Mnogo je primjera neraskidive veze između čovjeka i životinje. I dok se većina odlučuje za kućnog ljubimca imati psa, mačku, ribicu u akvariju, ili pak pticu, postoje i oni koji odluče svoju ljubav i vrijeme posvetiti konjima. Među njima su i sestre Sanja i Emina Tufo iz Sarajeva. Posjetili smo ih prošle sedmice. Jesenje zubato sunce, koje se probijalo kroz krošnje drveća, pratilo nas je na putu prema Donjem Biosku. Da smo stigli na njihovo veliko imanje, gdje su svoj dom našle ove plemenite životinje, znali smo pred ogromnom drvenom kapijom, iza koje su se sestre pripremale za redovni dnevni trening s konjima. Nakon što je mladi tornjak završio lavež, kojim je gazdaricama najavio dokazak gostiju, ušli smo na imanje, koje je pravi prirodni raj. Pokošena trava, čist zrak, beskrajno prostranstvo pružilo se ispred nas.
– Tata je uvijek bio ljubitelj konja i maštao je da ih ima, pa smo mi tu ljubav naslijedile od njega. Uvijek je imao mnogo posla, a znajući kolika je moja ljubav prema konjima, prvi put me odveo na jahanje kad sam imala sedam godina. Jedno vrijeme uopće nisam išla na treninge, jer je tata tada imao baš mnogo obaveza. Ali, ljubav prema tim životinjama nikada nije iščezla, naprosto me vukla, da sam neprestano maštala i pričala o njima – kaže Sanja.
Očev poklon
Svoje prve konje dobile su kada je Sanja bila šesti razred, a Emina dovoljno velika da počne ići na treninge.
– Od 2000. godine ovdje imamo vikendicu. Ona je trebala i biti samo vikendica, ali kada je otac vidio koliko smo odgovorne i koliko volimo životinje, odlučio je da nam kupi konje. Otišli smo u Hrvatsku u namjeri da kupimo dva, a vratili se s njih pet (smijeh). Ovdje je tako došlo pet konja, dva iskusna, a dva s kojima ćemo mi raditi, te ždrijebe – sjeća se Sanja, koja je uz sve obaveze oko životinja, prije pet godina završila Ekonomski fakultet u Sarajevu, a potom upisala i skoro privela kraju master. Ostalo je još jedino, kaže nam, da odbrani master tezu.
Dani su prolazili, djevojke su uživale u društvu svojih konja, Sanja je otišla u međuvremenu u Francusku i usavršila i stekla čak diplomu za galop pet. Ubrzo su na njihovo imanje počeli stizati i prijatelji, neki sami, neki s porodicom, mališanima… Sestre 2011. godine pokreću školu jahanja, a godinu kasnije otvaraju i Konjički klub “Djeca vjetra”.
Tekst i Foto: Aldina Zaimović
