– Samo samo govorila: ‘Ne opet, ne opet’ kada sam počela krvariti – otkriva 32-godišnjakinja koja je isti tren završila u bolnici. Doktori su joj rekli da neće spašavati dijete ako se rodi prije 24. sedmice, navodeći kao razlog nemogućnost da ostane živo.
– Zvali smo još desetak bolnica koje su nam rekle isto. Na kraju se dogodilo čudo i primili su me u Univerzitetsku bolnicu South Alabama. Podvrgnuli su me carskome rezu i Cullen se rodio. Imao je samo dva posto šanse da preživi – objašnjava njegova majka Molly.
– Sjećam se kada sam ga prvi put vidio. Bukvalno mi je mogao stati na dlan. Bio je toliko sitan – kazao je Cullenov tata Robert.
– Koža mu je bila prozirna, a cijev u ustima gotovo veća od usta. Nije mogao otvoriti oči. No, bilo je čudesno što je tu s nama – dodaje Robert.
Uslijedilo je pet mjeseci danonoćne borbe za ovaj mali život.
– Rekli su nam da bi mogao imati oštećenje mozga ili da mu se organi neće do kraja razviti. No, sve je ispalo dobro – dodao je njegov tata.
Kada je bilo vrijeme da pođe kući, bolnica je Cullenu organizirala svojevrsnu dodjelu diplome. Obukli su ga u malenu togicu i pljeskom ispratili kući gdje ga je čekao sedmogodišnjii brat.
– To je bila sreća kakvu nikada u životu nisam osjetia. To je bio dan za koji su nam prije pet mjeseci rekli da se neće dogoditi. Rekli su:
– Ovom djetetu nije suđeno da se rodi, da živi. Ali evo ga, gledamo ga kako prolazi bolničkim hodnikom i svi mu plješću – rekla je Cullenova majka.