U bh. entitetu Federacija BiH mali je broj porodica koje su se nakon smrti svojih najbližih i najdražih članova odlučili na darivanje organa. Ipak, Gabrijela i Josip Mioč iz Tomislavgrada nisu se dvoumili kada je njihova sedmogodišnja kćerka Božana 2016. godine izgubila život u saobraćajnoj nesreći. Božanino djetinjstvo prekinuto je na ulicama rodnog grada dok se igrala. Teško povrijeđena djevojčica prevezena je u obližnju bolnicu, a nakon toga i u Klinički bolnički centar u Splitu, jer je procijenjeno da će, s obzirom na težinu povreda koje je pretrpjela, tamo imati najveće šanse za preživjeti. Nažalost, preminula je na rukama svoje majke, koja je nakon njene smrti, doniranjem organa napravila veliki humani čin.
– Borba za život našeg djeteta trajala je satima, sve vrijeme smo bili uz nju, a ljekari su nam objašnjavali šta se trenutno događa i da su veoma male šanse da preživi. Imala je veoma teške tjelesne povrede i pripremali su nas za ono najgore. Kada su nam rekli da je doživjela moždanu smrt i da smo je izgubili, to je bio jako težak i bolan trenutak za nas – govori Gabrijela.
Iako su trenuci bili bolni i šokantni, ona i njen muž donijeli su odluku o doniranju Božaninih organa bez nagovora doktora. Željeli su da spase i druge živote.
– Nekada davno gledala sam neku emisiju o darivanju organa i sama sam govorila da bih voljela donirati svoje organe, ali eto desi se šta se desi. Mi smo vjernici i, naravno, drugome treba pomoći i spasiti život, to je nešto najviše što možete uraditi. Ovo je bila velika prilika da spasimo neke teško bolesne ljude, djecu… I to nije nimalo laka odluka, ali kako vrijeme prolazi smatramo da smo ispravno postupili i nikada se zbog toga nismo ni kajali, opet bismo to napravili. Kada o svemu razmislim, lakše mi je koračati kroz život. Znam da je moje malo dijete učinilo što nijedan čovjek nije za cijeli svoj život – navodi Gabrijela.
Kada se porodica preminulog odluči za doniranje organa, oni ne znaju ko će ih dobiti. Tako ni Gabrijela nije znala ko će primiti Božanine organe.
– Vi ne znate ko će dobiti te organe, niti je to važno. Važno je samo da se ljudi spase sigurne smrti i da ćete im vi svojom odlukom produžiti život. Organi bi ionako otišli u zemlju i stopili se s njom, a ovako oni žive i živjet će u drugim ljudima ili na neki način naše dijete živi s njima – govori.
Tek naknadno, iz medija, saznala je ko nosi organe njene djevojčice te je upoznala jednog primatelja.
– Sada kao da se znamo sto godina… Donirano je pet ili šest organa, ne znam još tačno, znam samo šta smo mi donirali. Jedna osoba je dobila jetru, druga bubreg… Jedna srce, ali ko, to još ne želim da znam, jer jednog dana ako je sudbina, znat ćemo – kaže Gabrijela.