Intervju

Zvončica Vucković: Zašto sam se vratila na modne piste

U modnom svijetu su oduvijek postojali kriteriji ljepote, koji su podrazumijevali mlado i mršavo tijelo. Ali, kao što je to slučaj u svim oblastima našeg života, tako je i u svijetu mode došlo do velikih promjena. Dokaz ove tvrdnje svakako su Lyn Slater, Carmen Dell’Orefice, China Machado, Bo Gilbert i Daphne Selfe, koje čine grupu najstarijih modela i modnih blogerica na svijetu. No, ovakve primjere ne treba tražiti toliko daleko. Smjelost da se i u poznim godinama bavi modelingom pokazala je i Zvončica Vucković iz Hrvatske. Njena manekenska karijera počela je kada je imala samo 16 godina, a zatim se, nakon kraće pauze, vratila na modnu scenu i traje i danas, u 61. godini. Zvončica je prepoznatljiva po svojoj potpuno sijedoj kosi, zahvaljujući kojoj se poslovni angažmani nižu jedan za drugim. Tako je ova hrvatska manekenka, koja je nekada dijelila pistu s Naomi Campbell, danas zaštitno lice nove Afroditine AGELLES linije, koja je nedavno predstavljena u Sarajevu. Njen dolazak na promociju iskoristili smo za razgovor o modnom svijetu nekad i sad.

 U svijet mode ste ušli sa samo 16 godina, a poslovni angažmani se i danas nižu jedan za drugim. No, u jednom periodu ste napravili pauzu i posvetili se porodičnom životu. Šta je to što Vas je, nakon pauze, ipak, vratilo modi?

– Povratak modi je bio slučajan i neočekivan, iako tvrdim da u životu ništa ne dolazi slučajno. U Firenci me posjetila prijateljica iz Milana, koja je radila kao stilist u časopisima „Elle“, „Donna moderna“ i drugim. Oduševila se kada me je vidjela s kratko ošišanom kosom i potpuno sijedu. Nakon nekog vremena me nazvala i rekla mi da za jedan shooting, koji je sniman na jezeru Como, traže upravo ženu sa sijedom kosom. Dobila sam taj posao i sve ostalo je historija.

 Modeli se poslom aktivno bave do određene dobi, a zatim idu u „penziju“, jer dolaze nove generacije. Ipak, u jednom od intervjua ste rekli da danas imate više poslovnih ponuda i angažmana nego na početku karijere. Čime to objašnjavate?

– Kada uspijete ući u skupinu onih rijetkih i različitih, konkurencija vam se drastično smanji. Mogu zahvaliti i trendu čiji sam dio, a koji je vrlo snažan posljednjih deset godina. Jednostavno sam shvatila svoju vrijednost i uskočila u igru.

 U čemu je najveća razlika između modnih prilika s početka Vaše karijere i danas?

– Nije se mnogo toga promijenilo. U međuvremenu sam postala mudrija i znam kako da se nosim s različitim situacijama. Na snimanjima se, zbog godina, prema meni odnose s mnogo poštovanja i obzira, a to, naravno, godi.

 Za svijet mode se, bar prema mišljenju „običnih“ ljudi, vezuju različite predrasude o drogi, prostituciji i sličnim stvarima. Koliko u tome, zapravo, ima istine?

– I nema. U svijetu mode je 80-ih bilo mnogo droge i moda je definisana kao slobodan svijet. Ali, ako te poroke nemate u sebi i ako se svojim poslom želite baviti profesionalno, onda vas niko i ništa ne može navesti na pogrešan put. Nije mogao tada, a ne može ni sad.

U svijetu mode svoje mjesto sve više nalaze i imaju utjecaj modne blogerice i društvene mreže. Kako komentorate te trendove?

– Danas je sve brže i jednostavnije. Naprimjer, više ne moramo nositi teške fotoalbume na kastinge, jer je sve digitalno. Od društvenih mreža treba uzeti samo ono najbolje, kao što je slučaj i sa svim drugim stvarima u životu.

 Iza Vas je mnoštvo angažmana i saradnji sa svjetski poznatim dizajnerima, no, postoji li neki angažman koji je obilježio Vašu karijeru i koji je na Vas ostavio najveći utisak?

– Saradnja u Montrealu s glavnom modnom urednicom „Montreal Gazette“, Ionom Monahan. Četiri godine smo sarađivale i svake sedmice sam radila editorijal za nju. Ova saradnja nije bila glamurozna, ali mi je prirasla srcu.

 Postoji li neki angažman koji je za Vas neispunjena želja ili dizajner s kojim biste voljeli sarađivati, a niste?

– Postoji. Voljela bih da se pojavim na naslovnici „Voguea“, a pravi izazov bi mi bila i saradnja s modnom kućom „Gucci“. Za njih sam radila kada sam bila vrlo mlada, u periodu kad sam tek došla u Italiju.

 Poznato je da modeli moraju voditi računa o svome tijelu i kilaži. Kako Vam i danas uspijeva da očuvate vitku liniju?

– Pa i nije tako vitka, ali recimo da je u skladu s godinama. Ujutru idem u šetnju s psom, kada stignem idem na yogu, a uz to se i zdravo hranim.

U jednom periodu svog života ste se suočili s anoreksijom. Možete li se prisjetiti tog perioda, koliko je bilo teško proći kroz sve to?

– Bio je to nesretni vrtlog kojeg nisam bila ni svjesna. Stalno sam bila izložena strahu od nepoznatog, a tu je bila i nesigurnost, te zahtjevi od agencija i klijenata. Sve u svemu veliki stres. Imala sam sreću da sam radila s divnim ljudima, a dizajnerica Enrica Massei, za koju sam radila tri godine, bila mi je velika podrška. U svemu tome ona je odigrala zaista veliku ulogu.

Danas ste prepoznatljivi po svojoj sijedoj kosi. Koliko je hrabrosti trebalo da se odlučite na ovaj korak i prestanete s farbanjem?

– Mislite ludosti? Jednostavno mi je bilo dosta. Došla sam s mora nakon što tri mjeseca nisam farbala kosu. Otišla sam kod fizera i rekla: „Reži“.

S obzirom na to da ste cijelog života u svijetu mode, opišite nam svoju idealnu odjevnu kombinaciju?

– Odijelo i bijela košulja su dobitna kombinacija.

Imate li neke dnevne beauty rituale?

– Mnogo se smijem.

 Iza sebe imate tri braka, a za prvi nikada niste krili da je bio s gay prijateljem zbog papira. Ljudi, posebno žene, na našim prostorima se teško odlučuju da nakon prvog braka uđu u drugi, treći…. Šta je utjecalo na to da ne izgubite vjeru u brak kao instituciju?

– Ljubav je ono u šta vjerujem. Brak dođe po difoltu.