Zvijezda regionalne pop muzičke scene Jelena Tomašević prošle sedmice je boravila u Sarajevu. Razlog posjete našem glavnom gradu je najava prvog solističkog koncerta koji će 27. aprila održati u Domu Mladih u Sarajevu. Vlasnica hitova „Oro“, „Ime moje“ ili „Da mi je da mi se vrati“, majka djevojčice Nine i supruga srbijanskog glumca Ivana Bosiljčića, ne krije radost zbog susreta s bh. publikom, te u velikom intervjuu za naš magazin govori o svom braku, posebnoj vezanosti za London, danu kad ju je suprug zaprosio kao i odgoju njihove kćerke.
– Posebno se radujem, jer do sada nisam imala priliku imati solistički koncert u Sarajevu. Nastupala sam, ali ovo je prvi put da ću sama imati svoje veče s publikom i to mi je čast i zadovoljstvo. Jedva čekam 27. april da zajedno pjevamo. Samim tim što dolazim s novosadskim „Big Bandom“ je već potpuno drugačije, jer s njima ne nastupam često. To su brojni muzičari. Imam drugu ekipu s kojom sarađujem na ostalim koncertima. Zahvaljujući mojim sponzorima mogu da dovedem toliko muzičara i priredim divan ugođaj Sarajlijama i svima koji dođu. Kada je riječ o gostima, tu će biti moj dragi kolega Hari Mata Hari, s kojim sam snimila duet „Nema ljubavi“ i draga kolegica Maja Sar. Ovaj koncert za mene ima posebnu draž i posebno ushićenje, jer ne gostuju vam takvi umjetnici, kao što je njih dvoje, na svakom koncertu. Radim ovaj posao iz ljubavi, i da nije takvih emocija prema ovom poslu, ne znam kako bi to imalo smisla – kaže Jelena na početku našeg razgovora.
Imali ste već priliku posjećivati Sarajevo. Šta Vas je najviše oduševilo u ovom gradu?
– Duh ljudi koji je fantastičan. Svi ljudi koje sam upoznala u Sarajevu imaju neobičan smisao za humor, a istovremeno su topli, srdačni i gostoljubivi. Znate kada kažu „sarajevska raja“, ja to zaista smatram najljepšim mogućim komplimentom, jer upravo ta riječ „raja“ oslikava ljudskost, toplinu i pozitivnost duha, i taj humor koji krasi vaš narod. To me prvo asocira na Sarajevo, a potom i Baščaršija, kojom uvijek volim prošetati. Svaki put kad dođem u Sarajevo, kao da ulazim u neki film.
Veoma mladi ste se počeli baviti muzikom. Je li Vam iko, kada ste odlučili pjevati pokušao reći „Ne“ muzici?
– Nije. Imala sam veliku podršku roditelja i brata, koji se također bavi pjevanjem. Od malih nogu sam znala da želim da se bavim pjevanjem i da je to moja najveća ljubav i radila sam na tome. Ništa u životu nije slučajno i ništa se ne dešava preko noći. Jednostavno, treba da slijedite svoje snove i trudite se da ih ostvarite, jer kad je nešto toliko iskonski u vama, onda nema potrebe da se pitate da li to treba ili ne, prosto znate da treba.
Nebrojeno puta ste potvrdili status pop dive u Regionu. Laska li Vam ta titula?
– Ta riječ je mnogo korištena i precijenjena, u smislu da se koristi kada treba i kada ne treba. Ali, u tom smislu da se bavim muzikom na način na koji mislim da treba, da je muzika koju izvodim kvalitetna, interpretativno, aranžmanski, produkcijski i zbog koncertnih aktivnosti i publike koja dolazi da to sluša i podrži, mogu reći, pod tim okolnostima da mi laska.
Šta Vam je u ovom poslu bilo najviše stresno, šta Vas je činilo nezadovoljnom i praznom, a šta najviše usrećilo?
– U ovom poslu ima mnogo stvari koje ne zavise od vas i dešavalo se u nekim periodima života da na neke stvari nisam mogla utjecati i to me je rastuživalo, ali sam to shvatala kao dio svog posla na koji se moram navići i prihvatiti. Dešavalo se da iz intervjua izvuku naslov iz konteksta, kada napišu neku neistinu, ali i danas se trudim na obostrano zadovoljstvo imati lijep odnos s medijima. Čini mi se da sam na dobrom putu. Više sam našla pozitivnih strana u ovom poslu. Kada sam bila mlađa, često sam govorila: „Jao, kada bih mogla da pjevam i budem uspješna, a da ne budem poznata“ (smijeh). Međutim, shvatila sam da to ne može tako. Kada snimate i pojavljujete se, ljudi vas moraju zapamtiti. Dobra strana ovog posla je što možete utjecati na mlade, da nekome budete uzor, da trudom, radom i talentom sve možete postići. Jeste teže, ali je dugotrajnije.
Opisuju Vas snažnom, vrijednom, kreativnom i uspješnom ženom. Kakve žene Vi poštujete?
– Upravo takve. Poštujem žene koje nisu razmažene, koje su vrijedne, radne, koje znaju balansirati svoj privatni život i posao. Nikada nisam shvatala žene koje potpuno zapostave porodicu, djecu ili prijatelje zbog posla. Umijeće je naći mjeru. Za mene je porodica uvijek na prvom mjestu, ali nikada neću zapostaviti ni svoju publiku i posao.
Želimo upoznati i Vašu drugu stranu; koliko uživate u tipično ženskim stvarima kao što su shopping ili kafe s prijateljicama?
– Imam mali broj pravih prijatelja. Rijetko se viđamo, zato što slobodno vrijeme provodim sa suprugom i kćerkom. Kada smo zajedno, trudimo se maksimalno biti sami i posvetiti se jedni drugima. Kada imamo više vremena, onda su tu svi naši prijatelji, putujemo, idemo u Kragujevac i Užice kod naših roditelja. Divno je kada smo svi na okupu i kada odvojimo vrijeme samo za nas. Dragocjeno je njegovati prijateljstva, imati vremena za prave prijatelje, kao što i oni imaju za nas. To je ljubav koja mora i treba da se njeguje. Imam nekoliko drugarica, od davnina smo najbolje drugarice i njegujem ta prijateljstva.
O čemu najviše razgovarate kada ste u ženskom društvu?
– Trudim se najmanje pričati o poslu. Razgovaramo o svim dešavanjima u privatnom životu, o muzici, filmovima, volimo otići u kino, restorane, na koncerte, svirke…
Odlazite li na kozmetičke tretmane ili se radije prepuštate svojim beauty ritualima?
– Imam doktoricu Nevenku Dohmanović, koja je dermatolog i zaista zna sve o problemima s kožom, tako da kod nje povremeno odlazim i ono što radim su čišćenje lica, masaže i tretmani koji nisu invazivni, a prijaju mi. Mogla bih i češće ići (smijeh). Pozitivan duh kojim žena zrači, njena vedrina i osmijeh, pola je ljepote.
U braku ste s glumcem Ivanom Bosiljčićem, s kojim ćete ove godine proslaviti sedmu godišnjicu braka. Kako opisujete harmoničan brak?
– Na prvom mjestu je ljubav. Kada ima mnogo ljubavi, sve drugo je lakše, razumijevanje, tolerancija, poštovanje nečijeg vremena i posla. To su stvari koje su podjednako važne kod svih parova koji opstaju godinama.
Šta se u braku, tokom godina promijeni? I šta je uopće u braku lijepo?
– Sve je lijepo. Lijepo je imati zajednicu, djecu. Mladi se danas ne upuštaju u to, jer misle da ne mogu biti uspješni na oba polja; poslu i u braku. Ja sam tu da ih demantujem kao i mnoge moje kolege iz javnog života koje uspijevaju da zadrže i poslovni i porodični život. Sve se može uz dobru organizaciju, ali je mnogo važan i odnos supružnika, da bude kvalitetan i zdrav, jer kada počiva na zdravim temeljima, a ne materijalnim, onda je lakše. Dobra komunikacija u braku je također važna.
U čemu nikada u svojoj bračnoj zajednici ne biste pravili kompormis?
– Nisam neko ko tako razmišlja. Ne volim laž, nepravdu, bilo kakvu vrstu prevare, prijateljske ili emotivne. Vjerujem da do toga nikada neće doći, jer imam mnogo ljubavi i povjerenja. Kada tako razmišljaš, tako se i dešava.
Čime Vas je suprug Ivan osvojio?
– Osim lijepim izgledom, on je čovjek s manirima. Jedan od najboljih ljudi koje sam upoznala u svom životu. Dobar čovjek, pošten i vrijedan. Mnogo cijenim vrijedne ljude. Osim tih osobina, krasi ga i osobina koja meni mnogo znači u životu, a to je da je duhovit. Mnogo se smijemo zajedno i to je ono što ga čini posebnim.
Šta je najromantičnije što ste doživjeli?
– Ivanova prosidba u Londonu, u parku dok smo šetali. Bilo je prelijepo vrijeme, ležali smo na travi, uživali, gledali nebo i Ivan me je tada pitao jesam li sretna, na što sam odgovorila: „Jesam, sretna sam, baš mi je lijepo“. Zatim je ustao, izvadio prsten iz torbe i pitao me: „Hoćeš li da se udaš za mene“, počela sam plakati. Doslovno, sve što sam vidjela u filmovima, desilo se. Može zvučati patetično, ali se zaista desilo spontano i prirodno. Nakon toga mi je rekao da je mjesecima nosio prsten sa sobom i samo je čekao trenutak. Nije želio da bude nešto isforsirano i smišljeno, već da zaista bude spontano.
Imate i šestogodišnju kćerku Ninu, interesira li je više gluma ili muzika?
– Nju zanima oboje. U periodu je otkrivanja talenata. Izuzetno je talentirana za muziku, ali vidjet ćemo gdje će je život odvesti, u kojem smislu će je muzika zanimati, da li će željeti njome da se bavi. Tek treba da krene u prvi razred. Djetetu treba ponuditi mnogo izbora, pa da samo izabere čime će se baviti.
Kakav odnos gradite sa svojom kćerkom?
– Odnos pun ljubavi, na prvom mjestu. Dok je dijete malo, najvažnije je da dobija mnogo ljubavi od roditelja i okoline, kako bi izgradila emocionalnu stabilnost, sve ostalo se uči. Sve se u životu da naučiti, a ljubav se jednostavno osjeća, daje i prima. Želja mi je da bude poštena, vrijedna, sretna i da u životu radi ono što želi i što joj najbolje pristaje.
U kojim situacijama ste popustljiva mama?
– Trudimo se, i dobro nam to polazi za rukom, da kada Ivan za nešto kaže „Ne“, a ona onda gleda u mene, da ja ne kažem „Da“, već da uvijek podržim tatu ili on mene. Nakon toga, kada ona nije tu, dogovaramo se da li nešto treba ili ne, ali pred njom nikada nemamo nedoumicu i još od malih nogu je naučila da, kada kažemo „Ne“ i postavi se granica, da je to zaista tako. Nije zahtjevna, poslušna je i naučila je da nas prati, ali i mi nju. Nismo previše strogi, ali se zna granica.