Intervju

Nina Kraljić: Ljudi žele da me stave u neku ladicu, opirem se tome

Muzika podiže intelekt naroda, te jedan muzičar, zapravo, ima veliku odgovornost. Naučno je dokazano da frekvencija muzike utječe na mozak, raspoloženje, depresiju. Muziku doživljavam s tog aspekta, pa je posve jasno da, ako muziku doživljavaš kao psihologiju, onda ćeš se truditi da i ponudiš taj dio. Sve ostalo meni nema smisla

Ninu Kraljić javnost je upoznala kao takmičarku zlatnoga glasa u showu „The Voice“ u kojem je i odnijela pobjedu. No, ovo nije jedini uspjeh talentirane pjevačice, u fokusu je bila kao predstavnica Hrvatske na Evroviziji, a također je i dobitnica Porina, najznačajnije muzičke nagrade u svojoj zemlji. Prošle sedmice imali smo priliku slušati je na Baščaršijskim noćima, međunarodnom festivalu kulture koji traje mjesec i zbog kojeg ljudi iz cijele Regije hrle u naš glavni grad.

– Ovo mi je prvi put da sam u Sarajevu, i teško mi je opisati koliko sam oduševljena. Prvenstveno bih izdvojila zrak. Tek sad sam shvatila da se, zapravo, gušim u Zagrebu. Glavobolje koje sam imala su prošle. Dopadaju mi se ceste, ta brda, to silno zelenilo, boje. Nijedan grad me još nije ovoliko oduševio kao Sarajevo. Sve što sam vidjela na Baščaršiji bih kupila, doslovno sam otišla od svoje ekipe i bila skoro pa neljubazna koliko me sve to opčinilo. Kultura u Sarajevu je stvarno specifična i jednostavno je dobro. Čak je kolega iz benda rekao da nikada toliko nije guštao u šetnji jednim gradom – kaže Nina na početku razgovora.

 

Koliko se Vaš život promijenio od kada ste osvojili prvu nagradu u takmičarskoj emisiji “The Voice – Najljepši glas Hrvatske 2015“?

– Onako kako i biva kad tvoja muzika ima odjek na tako velikom takmičenju. Pogotovo ako je takva vrsta takmičenja prva u vašoj zemlji, onda je i sam odjek mnogo veći. To je jedina kalkulacija koju sam imala, ako idem na takmičenje onda idem samo na prvo mjesto, sve ostalo je bila posveta najboljem prijatelju kojeg više nema. Pjesme koje imam u sebi, željela sam da ispjevam, pa evo imala sam i tu sreću da to sve istjeram do kraja. Na kraju je sve ispalo kao jedna terapija za druge, da se ne desi to što se desilo, a ujedno i terapija za mene, te čak mislim da me to i životno spasilo.

Prije dvije godine predstavljali ste Hrvatsku na Euroviziji u Stockholmu pjesmom “Lighthouse”. Kakva iskustva nosite s ovog takmičenja?

– U tom trenutku se dešavala politička promjena u Hrvatskoj, što je mnogo utjecalo i na Eurosong te godine. Ne trebamo sad pričati da i politika nije vezana za takvu vrstu događaja. U tom trenutku sam javnosti bila poznata tek nekoliko mjeseci, tako da mi je to bila velika odskočnica u karijeri. To je zaista totalno jedna druga vrsta iskustva, sam osjećaj da me gleda milionski auditorij. U dvije godine sam napravila više nego da sam radila deset godina. Iskustvo koje je nezamjenjivo i neprocjenjivo, a sad da li je bilo stresno, jeste i to vrlo. Da li bih neke stvari odradila drugačije? Definitivno bih. Da nije bilo Eurosonga, vjerujem da ne bih snimila ni album prvjenac tako brzo, koji smo izvodili na Baščaršijskim noćima, i to prvi put u Sarajevu.

U svojim pjesmama uvijek izražavate mnogo osjećaja, pa se stječe dojam da ih lično proživljavate? Zašto je važno u muzici dati dio sebe?

– Sve pjesme koje sam dosad imala, otpjevala na albumu ili na nastupima bile su vezane uz moj život. Smatram da je to jako bitno ako se želi doprijeti do publike. Nisi napravio ništa ako nisi dao dio sebe. Mislim da je to svrha umjetnika. Sve je to individualno i kako osoba prilazi muzici, da li je to onaj marketinški dio (izgled, odjeća, zabava), ja ne sudim i ne osuđujem nikoga, ali smatram da jedan muzičar treba predstavljati kulturu, situaciju trenutne kulture i odraz situacije. Muzika podiže intelekt naroda, te jedan muzičar, zapravo, ima veliku odgovornost. Naučno je dokazano da frekvencija muzike utječe na mozak, raspoloženje, depresiju. Muziku doživljavam s tog aspekta, pa je posve jasno da, ako muziku doživljavaš kao psihologiju, onda ćeš se truditi da i ponudiš taj dio. Sve ostalo meni nema smisla.

Da li se neko u Vašoj porodici bavi ili se bavio muzikom, od koga ste možda naslijedili dar za pjevanje?

– U mojoj bližoj porodici niko nije muzičar, niti pjevač niti instrumentalist. Ja sam polu Slovakinja, a tu slovačku stranu porodice nikada nisam upoznala, znam jedino da su većinom muzičari, te mi se čini da je taj gen pobjegao ka meni. Uopće se ne smatram određenim porijeklom. U Sarajevu sam doživjela jako emotivne trenutke, ova kultura je jako slična nekoj mojoj nutrini. Zato smatram da se uklapam u ovakve manifestacije. Jednostavno volim multikulturalnost, to mi podiže kreativnost. Zato na albumu pjevam čak i na hebrejskom. Ne volim se ograničavati.

Ko je, zapravo, Nina Kraljić kada se ne bavi pjevanjem? Šta radite u slobodno vrijeme?

– Mislim da neće zvučati toliko intelektualno, ali ja sam luda za Playstationom 4…

Ninin nastup na Baščaršijskim noćima

Kompletan intervju s Ninom čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra (broj: 1117.)

Foto: Igor Dugandžić