Ljekari često preporučuju, pogotovo djeci – zbog kalcija, da svakodnevno popiju po dvije čaše mlijeka. Naravno, kada prestanu konzumirati majčino mlijeko. I onda svako od nas, bez imalo grižnje savjesti, ode u prvi tržni centar i kupi paket mlijeka, koji može stajati do narednog mjeseca, odnosno dok ga ne nestane. Otvorimo litar mlijeka i on bez ikakvih problema u frižideru ostane svjež i po desetak dana. A kada bismo, nekim slučajem, uzeli jednu litru od nekog proizvođača domaćeg mlijeka, primijetili bismo da se pokvari, odnosno ukiseli, za tri-četiri dana.
Industrijska prerada
Industrijski proizvođači imaju pravila proizvodnje koja moraju poštovati – moraju uništiti mnogo toga što je sastavni dio mlijeka, da bi dobili sterilni proizvod. Godine 1930. u namirnice su počeli da se dodaju hormoni, kada je otkriveno da se proizvodnja mlijeka kod krava muzara može povećati dodavanjem hormona hipofize.
Domaće mlijeko
Svježe mlijeko koje nije industrijski obrađeno, prirodna je i zdrava čovjekova hrana, kao i svi mliječni proizvodi napravljeni od sirovog mlijeka koje ljudi vijekovima koriste. Neprerađeno mlijeko je izvanredan izvor nutritijenata, ali i vrlo važnih korisnih bakterija kao što su laktobakterije, za koje danas znamo da igraju presudnu ulogu u jačanju imuniteta i zaštite organizma od raznih bolesnih stanja. Sirovo mlijeko je, također, izvrstan izvor vitamina, minerala i enzima, te sadrži punovrijedne proteine i masnoće, koji su neophodni za naš organizam.
Pasterizacija uništava nutritijente
Kako je slučaj i s velikim brojem drugih namirnica, industrijska obrada mlijeka daje mu sasvim drugačija svojstva. Mlijeko koje kupujemo u prodavnicama pasterizirano je i homogenizirano. Pasterizacija je proces kojim se mlijeko zagrijava na visokim temperaturama, da bi se uništile bakterije u njemu. To na prvi pogled možda zvuči uredu, znajući da su patogene bakterije uzročnici raznih bolesti. Međutim, pasterizacija potpuno mijenja strukturu mlijeka, i umjesto da mlijeko bude sigurno i korisno za upotrebu, ono, zapravo, postaje nešto sasvim drugo. Osim što zagrijavanje na visokim temperaturama ubija patogene bakterije, ubija i korisne laktobakterije, kao i mnoge druge hranjive komponente.
Visoka temperatura potpuno mijenja strukturu osjetljivih mliječnih proteina, koji postaju vrlo teški za probavu i štetni za zdravlje. Smanjuje se sadržaj vitamina, denaturira mliječni protein, uništavaju vitamini B12 i B6, vitamin A, vitamin D i C, onemogućava apsorpcija kalcija iz mlijeka, ubijaju korisne bakterije. Zbog ovih problema je industrijski obrađeno mlijeko jedan od najčešćih alergena te se povezuje uz cijeli niz simptoma i bolesnih stanja kao što su probavne smetnje, alergije, karijes, osteoporoza, artritis, učestale infekcije ušiju kod djece. S druge strane, sirovo mlijeko ne izaziva bolesna stanja već poboljšava zdravlje, a ljudi koji su dugo godina bili alergični na mlijeko, u pravilu ga mogu tolerirati.
Homogenizacija
Ovaj proces podrazumijeva razbijanje molekula masnoće pod velikim pritiskom, da bi se spriječilo stvaranje vrhnja na mlijeku. I ovo je vrlo neprirodan postupak, jer masnoća koja se dobije više nema svoju prirodnu strukturu. Osim toga, iz mlijeka se uklanja masnoća, tako da kupovno mlijeko sadrži najviše tri procenta mliječne masti. Najgore je to što su potrošači uvjereni da je punomasno mlijeko štetno, a nemasno dobro i zdravo. Mliječna mast sadrži vitamine A i D, koji su potrebni za asimilaciju kalcija i proteina, i bez ovih vitamina su teže iskoristivi i potencijalno opasni. Svako kupovno mlijeko je pasterizirano, čak i ono “svježe mlijeko”. Razlika između “svježeg” i “trajnog” je u temperaturi i vremenu kojem se mlijeko izlaže u postupku pasterizacije. Svježe mlijeko se zagrijava na otprilike 60-70 stepeni, dok se trajno mlijeko zagrijava na temperature iznad 100 stepeni, što mu produžava rok trajanja.
Žitarice umjesto trave
Bitno je naglasiti i probleme s antibioticima, pesticidima i hormonima rasta, te činjenicu da se gotovo sve komercijalne krave hrane žitaricama umjesto da pasu travu, koja je njihova prirodna hrana. Sve ovo mijenja kompoziciju masnoća u mlijeku, posebno CLA (konjugiranu linolnu kiselinu). Prava prirodna hrana za krave koje daju mlijeko je zelena trava u proljeće, ljeto i jesen, te sijeno zimi. Brašno od soje, žitarice i razni industrijski otpadi ne mogu predstavljati dobru hranu za životinje. Vitalne tvari kao što su vitamin A i D, potrebni su za optimalnu asimilaciju minerala te su u velikoj mjeri prisutni u mlijeku krava koje pasu travu. Ako imate mogućnosti nabavljati domaće sirovo mlijeko, to je nešto najbolje što možete učiniti za zdravlje svoje porodice.
Reciklaža mlijeka
U posljednje vrijeme u medijima se otvara rasprava o temi da li je mlijeko iz tetrapaka reciklirano?! Informacije govore da se mlijeko s proteklim rokom šalje natrag proizvođaču, koji ima zakonsko dopuštenje da ponovi proces pasterizacije na 190 stepeni, te da ga vrati natrag na tržište. Taj proces može se ponavljati pet puta. Proizvođač je dužan objaviti koliko puta je ponovio ovaj proces. Tajna je napisana na dnu kartonske kutije sitnim brojevima.
Recimo ako piše 12 45 (nedostaje broj 3) znači da je mlijeku tri puta protekao rok i toliko puta je bilo ponovo prekuhano. Na taj se način velike firme bogate, a mi snosimo posljedice. Je li ova tvrdnja tačna ili ne, vjerovatno će pokazati vrijeme, a vi se do tada, za svaki slučaj, posvetite pronalasku domaćeg mlijeka.