Foto: Mirza Tabaković
Za Jasminku Šipku, kultno TV lice, a danas edukatora interpretacije teksta, ćete često pročitati da je žena koju vole i mikrofon i kamera. Tome su svakako doprinjeli njen prepoznatljivi glas i jedinstvena ljepota koja ju je svrstala u grupu najljepših i najprepoznatljivijih TV ličnosti ikada. Jasminka, kada je izgled u pitanju, igra na provjerenu kartu, pomalo ležerne, ali jedinstvene punđe i crne sjene kojom ističe oči. Ne krije da je, još od perioda kada je bila djevojčica, zadovoljna svojim izgledom, te da je vještinu šminkanja savladala sama
Dnevnoj njezi lica se ne posvećujem puno zbog toga što sam na poslu cijeli dan. Dnevna njega mi podrazumijeva jutarnje umivanje, tuširanje i sve to što ide ujutru. Nakon toga samo stavim hidratantnu kremu i onda se našminkam. Slijedi odlazak na posao i druge obaveze koje obavljam tokom dana. Kada se vratim kući odmah se umijem sapunom, a zatim mlijekom skinem ostatke šminke i na lice stavim neku kremu za noć.
Ne znam da li se moja frizura može nazvati frizurom. To je neka vrsta punđe koju sama pravim već 15-ak godina. Kada ne mogu da napravim taj moj antifriz, kako ga ja zovem, i kada nisam uspjela da na vrijeme operem kosu, onda je moja frizura kapa, kačket ili ljetnji šešir, zavisno od godišnjeg doba.
Svako lice ima neki nedostatak, pa tako, naravno, i moje. Savršenstvo ne postoji. No, ja to ne bih nazvala nedostatkom, već nečim što me čini onim što jesam. Volim sve na svom licu.
Moj način šminkanja se nije mnogo mijenjao tokom godina. Nedavno sam gledala slike iz gimnazije i vidjela nešto što nikako nije dobro, za šta sam i zaboravila da sam imala, a to su one okrugle obrve. To je jedina razlika, a šminka mi je, otprilike, ista kao i danas.
Nemojte nikada zaspati sa šminkom. Umivanje sapunom, pa onda sve ostalo.
Nisu godine i nije iskustvo uticalo na to da steknem sigurnost. Zaista znam šta ne znam i znam šta znam. S tim nemam problem i ne libim se pitati, nije mi teško provjeriti i saznati nešto novo. Nekada davno sam koristila enciklopedije, a danas je tu internet. Nikada nisam bila dovoljno sita znanja. Sve to mi daje jednu sigurnost i naprosto ne postoji potreba da budem nesigurna. Drugi razlog za to mogao bi biti to što sam prirodna i jednostavna osoba. Ja sam ono što jesam i ljudi to prepoznaju. Oduvijek sam takva.
Ljepota definitivno dolazi iznutra, to je neupitno.
Nikada nisam išla na beauty tretmane. Možda zbog ljenosti, a možda zbog toga što sam zadovoljna sobom i sa svim što mi je priroda dala. Ukoliko te beauty tretmane shvatimo šire, pa, naprimjer, pod njima podrazumijevamo i odlazak u teretanu, naravno da bi zbog zdravlja trebalo ići. No, ja nisam dobar primjer za to.
Znam da su mi i majka i otac bili lijepe osobe. Mama mi je bila prosvjetni radnik i bila je jako lijepa. Nije se šminkala, a imala je jednu finu, blagu ljepotu. Ja sam negdje mješavina mame i tate.
Sama sam naučila da se šminkam. Moram reći da me ni na poslu nisu šminkali, uvijek sam to radila sama. Šminku zasnivam na crnoj sjeni koja ističe moje oči takve kakve jesu. Ja ih volim.
Ne sjećam se prve bore, nisam obraćala pažnju na to. Ni danas me bore ne brinu. Starost nisu bore, nego sve drugo; izraz lica, očiju, ponašanje, pokreti i hod. Unutrašnji osjećaj je nešto što ne možete kontrolisati. Nikada ne treba izgubiti dijete u sebi, ali to ne može na silu. Ne može se reći: „E sad ću ja čuvati to dijete u sebi i biti malo infantilan“. Postoje ljudi koji naprosto tako stare, a postoje i oni koji su mladi ali su u ovom kontekstu moje priče „stari“.
