Vera Hodžić: Život s plućnom hipertenzijom

Piše: Redakcija

Veri Hodžić (57) iz Zavidovića plućna hipertenzija je dijagnosticirana u 51. godini života. Nakon spoznaje o bolesti i položaju oboljelih u BiH odmah se aktivirala kako bi pokušala poboljšati izuzetno loš položaj oboljelih. Aktivno s ostalim pacijentima razvija i jača Udruženje građana oboljelih od PH „Dah“



Plućna hipertenzija mi je dijagnosticirana prije šest godina. Jedini simptom koji sam u početku osjećala bio je umor pri bilo kakvoj fizičkoj aktivnosti. U početku su ga doktori pripisivali usporenom radu štitne žlijezde, međutim, reguliranjem hormona ispostavilo se da uzrok mog lošeg zdravstvenog stanja nije samo štitna žlijezda, nego i jedno mnogo teže i  i smrtonosno oboljenje koje ima i mnogo drugih simptoma, koji su kod mene više ili manje bili prisutni, ali im nisam pridavala mnogo pažnje: otežano penjanje uz stepenice, sleep apneje, otečene noge. Kasnije su se počeli pojavljivati i drugi simptomi – bol u prsima, otečene ruke i stomak, nesvjestice, vrtoglavice, nedostatak zraka čak i tokom pričanja. To su sve simptomi koji mogu ukazivati na mnogo toga i zbog kojih se plućna hipertenzija veoma teško dijagnosticira. Ponekad su za pravu dijagnozu potrebne i dvije do tri godine. Imala sam sreću u nesreći zvanoj plućna hipertenzija da mi je bolest relativno brzo dijagnosticirana i potvrđena nalazima rađenim u bolnicama i klinikama u Sarajevu, Zenici, Tešnju, Tuzli i Mostaru.  Kada su mi u bolnici sopćili moju dijagnozu, pomislila sam: „Hipertenzija, pa šta, ja ću to regulirati ishranom i gotovo“. Tako sam razmišljala jer nisam znala koliko je to ozbiljno oboljenje za koje ne postoji lijek, nego samo lijekovi za održavanje kako bolest ne bi otišla u progresiju. Potpuno sam usporila svoj životni tempo, isključila se iz svih društvenih aktivnosti, stres svela na minimum. Doktori su mi dali i savjet zlata vrijedan za sve PH pacijente: ne umarati se i ne nervirati se! I zaista, da bih poslušala taj savjet, sve sam morala mijenjati iz korijena. Jedino što mi još onemogućava da se toga ne mogu u potpunosti pridržavati jeste činjenica da oboljeli od plućne hipertenzije u našoj zemlji nemaju jednako dostupan najpristupačniji i najjeftiniji  lijek za PH – „Revatio“, čija cijena iznosi više od 1.000 KM za mjesečne potrebe.

Oboljeli od PH u našoj zemlji nemaju jednako dostupan najpristupačniji i najjeftiniji  „Revatio“, čija cijena iznosi više od 1.000 KM za mjesečne potrebe

Kao strastveni pušač preko noći sam prestala pušiti, jer mi je u liječenje uključena i obavezna oksigenoterapija, aktivnosti sam svela na minimum, jer ne smijem podići više od dva kilograma. U nekim divnim i nezaboravnim životnim događajima učestvovala sam s dozom opreza kako bih izbjegla prevelika uzbuđenja, uznemiravanja ili naprezanja. Nisam toliko stroga prema sebi, ali sam se morala čuvati za neke još ljepše trenutke poput onih koje sada provodim s mojom unukom.  Bolest je takva da ima dana da se ne mogu sama obući, istuširati. Naizgled je sve uredu, ali u stvarnosti ništa nije kako treba. Oboljele od plućne hipertenzije nazivaju još i nevidljivim invalidima, a ja bih dodala teškim nevidljivim invalidima. Iz iskustva slobodno mogu tvrditi da većina ljudi, uključujući i medicinare, u našoj zemlji veoma malo zna o ovoj rijetkoj, teškoj i neizlječivoj bolesti. Potrebno je kontinuirano podizanje svijesti na svim nivoima – od udruženja, preko univerziteta do kongresa i simpozija ljekara pulmologa i kardiologa.



Plućna arterijska hipertenzija (PAH ili PH) je progresivno oboljenje koje smanjuje protok krvi i povećava pritisak u krvnim sudovima pluća, zbog čega osim pluća strada i srce. U svijetu se koristi 14 lijekova za PH koji ne liječe nego održavaju bolest u stanju mirovanja. Jedini način izlječenja je transplantacija pluća ili srca, ili transplantacija i pluća i srca. Nažalost, pacijenti u BiH, imaju različit pristup bolesti i načinu liječenja. U FBiH su u mnogo težem položaju nego u RS-u. U RS-u, Kantonu Sarajevo, Tuzlanskom kantonu i djelimično (50 posto iznosa) u Zeničko-dobojskom kantonu imaju obezbijeđen lijek od države, dok ga pacijenti u ostalim kantonima nemaju. Istina da se uglavnom radi o refundacijama, osim u KS, gdje je na listi.

 

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti