlada će pod pritiskom industrijskih lobija ukinuti zabranu uvoza pčela, koja je bila na snazi još od 1922.
Ukidanje embarga zahtijevali su proizvođači badema, tražeći veći broj oprašivača na svojom plantažama. S novim pčelama, dovezenim iz Australije, stigle su i nove bolesti. Jedan od najopasnijih je i virsus IAPV, otkriven 2004. od izraelskih naučnika u Jerusalemu.
Cjelokupni članak pročitajte u 902. broju magazina Azra…