Na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu regionalna publika će imati priliku premijerno pogledati film „Majkino zlato“, reditelja Irfana Avdića. Ulogu u filmu s radošću je prihvatila glumica Faketa Salihbegović-Avdagić. Rad s mladim rediteljima i studentima posebno je raduje i vraća u period kada je sa suprugom Mugdimom Avdagićem, također glumcem, krajem devedesetih godina pod pokroviteljstvom organizacije „Save the children“, vodila glumačke radionice za djecu. Oboje su željeli da svoja dugogodišnja iskustva i znanje prenesu na mlađe generacije, koje su danas stasale u sjajne profesionalce.
S Faketom smo razgovarali prošle sedmice u Zenici, gradu u kojem ona nije rođena, ali u kojem je provela svoj radni vijek, osnovala porodični dom i rodila dvoje djece, sina, koji se okrenuo ka muzici i upisao Muzičku akademiju, i kćerki koja je izabrala studij engleskog jezika i književnosti. Pitate li je kojom činjenicom se u svom životu najviše ponosi, a izgradila je karijeru u svojoj zemlji, dobila priznanja za glumački rad, vidjela svjetla regionalnih i svjetskih festivala, kakav je, naprimjer, čuveni Berlinale, sarađivala sa sjajnim rediteljima, između ostalih i s oskarovcem Danisom Tanovićem, igrala u pozorištu u Šveskoj, na švedskom…, kao iz topa i s mnogo ponosa će reći: “To što smo suprug i ja odgojili dvoje zlatne djece, koji su danas svoji ljudi”.
Prije dvije godine navršilo se 30 godina kako je Faketa u glumačkim vodama. Od toga je 25 godina članica Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Važne jubileje proslavila je ulogom „Gospođe ministarke“.
Rođena je u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Visokom. Godine 1986., diplomirala je na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za tehnologiju, a 2006., na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru na Odsjeku za dramsku umjetnost – glumu. Glumom se počela baviti 1978. godine u Teatru „Total“ u Visokom, čija je članica bila 11 godina. Za glumačka ostvarenja u predstavama Teatra „Total“ dobila je ukupno osam nagrada stručnih žirija za najbolju žensku ulogu na festivalima amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, tri nagrade na Festivalu dramskih amatera Jugoslavije u Trebinju i jednu nagradu na Festivalu amaterskih pozorišta BiH u Tešnju. Godine 1990., postala je članica glumačkog ansambla Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Od tada do danas, tumačila je više od šezdeset uloga u predstavama različitih žanrova. Među njene najuspješnije glumačke kreacije ubrajaju se: Dolores u predstavi “Proljeća Ivana Galeba”, obućarka u predstavi “Čudesna obućarka”, zahvaljujući kojoj je upoznala i supruga, igrala je i u “Ožalošćenoj porodici”, “Prokletoj avliji”, “Pomrčini krvi”. Posebno mjesto u njenoj karijeri zauzima Srebrenički inferno. Za glumačke kreacije u pet predstava BNP-a Zenica dobivala je nagrade stručnih žirija za najbolju žensku ulogu i za kolektivnu igru na teatarskim festivalima u Zenici, Jajcu, Brčkom i Doboju. Teatarski iskorak napravila je i na dvije internacionalne pozorišne scene; u Švedskoj (Gospođica Julija A. Strindberga) i Siriji (Manekenka D. Al Rahbija). Faketa je ostvarila i zapažene uloge na televiziji, a ona po kojoj je i danas prepoznaju jeste uloga Zlate u prvoj domaćoj postratnoj seriji „Viza za budućnost“.
Faketa sa suprugom Mugdimom u predstavi “Partija remija”
Ni suprug ni Vi niste iz Zenice, ali Zenica je postala Vaš dom. Kako ste se upoznali vas dvoje?
– Sreli smo se na pozorišnim daskama, zajedno smo igrali predstavu „Čudesna obućarka“, tumačila sam lik obućarke, a on obućara, tad smo se upoznali kao kolege, vrlo brzo završili kao par, poslije i kao bračni par. Često kažem, Lorka je kriv za sve.
Po čemu pamtite svoje vjenčanje?
– Bilo je jednostavno i skromno, sjećam se 1992., ratna godina, oktobar, s kumom je došao po mene u Visoko pod granatama, tu noć smo prespavali u podrumu. U Zenici smo se vjenčali i nastavili svoj život.