Teme

Godinama ju je domar zlostavljao, odvlačio u podrum za vrijeme nastave, ali nikoga nije bilo briga

Foto: hindustantimes.com

Stajala je sama na stepenicama u školi kad ju je ondje zatekao, 12-godišnjakinja iz razorene porodice  koja je samo žurila na nastavu.

–  Zašto me uvijek tako gledaš – pitao ju je domar. Nije niti slutila koliko će je taj ljigavi ulet kasnije koštati. Uslijedili su mjeseci seksualnih zlostavljanja. Silovao ju je školski domar, Ambriorix Rodriguez.

Svoju je priču žrtva medijima otkrila tek osam godina kasnije, kao 20-godišnjakinja. Prisjetivši se tog prvog kobnog susreta pita se kako su odrasli koji su ju okruživali toliko dugo mogli ostati slijepi na njenu patnju, prenosi New York Post. Domar ju je u podrumu škole silovao više od 40 puta, a uprava ga nije maknula s posla uprkos brojnim optužbama.

Niko nije radio svoj posao

– Da je neko negdje obratio makar malo pažnje na mene možda se ništa od ovoga ne bi dogodilo. Tada 32-godišnji domar krišom bi je za vrijeme nastave, velikog odmora ili nakon škole prisiljavao da se s njim spusti u podrum.

– Govorila sam mu NE, ali svejedno me mjesecima prisiljavao na seks – priča žrtva zlostavljanja.

– Neko negdje nije radio svoj posao jer inače ne bih mogla satima izostajati s nastave neopravdao. Njen je pakao trajao između 2010. i 2011. godine. Domar je zbog silovanja osuđen tek dvije godine kasnije. Dobio je 20 godina zatvora.

Danas ga, zajedno sa sistemom njegova žrtva tuži. Tvrdi da je domar dva puta prije uhapšen zbog posjedovanja opojnih sredstava, a kasnije je nekoliko puta na poslu uhapšen kako pije. Trebao je zbog toga dobiti otkaz prije nego ju je na svakodnevnoj bazi odvlačio u mračnu sobicu koja se skriva iza debelih željeznih vrata, tako da je niko ne bi mogao čuti dok vrišti.

Slikovni rezultat za victim sexual assault

Foto: HelloGiggles

Rekao mi je da gledam televiziju

– Dobro se sjećam te prostorije. Čula sam djecu koja su se igrala na igralištu. U njoj su bili televizor i kauč. Prvi put kad me odveo tamo trudio se da mi bude ugodno. ‘Gle, tu je TV, a tu kauč. Mogla bi sjesti i gledati TV.’

Vrijeme njihovih susreta variralo bi – nekad je beskrajno bolni seks trajao nekoliko minuta, češće ju je u podrumu zatočenu držao još satima nakon toga jer se bojao da je neko ne vidi dok izlazi iz podruma.

– Imala sam osjećaj da je to trajalo čitavu vječnost.

Njena joj porodica nikad nije otvoreno govorila o seksu. Jedva da je znala da postoje kondomi, a često se pitala i koristi li ih njen zlostavljač uopće. Bila je zbunjena i izmrcvarena krivnjom.

– Bojala sam se da ću, kaže li nešto, biti samo u još većim problemima.

Nakon petomjesečne torture koju je svakodnevno prolazila u podrumu prestala je jednostavno dolaziti u školu, a kad bi se koji put i pojavila skrivala bi se među većim grupama svojih kolega kako bi je se Rodriguez teže dokopao.

–  Jednako kao što u školi moji učitelji nisu obraćali pažnju na mene, tako kući nije niti tata.

No, na kraju se ipak slomila pod stresom i jednoj nastavnici ispričala šta joj domar radi. Uhapšen je istog dana.

Bilo mi je žao što sam ga uopće prijavila

Isprva je žalila što je uopće priznala da je neko siluje.

– Morala sam stalno ponavljati priču i svaki bih put plakala i o svemu tome razmišljala danima.

Pred sudom je protiv svog silovatelja svjedočila kad je imala samo 14 godina, a on je od nje bio udaljen tek koji metar.

– Bilo je strašno i jako stresno.

Domar je tvrdio da ga je ona stalno zavodila, da je flertovala s njime.

– Kako jedna 12-godišnjakinja može flertovati s toliko starijim čovjekom – zgroženo se pita danas. No, tješi se da je svojom pričom ipak spasila druge djevojčice od slične sudbine.

– Trebala sam ga prijaviti i ranije.

Nakon svega ovoga provela je godine i godine na terapiji, ali još nije do kraja prihvatila da ona nije sama kriva za ono što joj se dogodilo.

– Tek kad jednom odrasteš možeš shvatiti za što si u svom životu odgovoran sam, a šta su realno skrivili drugi.

Zbog toga se danas želi razračunati sa svim zaposlenicima škole koji nisi radili svoj posao ne primjetivši njene česte izostanke s nastave.

– Trebali su bolje raditi svoj posao. Škola bi trebala biti sigurno mjesto – zaključuje žrtva nasilja čiji identitet je poznat New York Postu.