Lifestyle

Marija Hudolin: Djecu uključujem u svoj život, društvo i navike

Mariju Hudolin javnost je prvobitno upoznala kao prvu pratilju Miss opkoljenog Sarajeva, a zatim kao TV lice, kada je svojom nesvakidašnjom harizmom pokupila simpatije mnogih. No, nakon ovih životnih uloga, Marija je došla do one, danas najvažnije, uloge mame. Ona je prije skoro osam godina dobila svoju prvu kćerku Sophiju, a zatim i sina Markusa, te kćerke Piju i Elisabeth. Iako ima u planu da se vrati karijeri, majčinstvo joj je danas omiljeni posao, a za naš magazin Marija govori o svakodnevnoj avanturi koju život s četiri mališana podrazumijeva.

– Biti mama znači mnogo više nego roditi dijete. To znači dati život malom biću čiji opstanak zavisi isključivo od vas. Dati vazduh plućima koja su se razvijala u vama i vid očima koje će vas uvijek gledati samo kao mamu. Majčinstvo vam iz temelja mijenja pogled na život i učini ga nemjerljivo boljim. Sada, nakon skoro osam godina otkako sam postala mama, imam osjećaj kao da je sve u mom životu sjelo na svoje mjesto i dobilo još veći smisao – kaže Marija.

 Djeca uvijek misle da znaju bolje od roditelja. Postoji li nešto što ste, kada je odgoju riječ, svojoj majci zamjerali, a sada te iste stvari primjenjujete u odgoju svoje djece?

– Prije nego ću dobiti djecu znala sam daleko više o odgoju nego što znam danas. Znala sam da jednoga dana, kada i sama budem imala djecu, neću biti kao moja mama: „Pamet u glavu! Pazi da ti neko ne stavi drogu u piće! Nemoj bosa hodati! Što su ti gola krsta!? Obuci potkošulju!“. I kada bi mama primijetila da mi ove njene riječi na jedno uho ulaze, a na drugo izlaze, uslijedila bi kultna rečenica: “Sjetit ćeš se mojih riječi kada budeš imala svoju djecu”. Trideset i nešto godina kasnije ista sam kao ona i ne garantujem da neću izgovoriti sve što je ona meni govorila. Izuzev, možda, onog: “Tako je to bilo u moje vrijeme”. Svaka generacija djece je drugačija od prethodne i svaka traži drugačiji pristup u odgoju. Današnji roditelji trebaju savladati nove vještine roditeljstva i naučiti nove metode pristupa svojoj djeci, kako bi obje strane bile zadovoljne.

 U kakve ljude biste voljeli da izrastu Vaša djeca?

– U ovim dinamičnim vremenima punim izbora i prekretnica, brze i spore hrane, organske i genetski modificirane hrane, vode iz flaše i česmovače, interneta i društvenih mreža, majčinstvo je evoluiralo i postalo najteži posao modernog vremena. Moj najvažniji projekt u životu jeste da djeci svojim primjerom i ponašanjem usadim stav da je život dar, da ga treba voljeti i ne čuvati samo za sebe. Želim da moja djeca izrastu u ljude s integritetom, moralom, osjećajem za pravičnost i empatijom.

 Šta je najljepše u velikim porodicama?

– Suprug i ja smo uvijek znali da želimo mnogo djece bez obzira na „žrtvu“ koja se podrazumijeva. Ono što sigurno ne nedostaje velikim porodicama jeste osjećaj velike sreće. Nikada nam nije dosadno. Raspoloženja se mijenjaju iz sata u sat, vesele se, svađaju, razgovaraju, vole… Na kraju uvijek imaju jedni druge.

 Život s četiri mališana sigurno nije lagan kada je o njihovim svakodnevnim potrebama riječ. Na koji način Vi uspijevate da se organizirate?

– Zasigurno jedan od velikih izazova majčinstva je imati četvero djece između kojih je mala razlika u godinama. S jedne strane, imati četvero male djece je neprocjenjivo iskustvo, dok s druge strane zahtijeva mnogo odricanja i veliku organizaciju. Moram se pohvaliti da nam je organizacija jača strana, što je, ustvari, jedini način da naša velika porodica funkcionira. Psiholozi kažu da je jednostavnije u odnosu na jedno, ili možda dvoje, kontrolisati više djece i to zbog psihologije grupe. Odnosno, da je masom lakše upravljati nego pojedincem.

 Imati veliku porodicu je sigurno lijepo, no, šta je ono što je u svemu tome teško?

– Svako dijete nova je avantura, zadivljujuća nova osoba, još jedan zamotuljak vrlina i mana koji nekada obožavate, a nekada vas iscrpljuje. Jer, neko je uvek gladan, iako su svi jeli, i ima uvijek prljavog veša, bez obzira koliko često ga perete. Četvero djece znači četiri puta više ljubavi, ali isto tako i četiri puta više obaveza. Nakon rođenja djece meni nije bio problem naći vrijeme za sebe, koliko mi je bio problem naći tu novu sebe, nekoga ko je postao majka nekom drugom.

Kako izgleda Vaša svakodnevica?

– Svaka majka je suočena sa pregršt izazova i obaveza, a dan se čini tako kratak. Zamislite dan kada čujete riječ “mama” milion puta, kada odsječete 80 noktića s 80 prstiju, ili kada čitav dan radite stvari u krug kao na traci. Nekad neispavana i krmeljava, nekad bez jutarnje kafe jer svi moraju biti na vrijeme u školi i vrtiću, ali s ogromnim osmijehom na licu. Ljubav koju zauzvrat dobijete, nemjerljiva je.

 U jednom od intervjua sam pročitala da ste rekli: „Rastem sa svojom djecom“. Sigurno je da Vi njih učite svemu, ali šta je ono čemu oni Vas uče?

– Oni su me naučili toleranciji, strpljenju, požrtvovanosti i odgovornosti. Učim i da se izborim s ljutnjom i strahom. Ovi mali dobri ljudi su razlog što sam pronašla novu dimenziju ljubavi, koja briše sebičnost do svemira i nazad, i tako 100 puta.

U kojim stvarima posebno uživate kada djeca nisu s Vama?

– Otkako sam postala mama, djecu uključujem u svoj život, društvo i navike. To je i najbolji način da djeca upoznaju svoje roditelje. Mene je majčinstvo nadopunilo, a nije poništilo moju kompletnu osobnost. I dalje učim i rastem, u što su sada uključena i moja djeca. Imam svoja duga jutra i duge večeri s mužem. Imam i svoja popodneva i vikende s djecom. Ali moja fantastična četvorka me natjerala da mnogo više cijenim momente kada sam sama. Naučila sam da cjenim male stvari i da im se radujem. Ne čekam velike događaje da bih bila sretna, već sam sretna po malo svakog dana.

 Pronalazite li suprug Steffen i Vi vrijeme samo za sebe?

– Rođenjem naše djece postali smo roditelji ali smo i dalje par koji se spojio zbog ljubavi. Uz neprestane obaveze prema djeci, koja zahtijevaju naše vrijeme i pažnju, često se dešava da vrijeme „samo nas dvoje“ dospije na posljednje mjesto. Zato suprug i ja iskoristimo svaku pomoć koju možemo da dobijemo, od porodice, plaćenu, ali i pomoć svakog ko se i našali da nas rastereti.

Digitalna generacija nas podsjeća koliko se i sami moramo brzo mijenjati

U današnje vrijeme je česta pojava da roditelji, čak i malim bebama, daju telefon, tablet ili kompjuter, samo da bi bili mirni. Šta Vi mislite o „modernim“ načelima odgoja?

– Neko više, neko manje, ali svi mi imamo plan kako ćemo biti savršeni roditelji kada budemo imali djecu. Na vrhu liste je da djeci nikada nećemo dati tablet u restoranu. Ustvari, djeca će se samo igrati s drvenim igračkama, u slobodno vrijeme čitati knjige i gledati crtani pola sata dnevno. Jest će isključivo organsku hranu, a slatkiše ćemo im dati kada postanu punoljetni. Sjećate li se onih priča roditelja o jazu među generacijama? Stereotipno ili ne, ali u ovoj mojoj priči je vrlo primjenjivo.

Jedna generacija je online, druga je offline. I naizgled su nepomirljive. Ova prva instant brza i nestrpljiva, a ova druga se bori i ne zna da li želi preći na novi nivo igre. U tim krajnostima, zaboravi se da je taj svijet isti, da su pravila ista i da jedni drugima trebamo. Na kom god nivou se nalazili. Ova tehnokratija koja nam je zasjela na grbaču raznim tehnološkim inovacijama je budućnost naše djece. Ako nam djeca već provode vrijeme u virtualnim, animiranim i drugim svjetovima, važno je kako i zašto koriste pametne uređaje. Ne mjeri se svako vrijeme provedeno uz ekran na isti način.

Ono što manja djeca gledaju, treba da odgovara njihovom uzrastu, da ima ograničeno vrijeme i da uključuje roditelje. Digitalna generacija nas stalno podsjeća koliko se i mi sami moramo brzo mijenjati, usvajati nova pravila i novi jezik i mijenjati navike. Istovremeno, ne smijemo zaboraviti dijeliti iskustvo i znanje, biti otvoreni i spajati generacije. Zbog naše djece.