Edo Maajka: Vika i smijanje djece po kući me liječe

Piše: Redakcija
Foto: Nacional.hr

SVAKO IMA NEKU SVOJU IDEALNU SLIKU TOG ODNOSA U BRAKU I PORODICI. SVAĐAMO SE, VOLIMO SE, PLAČEMO, SMIJEMO SE, NAJBITNIJE JE DA SMO UVIJEK TU JEDNI ZA DRUGE, DA ZNAMO DATI I PRIMITI LJUBAV. MENI JE NAJVEĆI OSLONAC PORODICA, KAD MI TU NEŠTO NE ODGOVARA, ZATVARAM SE IZ SVEGA OSTALOG, BEZ NJIH SAM INVALID



Edin Osmić alijas Edo Maajka svojim pjesmama, koje pršte od zezancije, a u kojima se uvijek krije i promišljena kritika, zavodi publiku od 2002., kada je objavio prvi album „Slušaj mater“, pa sve do danas. Nakon šest godina pauze  kralj balkanske hip-hop scene ima novi studijski album “Put u plus” i uskoro kreće na veliku koncertnu promociju. Za razliku od perioda od prije nekoliko mjeseci, kada i nije bio raspoložen za intervju, ovoga puta smo ga uhvatili u pravom elementu, pričao nam je otvoreno o muzici, društvu, roditeljstvu i porodičnom životu. Od povratka s porodicom iz Tel Aviva u Zagreb naporno radi i veliki rezultat je tu.

– „Put u plus“ je studijski album s bendom, nema klupske muzike. Mješavina je rocka, funka, repa, etna, jazza, s mnogo dobrih rifova i zanimljivih tema kroz koje sam prošao u posljednjih nekoliko godina. Osjeti se odmak od standardnog rap pristupa, mislim da mi je ovo najbolji album koji sam napravio do sada – kaže Edo na početku razgovora.

Sudeći prema reakcijama i komentarima na Vaš novi album, čini se da je publika željno čekala nešto novo od Vas i da su jako zadovoljni. Koliko Vam je inače povratna informacija od publike važna?

– Muziku radim za sebe, ali mi je drago ako se još neko pronađe u tim pjesmama. Reakcije i kritike su odlične, tek ove sedmice smo stavili cijeli album na You Tube i sad čekam da ga posluša veći broj ljudi i da vidim reakciju na koncertima.

Novi album spoj je hip-hopa, rocka, funka, jazza, psihodelije, pa i etna. Odskačete definitivno od onog na šta smo navikli od Vas, kao autor ste napravili veliki stilski zaokret. Koliko je za jednog muzičara poput Vas važna promjena u tom smislu?

– Meni je važno jer mi brzo dosadi isti pristup. Imao sam već dva-tri benda i svaki je imao neki pomak u stilu i zvuku koji me tjera kao autora na izlazak iz zone komfora i na rast. Mislim da je najgora stvar koja se autoru može desiti da slijedi publiku i svira onako kako mu publika diktira i očekuje od njega. Imam skoro 40 godina, željan sam novih iskušenja i projekata, ovaj album je prvi takav i obećavam vam nikad neću raditi ono što očekujete od mene.

Kakvo mišljenje imate o narodnjacima, turbo folku…? Da morate, biste li ikada krenuli u tom pravcu?

– Ne smetaju mi narodnjaci, to je paralelna scena koju prati velika većina i glupo bi bilo da me to živcira i da to ne mogu prihvatiti sa 40 godina. Volim dobar narodnjak, mislim da bi Loša, ako se ikad zainati, mogao napraviti najbolju narodnjačku ploču s nekim zaboravljenim pjevačima iz tog faha, koji stvarno pjevaju iz duše. Volim i sevdah, u biti sve muzike s tom sevdah emocijom su mi super, blues, jazz, reggae, meni je sve to sevdah.

 

Ostatak intervjua čitajte u aktuelnom broju “Azre”. 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti