Đenita Tuce, doktorica psiholoških nauka: Polazak u školu uz pravovremenu pripremu može biti vrlo pozitivno iskustvo
Prvih dana škole u roditeljskim glavama milion je pitanja i dvojbi, a ponajviše straha; da li će se njihovo dijete snaći u školi, kako će podnijeti dan u novoj sredini, da li će mu nedostajati njegovo staro okruženje, da li će ga svi voljeti i slično. Kako bismo roditeljima koji ove godine prvi put prate svoje prvačiće do škole, ubažili paniku i olakšali ovaj veliki dan, koji je još jedno novo poglavlje u životu njihovih mališana, razgovarali smo s Đenitom Tuce, doktoricom psiholoških nauka i docenticom na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
KAKO PRIPREMITI DIJETE I RODITELJA ZA PRVE DANE ŠKOLE?
– Polazak u školu nije dobrovoljan čin, ali uz pravovremenu pripremu može biti vrlo pozitivno iskustvo. Također, to nije ulazak u svijet odraslih. Samo zato što polazi u školu, vaše dijete nije prestalo biti dijete. Neće se odjednom ugasiti niti njegova potreba za igrom, niti za maženjem s vama, niti će „preko noći“ odrasti i početi se ponašati zrelo i odgovorno. Ponudite djetetu svoju podršku i pomoć, ali dopustite mu da i dalje ostane dijete. Prikažite mu realnu sliku škole, ali počnite od pozitivnih aspekata. Kažite mu da će tamo steći mnogo novih prijatelja, da će naučiti mnogo novih i interesantnih stvari, da će tamo biti učiteljica koja će brinuti o njima, da će ići na razne zanimljive izlete i slično. Ne ističite samo kako će mnogo učiti, kako će morati biti poslušno, uredno i sjediti mirno. Ne koristite školu kao prijetnju, jer time riskirate da se kod djeteta od samog početka stvori otpor prema školi. Kada krene u prvi razred, mnogo razgovarajte – kako se osjeća, s kim se druži, o časovima, o učiteljici i slično. Uputite dijete da se nikada ne ustručava tražiti pomoć od učiteljice ili od vas ukoliko mu nešto nije jasno. Ovo je veoma važno, ne samo zbog stvaranja navike kod djeteta da s vama dijeli svoja iskustva, nego i da biste ostali uključeni u njegov život i kada niste fizički prisutni – savjetuje Đenita.
ŠTA SE DEŠAVA U MALIM GLAVICAMA TOKOM PRVIH DANA ŠKOLE
– Između 10-20 posto djece školske dobi razvija neku vrstu intenzivnog straha s kojim se ne mogu sama nositi. Kod školske fobije djeca osjećaju snažnu strepnju zbog pohađanja škole koja je često popraćena tjelesnim pritužbama (vrtoglavica, mučnina, bolovi u stomaku i povraćanje) koje nestaju kada se djetetu dopusti da izostane iz škole. Otprilike trećina djece sa školskom fobijom je dobi između pet i sedam godina i većina njih se ne boji toliko škole koliko se boji odvajanje od majke, odnosno primarnog skrbnika. Ova teškoća se često povezuje s roditeljskim pretjeranim zaštićivanjem djeteta i poticanjem ovisnog ponašanja. Ipak, za većinu djece polazak u školu je radosna vijest i prilično dobro se adaptiraju. Privikavanje na školu, međutim, vremenski je individualno. Na koji način će dijete doživjeti polazak u školu zavisi od toga da li je dijete psihički pripremljeno na odvajanje, da li je prije škole pohađalo vrtić ili ne, koliko su roditelji uložili vremena i strpljenja razgovarajući s djetetom, da li poznaje neko dijete od ranije s kojim je u razredu, kakva mu je učiteljica i slično. Ukoliko je dijete pohađalo vrtić prije škole, ono se već naučilo pravilima ponašanja u grupi, ali i savladalo osnovne pojmove potrebne za snalaženje u školskom gradivu. Ukoliko dijete nije išlo u vrtić, potrebno je da roditelji razgovaraju s djetetom kako bi mu navikavanje na ovu veliku promjenu bilo što brže i bezbolnije. Djeca su svjesna da je to novi i veliki korak u njihovom životu i nerijetko se osjećaju odraslo i ponosno, ali istovremeno osjećaju i očekivanja odraslih, koja katkada mogu biti opterećujuća. Stoga, sve dok vam sasvim ne povjeruje, govorite djetetu kako ste sigurni da će se dobro snaći, da vjerujete u njega, ali i da ćete biti tu da sve njegove eventualne poteškoće zajedno premostite.
ŠTA ZA RODITELJA ZNAČI POLAZAK DJETETA U ŠKOLU?
– Premda većina roditelja željno iščekuje taj dan, istovremeno ih plaši pomisao na razdvajanje od njihove djece. Brinu se oko toga hoće li se djeca uklopiti, kako će i s kim sjediti, ko će ih učiti i kako će podnijeti prve dane škole. Jedni se pribojavaju da se njihovo dijete neće uklopiti i da će baš ono biti ono izopćeno dijete. Drugi opet strahuju od toga da će njihovo dijete stvarati probleme učiteljici i da se neće uspjeti zadržati na svom mjestu za vrijeme školskog časa. Treći se brinu hoće li dijete uspješno savladati školsko gradivo. Strahova je mnogo. I strahovi su različiti. I intenzivniji su kod roditelja koji prvi put spremaju prvačića za školu. Strah je, međutim, sasvim uobičajena reakcija u nepoznatoj situaciji. Važno ga je normalizirati, ali i uvažiti činjenicu da je proces prilagodbe na školu proces koji traje, te ga nije potrebno ubrzavati. Dijete ćemo najbolje podržati davanjem vremena i prostora za prilagodbu, smanjenjem očekivanja pogotovo vezanih uz uspjeh i ocjene, te slušanjem djeteta i njegovih iskustava i doživljaja.
Pet zlatnih savjeta kako da mame lakše i s manje trauma podnesu prvi dan škole djeteta
- Budite pozitivni. Kada se nađe u nepoznatoj situaciji, dijete prati reakcije roditelja i prema njima regulira vlastito ponašanje. Ukoliko dijete vidi da ste zabrinuti ili nesigurni i ono će biti. Ukoliko vidi da ste sretni i opušteni i ono će poletno i s puno entuzijazma zakoračiti u svoju novu životnu ulogu.
- Ne pravite nikakav scenarij unaprijed. Dopustite djetetu da bude autentično i da odreaguje spontano. Ne paničite ako nije zaplakalo ili se nije okrenulo da vam mahne i nipošto ga ne upoređujte s drugom djecom. Isto tako, ne paničite ako samo vaše dijete zaplače. Zagrlite ga i sjetite se prvog pravila. Nasmiješite mu se i ohrabrite ga u toj situaciji. Recite mu da je sve uredu (pa čak i to što je trenutno malo preplašeno).
- Ne radi se o vama. Prvi dan škole je njihov dan. Dan kada su oni „zvijezde“. Ne preusmjeravajte pažnju na sebe, ne stavljajte prevelik akcenat na vaša osjećanja, na vašu „nostalgiju“ i slično. To svakako možete podijeliti sa svojim partnerom, rodbinom ili prijateljima. Ali taj dan, važni su oni. Važno je kako se oni osjećaju. Pitajte ih i saslušajte ih. Kažite im koliko ste ponosni na njih i koliko ste sretni što konačno postaju školarci.
- Ne morate sve znati odmah. Brigu oko logistike ostavite za sutra. Na prvom susretu s učiteljicom ćete dobiti detaljne informacije o potrebnom materijalu za školu (knjigama, sveskama, opremi za tjelesni odgoj i slično). Ne žurite da sve odmah zapišete, ne pravite odmah planove gdje ćete to nabaviti, ne pravite od toga bauk. Sve ćete stići – sutra ili prekosutra. Taj dan budite tu – sa svojim djetetom, s njegovim doživljajima. Proživite s njim to iskustvo u cijelosti.
- Istinski se radujte. Imate školarca – to je divna vijest. Obilježite taj dan na poseban način. Pozovite prijatelje, kupite kolače, slavite zajedno s vašim mališanom. Pošaljite mu poruku da vam je važan i da ga jako volite. Same riječi često nisu dovoljne – pokažite mu to i djelima. Jer najljepša sjećanja koja imamo u životu su upravo ona u kojima smo doživjeli pozitivne emocije (ljubav, sreću, radost i zahvalnost). A prvi dan škole je baš idealna prilika za sve ovo.