Teme

Bajka ‘Ljepotica i zvijer’ krije potresnu životnu priču

Izvor: arqueologiadelamedicina.com

Priča o ljepotici koja se udaje za zvijer nije plod mašte. Ovakva priča je prvi put objavljena 1740. godine u Francuskoj. Nju je napisala književnica po imenu Gabrielle-Suzanne Barbot de Villeneuve prema istinitim događajima i likovima. Prava zvijer iz ove priče je muškarac po imenu Petrus Gonsalvus, rođen 1537. godine, na Kanarskim otocima, koji je bolovao od hipertrihoze ili sindroma vukodlaka – tada nepoznate i neizlječive bolesti.

Kralj je odlučio da mu pruži obrazovanje. Iako kralj u njega nije polagao velike nade, Gonsalvus se pokazao kao dobar učenik koji je bez većih poteškoća uspio da nauči nekoliko stranih jezika i manire visokog društva. Gonsalvusov napredak najbolje se ogleda u činjenici da je uspio da postane ugledan član kraljevske palate, što je značilo dobijanje svih privilegija tadašnje aristokratije.

Izvor: arqueologiadelamedicina.com

 

Nakon smrti Herija II, francuski prijesto zauzima kraljica Katarina de’ Medici, njegova supruga, koja je važila za osobu teške naravi. Ona je, iz sumnjivih pobuda, kreirala planove za ženidbu Gonsalvusa. Priče s kraljevskog dvora koje su tada kružile odnosile su se na to da bi kraljica smatrala Gonsalvusov brak zabavnim, kao i da bi voljela da vidi djecu koja boluju od hipertrihoze.

Kraljičini planovi su se na kraju obistinili. Gonsalvus je oženio djevojku koja je bila kraljičina imenjakinja i s njom proveo 40 godina u braku tokom kojeg je rođeno sedmoro dece.

Izvor: arqueologiadelamedicina.com

 

To, ipak, nije bio kraj Gonsalvusovim izazovima. Četvoro njegove djece je bolovalo od sindorma vukodlaka, dok je čitava njegova porodica bila eksploatisana od strane evropskih dvorova. Paradirajući evropskim kraljevskim palatama, Petrusova porodica je zarađivala za život i služila za podsmijeh i zabavu. Njegovi potomci doživjeli su sličnu sudbinu. Većina njegove djece poslata je kao poklon plemstvu i bila tretirana kao kućni ljubimaci, a ne kao ljudi.

– Situacija je bila veoma čudna. Oni nisu bili ni zatočeni, ni slobodni, ali su bili plaćeni –  objašnjava Roberto Zaperi, italijanski historičar i Gonsalvusov biograf.

Iako su živjeli komforno i zvanično imali dobar društveni status, Gonsalvusovi nikada nisu u potpunosti bili tretirani kao ljudi. Petrus Gonsalvus je umro bez posljednjeg pomazanja sveštenika, prenosi lolamagazin.