Kada se priča o dijabetesu, većina prvo pomisli na starije osobe, ali kao i većina bolesti koje ne biraju dob, dijabetes se javlja i kod djece.
Manji broj djece od odraslih je pogođen ovom bolešću, ali kada se postavi dijagnoza većina roditelja veoma teško prihvata istinu i činjenicu da je, uz liječenje, potrebna bitna promjena načina života. Bez obzira na činjenicu da se radi o dugotrajnoj bolesti, prava terapija dijabetesa omogućuje normalan život i razvoj djece.
Diabetes meliltus je latinski naziv za šećernu bolest čija je glavna odlika stalno povećanje koncentracije šećera (glukoze) u krvi.
Povećanje koncentracije šećera u krvi je samo posljedica pravog uzroka dijabetesa kod djece, a to je nedovoljna količina hormona inzulina koji je svakako jedan od najvažnijih regulatora veoma kompliciranih metaboličkih procesa u organizmu.
Nedostatak inzulina u organizmu djeteta je direktna posljedica odumiranja (nestanka) ćelija koje stvaraju ovaj važni hormon, a to su “specijalizirane” ćelije koje se nalaze u pankreasu (gušterači), a nazivaju se beta ćelije. Postoji mnogo potencijalnih uzroka izumiranja beta ćelija.
Nasljeđe (genetska predispozicija) ima veliki utjecaj na pojavu ove bolesti. Ako neko od bližih srodnika ima dijabetes, postoje izgledi i da dijete ima “gene za dijabetes” što naravno ne znači da je obvezno da dijete oboli. Kao i za druge genetske bolesti ne nasljeđuje se bolest nego sklonost ka bolesti. Potrebna je kombinacija genetske predispozicije i “vanjskog” faktora za nastanak dijabetesa.