Intervju

Rialda Šebek: Popularna Marija iz kultnog filmskog serijala „Lude godine“, iz Londona za Azru

Filmski serijal „Lude godine“ i danas je jednako popularan kao i sedamdesetih, kada je prvi put prikazan u programu domaćih televizija. Ljubitelji kultnog filma i danas pamte otkačene zgode Žike i Milana, ali i ljubavnu priču Bobe i Marije, s kojom su se mnogi bračni parovi mogli poistovijetiti. Kada je utjelovila Mariju, Rialda Šebek je imala 14 godina. Praktično tinejdžerka, koja je tek čekala svoje punoljetstvo, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina bila je na vrhuncu slave. No, 1986., odlučuje napustiti Beograd i otići u London. Za one koji i danas pamte kinematografiju bivše Jugoslavije, Rialda je i dalje Marija, no, glumački poziv za nju je daleka prošlost. Danas je uspješna psihoterapeutkinja u Londonu, gdje živi i odakle prvi put govori za naš magazin. O razlozima zbog kojih je otišla iz tadašnje Jugoslavije, napustila glumački posao i povukla se s javne i medijske scene kaže:

Rialda s kolegom Vladimirom Petrovićem u filmu “Lude godine”

– Prestala sam da glumim, jer nisam smatrala da ima potrebe. Dok sam glumila, mene je zanimao proces i rad, što je hranilo moju radoznalost. Tako je bilo u glumi, a kasnije u psihoanalizi. Besmisleno mi je prisustvo u javnosti koja me trpa u krug poznatih koji su poznati samo zato što su poznati. Mene su popularnost i slava dotakli stjecajem pomalo apsurdnih okolnosti. Televiziju ne gledam, ali sam čula da ne možete peglu da uključite, a da se neko od likova iz „Žikine dinastije“ ne pojavi. Dok sam snimala filmove, imalo je smisla da o njima nešto i kažem. Javni nastupi, premijere, festivali, intervjui su dio obaveze prema cijeloj ekipi filma u naporu da jedna filmska tvorevina nađe svoj put do publike i zaživi. Serijal „Lude godine“ je vrlo brzo postao popularan van svih očekivanja. Nisam vidjela ni tada da ima velike potrebe da naglabam o filmovima koji pričaju sami za sebe po svojoj gledanosti, a i krenula sam putem koji je tražio da se investiram na drugoj strani – počinje svoju priču Rialda.

Rialda u Londonu radi kao psihoanalitičar i psihotarapeut

Serijal „Lude godine“ decenijama se prikazuje na televizijskim ekranima i još ima popularnost kakvu je imao i onih godina kada je prvi put prikazan. Kako komentirate taj fenomen?

– Nedavno sam pristala dati intervju zato što su se pitanja ticala fenomena gledanosti i moje profesije psihoanalitičkog psihoterapueta. Prvi put je neko pokazao interes za psihosocijalni aspekt beskrajnog repriziranja serije. Interesantno je raspakivati taj fenomen. Ne ulazim u analizu na koji način je u „Ludim godinama“ obrađivan motiv klasnih razlika u takozvanom „besklasnom društvu“ i ne ocjenjujem umjetničku vrijednost, ali je zanimljiva potreba nekoliko generacija da gleda isti film toliko puta, kao i to na kojim prostorima se filmovi gledaju i prikazuju. Zajednički imenitelj je, čini mi se, potreba ljudi da se projektuju u prošlo vrijeme. To jeste vrsta eskapizma. Okretanje od distopijske realnosti i izlet u Utopiju prošlosti. U drugom vremenu, u drugoj zemlji, u drugim prostorima. San o boljem „drugom“. Ironije radi, Jugoslavija se raspala upravo zbog negativnog odnosa prema „drugom“. A taj drugi je u nama. Neželjeni dio nas samih. U velikom prasku raspada zemlje, ova naizgled vrlo benigna serija otpala je kao neki točkić iz zamajca nekontrolisanih emocija i kao da se zaustavila u mehanizmu vremeplova mašine gdje je ispriječila protok vremena tako što je točkić nastavio oko svoje ose i zakočio sistem. Tako se stvorio kult. Pogledajte fenomen tih ljudi kojima je na umu samo jedna želja – otići s Balkana. Zapanjujući broj ljudi ode u bijeli svijet i tamo nalazi oduška gledajući „Lude godine“ i „Žikinu dinastiju“. To govori o profilu prosjeka.

Kompletan intervju s Rialdom čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra. 

Aktuelni broj magazina Azra