Svaki vrhunski profesionalni fudbaler u karijeri zaradi dovoljno novca za dva ili tri života, a nakon što u kasnim 30-ima završi karijeru očekuje se da uživa u lagodnom životu koji je sebi osigurao.
No, igračka penzija ne pada svima jednako lako. Neki igrači se mogu isključiti i do kraja života se zafrkavati, a nekima prestanak igranja fudbaler znači odumiranje jednog dijela života. Jedan od takvih je Liverpoolova legenda Danny Murphy koji je za klub s Anfielda od 1997. do 2004. godine odigrao 243 utakmice.
-Bilo je užasno, a to je preslaba riječ. Živio bih normalno i onda bi me ni iz čega samo udarilo u glavu da više nisam fudbaler. To je osjećaj kao da vam je neko nešto oteo i nema nikakvog načina da to nadomjestite. Zamislite da 21 godinu živite u strogo kontroliranim uslovima u kojima vam, izuzev kratkog ljetnog odmora, neko govori što morate obući, gdje morate doći i šta morate raditi. Drugi sve rade za vas, a nogomet je jedina stvar o kojoj razmišljate- rekao je Murphy koji danas radio kao televizijski komentator.
-Ne bih želio da ispadne kako preuveličavam, ali fudbal je sa mnom bio od 16. godine i još je tu. Sve je bilo u drugom planu, čak i obitelj i brak. Nije tu riječ o novcu koji zarađuješ nego o osjećajima. Pun si samopouzdanja, ljudi te obožavaju, natječeš se i stalno, svaki dan činiš sve da budeš još bolji. Sve to uzimaš zdravo za gotovo do trenutka kad tog više nema – dodao je Danny.