Prvak drame Narodnog pozorišta Tuzla Nermin Omić za Elmira Jukića je kazao: „To je čovjek koji razmišlja široko, prati i ono što se dešava okolo, odlazi na predstave u pozorišta širom BiH, misli i na mlade glumce, kao i glumce van Sarajeva…“. Da je Omić upravu, potvrdilo se i u posljednjem projektu na koji je Jukić stavio svoj rediteljski potpis, seriji „Konak kod Hilmije“, u kojoj su priliku za posao i afirmaciju dobila mnoga mlada imena, koja tek trebaju da ostave traga na ovdašnjoj glumačkoj sceni.
Prije spomenute serije Elmir je regionalnu popularnost i prepoznatljivost kao reditelj obezbijedio kroz hit seriju „Lud, zbunjen, normalan“, ali i nagrađivani film „Žaba“, koji je na nedavno završenom Bosanskohercegovačkom Film Festivalu u New Yorku dobio nagradu za najbolji film i nagradu za najboljeg glumca.
U intervjuu za „Azru“ Jukić govori o novoj seriji, poslovnoj saradnji i prijateljstvu sa scenaristom Feđom Isovićem, otkriva nam s kojim glumcima voli sarađivati, ali i manje poznatim dijelovima svog privatnog života u kojem centralno mjesto zauzimaju partnerica Nina i njihov sin Roko.
Oni koji su pogledali prve epizode serije „Konak kod Hilmije“ iskazali su sjajne reakcije, vjerujete li da će nova serija nadmašiti dugovječni sitcom „Lud, zbunjen, normalan”, koji Vam je donio regionalnu popularnost?
– Bilo bi neozbiljno i pretenciozno najavljivati tako nešto. „Lud, zbunjen, normalan“ je ubjedljivo najuspješniji TV projekt koji je produciran u BiH, 11 sezona i 264 epizode, koje gledatelji i danas rado gledaju čak i u trideset i osmoj reprizi. „Konak kod Hilmije“ ima neki drugi život; nastao je u potpuno drugačijim okolnostima. Kad smo 2007. godine počeli snimati „LZN“, bili smo pioniri, nije bilo starijeg kolege s iskustvom rada na sličnim projektima, nismo imali koga pitati za savjet. Sitcom, naprosto, nije rađen u BiH ranije. Publika je bila totalno otvorena, naklonjena domaćoj produkciji; bliskoj temi, prepoznatljivim likovima i jeziku. Od tada se sve promijenilo, počevši od komunikacijskog zemljotresa pokrenutog s društvenim mrežama, ekspanzije TV platformi koje nude genijalne dramske serije, pa sve do tehnološke revolucije koja omogućava da možete mobilnim telefonom snimati u HD-u. I mi smo drugačiji; možda malo zreliji, sigurno iskusniji. S obzirom na sve to pokušali smo „Konak kod Hilmije“ raditi sa svim pozitivnim iskustvima ranijih serija, ali s punom sviješću da se slika svijeta promijenila i da serija mora odgovoriti izazovima vremena.
Skloni smo zatvarati se u lokalne okvire, grupisati se…, zašto je važno u umjetničkom smislu izaći i u manje sredine, vidjeti šta one nude?
– U svakom pozorištu u Bosni i Hercegovini ima sjajnih glumaca, divnih i talentiranih saradnika, vrhunskih profesionalaca. Zato su sve serije koje sam radio, kad je u pitanju glumačka podjela, zaista bh. serije, nikad isključivo sarajevske. S druge strane, radim na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i kroz studentske ispite imam priliku pratiti profesionalni razvoj novih generacija glumica i glumaca. Tim mladim ljudima se moraju otvoriti vrata naših projekata, njihov talent, rad i rezultati u ispitnim zadacima svih odsjeka to apsolutno zaslužuju. Ovog puta su tu sjajni mladi glumci Igor Skvarica, Dino Sarija, Emir Z. Kapetanović i Rijad Gvozden, ali sam siguran da će se njima, već u narednim epizodama, pridružiti još neko od mladih kolega.
Kada niste u poslovnim obavezama, šta je ono u čemu najviše uživate?
– Sinu Roku, „Maši i Medvjedu“, jutarnjim kafama u „Babaloo“, šetnji s Mufcem, dokolici i tišini.
Elmir s partnericom Ninom i njihovim sinom Rokom
S partnericom Ninom imate sina Roka. Kakav je Elmir tata?
– U želji i namjeri idealan. Realno; zauzet, razvučen između snimanja, poslovnih putovanja, obaveza i potrebe da sam s njim. Nadam se da me neće zapamtiti kao „onog kojeg nikad nije bilo“.
Kompletan intervju čitajte u printanom izdanju magazina “Azra” (broj 1108) koji je od srijede na kioscima širom BiH