Intervju

Vahida Djedović, psihoterapeutkinja i književnica: Postoje tri vrste prevare, na dvije žene trebaju da zažmire

Tuzlanka Vahida Djedović je psihoterapeutkinja i magistrica književnosti. Iako nikada nije ni sanjala da će pisati knjige, Vahida do kraja ove godine planira da završi treću u kojoj će, još jednom, spojiti svoja dva zanimanja. Kada pročitate nedavno predstavljenu, drugu knjigu, „Terapeut ljubavi“, sigurno ćete shvatiti da je Vahida i stručnjak za ljubav. Cijela priča oko pisanja ove knjige je počela s Facebook porukama u kojima su joj, uglavnom muškarci, tražili savjete za svoje ljubavne jade. Za magazin „Azra“ Vahida otkriva male tajne muško-ženskih odnosa, pa smo stoga razgovor počeli s najčešćim problemima koji muče muškarce u našem okruženju.

– Žene nisu emotivnije od muškaraca, samo su muškarci naučeni da to ne pokazuju. To je kulturološko pitanje, ali muškarci i žene imaju iste emocije. Muškarcima najteže pada to kada ih partnerica ostavi poslije duge veze ili braka. Istraživanja pokazuju da muškarac vrlo rijetko napušta partnericu ukoliko je riječ o dugoj vezi ili braku, osim ako nije u krizi srednjih godina pa sebi nađe mlađu. Drugi savjet koji traže je kako da komuniciraju sa svojom ženom, a najviše ih nervira kada žena zvoca – kaže Vahida na početku našeg razgovora.

 Knjiga „Terapeut ljubavi“ ima dio za žene, dio za muškarce i zajednički dio. Koliko se žene i muškarci u tom kontekstu razlikuju?

– Nauka je dokazala da se muškarci i žene razlikuju i da imaju potpuno različita gledišta i mišljenja kada je riječ o istom problemu. Mi žene reagujemo iz svoje perspektive, a muškarci to, najčešće, ne razumiju. U knjizi ima priča „Da li muškarcima treba crtati, a ženama čitati misli?“. Žene očekuju da nam muškarci čitaju misli, što je nemoguće. Kada dođe do konflikta muškarac najčešće pita ženu šta joj je, a ona kaže da joj nije ništa. Muškarac to tako razumije. On zna da tu nešto nije uredu, ali ne želi da talasa. Žena onda razmišlja: „Svejedno mu je, apsolutno mu nije važno što se ja tako osjećam“. Tako razmišlja ali ne govori ništa. Tako da jesu različiti, ali iz te različitosti i nastaju problemi koji bi bili riješeni kada bismo mi žene mogle samo malo bolje razumjeti muškarce, jer su oni mnogo jednostavniji od nas. Mi žene kompliciramo puno, ali ne zato što smo bezobrazne. Jednostavno nam je takav DNK.

 Preporučujete li da svi čitaju cijelu knjigu ili da se svako drži svog dijela?

– Najbolje bi bilo da svi čitaju sve. Zajednički dio govori o problemima koji se tiču i jedne i druge strane, a suština su ljubavni odnosi. Tu su pitanja ljubomore, prevare, da li se treba vratiti bivšima i slično.

 Jesu li muško-ženski odnosi po svojoj prirodi komplicirani ili ih ljudi čine takvim?

– Zbog neznanja ih činimo takvim. Nije to zato što hoćemo, nego zato što ne znamo. Ima jedan dio za muškarce koji govori o tome kako preživjeti PMS, a u kojem oni iznose svoja iskustva. Jedan kaže: „Najbolje da ne pričate ni o kakvim važnim temama, jer ko zna šta njoj može doći u glavi. Najbolje da pričate o cvijeću ili vremenu, a i tu treba biti oprezan, jer ako spomenete neko cvijeće ona će reći da je alergična na polen“.

 Istraživanja pokazuju da je stopa razvoda među mladim bračnim parovima danas mnogo veća u odnosu na raniji period. Zbog čega je to tako?

– Razlog su Hollywood i holivudski filmovi. Odgojeni smo na tim romantičnim filmovima i ne postoji nijedna žena koja makar jednom u životu nije pomislila da je u bijeloj vjenčanici, da se udaje za princa i slično. I šta se dešava? Imamo lažnu predstavu o ljubavi i sebi tražimo nekoga ko je približno sličan našoj ideološkoj slici za koju mislimo da je to to i zaljubljujemo se. A zaljubljenost i ljubav su potpuno različite stvari, iako ih ljudi često miješaju.

 Pojasnite nam razliku.

Kada se zaljubimo, aktivira se hormon dopamin i on blokira čeoni dio mozga koji je odgovoran za donošenje odluka. U tom stanju ljudi donose odluke koje su važne za njihov život, a to je da se udaju i žene ili da rađaju djecu. Međutim, zaljubljenost ne traje dugo, ona ima efekt, otprilike, kao kada se ljudi našmrču kokaina. To ne traje dugo i onda počinjemo da krivimo partnera da se promijenio. Ali se osoba nije promijenila nego je ostala ista, samo što smo mi u toj iluziji nju obojili bojama kakvim smo željeli, a ta osoba je potpuno drugačija. Ljudi pokušavaju da poprave svog partnera, ali niko se ne može popraviti. Jedino možemo popraviti sebe. Iz svega toga nastaju svađe. Zapravo, zaljubljenost vrlo rijetko pređe u ljubav. Ranije se ljudi nisu tako dobro poznavali, jer su postojali ugovoreni brakovi, ali su ljudi znali da se ljubav gradi s vremenom. Žene vole da čuju i primijete da ih neko voli. A muškarcima, govorim za većinu, jako je važno da ih partnerica, prije svega, poštuje.

 

Žene očekuju da nam muškarci čitaju misli, što je nemoguće. Kada dođe do konflikta muškarac najčešće pita ženu šta joj je, a ona kaže da joj nije ništa. Muškarac to tako razumije. On zna da tu nešto nije uredu, ali ne želi da talasa. Žena onda razmišlja: „Svejedno mu je, apsolutno mu nije važno što se ja tako osjećam“. Tako razmišlja ali ne govori ništa

 Mislite li da bi bilo manje razvoda i svađa kada bi parovi češće tražili stručnu pomoć?

– Definitivno da. Baš nedavno sam imala klijente kod kojih se desila prevara. Zapravo, muž je prevario ženu i ona me pitala za savjet. Pitala sam je šta ona želi i dobila odgovor: „Nisam sigurna da želim da mu oprostim. Mislila sam da imam idealan brak i onda sam ovo otkrila.“. Moje naredno pitanje je bilo: „Zašto Vas je prevario?“. Naime, postoje tri razloga zbog kojih muškarci varaju. U prva dva žene jednostavno trebaju zažmiriti.

 Koja su to dva razloga?

– Prvi razlog je taj što muškarci imaju priliku. To se najčešće dešava na radnom mjestu i to su avanture za koje niko ne sazna, jer kratko traju, a svako se vrati svojoj porodici. Do drugog razloga dolazi zato što muškarci imaju u sebi zov lova i to im je u genima. Kada se pojavi neka žena koja ih zavodi, u njima se pojavi zov lova i oni idu da hvataju plijen. Ali, njima to ništa ne znači, oni nisu kao mi žene. Mi se emotivno vezujemo kada imamo seksualni odnos, a sve zbog hormona oksitocina koji se kod žene izlučuje prilikom dojenja i seksualnog odnosa. Muškarci nemaju ovaj hormon i u ova dva slučaja se ne vezuju. Zato, kada je riječ o ove dvije vrste prevare, a zavisno od toga šta žele, kakva je veza i koliko su u nju uložile, savjetujem ženama da negdje zažmire na to. Ali, ima i treća opcija kada muškarci varaju i kada se emotivno vezuju. To se dešava kada osjete da ih njihova partnerica zanemaruje, a i u tom slučaju treba razgraničiti šta ko u vezi želi.

 Kako razlikovati o kojoj je od ove tri vrste prevare riječ?

– To se zna. Žena prepozna. Bez obzira na to da li je riječ o muškarcu ili ženi koja je prevarila, ukoliko oboje žele ostati u vezi, bitno je povjerenje kao jedan od ključnih segmenata bilo kojeg odnosa. Povjerenje, ljubav i poštovanje. Kada fali jedan od ta tri segmenta, onda nema dobre veze. Ukoliko se izgubi povjerenje teško je održati vezu, ali se ono može vratiti. U takvim situacijama se preporučuje da partneri budu jako otvoreni i da, ako odluče da oproste, krenu dalje i da se ne vraćaju na staro. Žene često znaju prebacivati zbog prošlosti, ali prošlost je završena. Ako je žena odlučila oprostiti, oprostila je i treba da ide dalje.

Šta savjetujete svojim klijentima, kako da prepoznaju srodnu dušu?

– U knjizi ima priča „Komadić koji nedostaje“. Bio jedan komadić u obliku parčeta torte, dakle trokutastog oblika. On je cijelog života tražio nekoga u koga će se uklopiti. Međutim, za neke je bio prevelik, za neke premalen. Onda je vidio da se kotrlja krug i zadivljen njegovim savršenim oblikom pita: „Mogu li ja biti tvoj komadić koji nedostaje?“. Ali mu krug odgovori da njemu ne nedostaje ništa, ali da se može kotrljati s njim. Kolačić kaže: „Smiješan si, kako ja da se kotrljam? Pogledaj me, ja sam od ćoškova.“. Krug mu odgovori: „Ako bi pokušao, onda bi uspio, a ako nekad uspiješ, onda me pronađi“. I krug se otkotrlja, a komadić koji nedostaje odluči da pokuša. Nije odustajao i od padanja su mu se ćoškovi toliko izlizali da je počeo da se kotrlja. Kada je nakon nekog vremena sreo krug, počeli su da se kotrljaju zajedno, jedno pored drugog. Dakle, pogrešno je mišljenje da je srodna duša neko u koga ćemo se uklopiti. Mi treba da budemo savršeni sami za sebe, a to znači da smo zadovoljni onim što smo i kakvi smo. Da li postoji srodna duša ili ne? Možda i postoji, ali jedino ako smo prvenstveno srodna duša sami sebi, onda možemo naći srodnu dušu koja će se kotrljati zajedno s nama.

Žene često ljubav definišu kao sigurnost i stabilnost. Koliko je to, pogrešno shvatanje ljubavi, problematično za opstanak veze?

– Postoje žene koje traže muškarce koji im mogu pružiti finansijsku zaštitu, a postoje i muškarci koji traže takve žene. Ali sama sigurnost nije dovoljna. Veza će preživjeti samo ukoliko postoje ljubav, poštovanje i povjerenje.

 

Ljubav je kreativno stvaralaštvo i ona treba da se njeguje cijelog života. Međutim, ljudi kada sklope brak misle da je to to i počinju da partnera uzimaju zdravo za gotovo. Tada se stvara navika, a ljubav ne trpi naviku. Bilo bi dobro, kad parovi primijete da su neke stvari u njihovom životu postale navika, da se malo trgnu. U suprotnom dolazi do situacija kada se, uglavnom, samo jedno od partnera počne nervirati zbog toga

 

 Kako objašnjavate profil žena i njihovu potrebu da su stalno u lošim vezama?

– Sve to vuče korijen iz djetinjstva, jer mi, žene, podsvjesno, u muškarcu tražimo svog oca. Zavisno od toga kakav je odnos žena imala sa svojim ocem ili u kakvoj je porodici odrasla, na nesvjesnom nivou, privlači isti tip muškaraca i zapada u disfunkcionalnu vezu.

 Šta savjetujete takvim ženama?

– Savjetujem im psihoterapiju. Žena se mora vratiti sebi i to je prvenstveno rad na sebi. To nije problem koji se rješava jednim razgovorom, nego je dugotrajan i mukotrpan proces psihoterapije. Ali je proces koji daje rezultate.

 Koliko ljudi u BiH prepoznaju značaj psihoterapije?

– Prepoznaju. Pomoć više traže obrazovani ljudi, jer su više osviješteni. Ranije sam imala mnogo više ženskih klijenata, ali sada često dolaze i muškarci.

 Dolaze li Vam parovi?

– Dolaze.

S kojim problemima Vam se parovi najčešće javljaju?

– Uglavnom je to loša komunikacija. Ljubav je kreativno stvaralaštvo i ona treba da se njeguje cijelog života. Međutim, ljudi kada sklope brak misle da je to to i počinju da partnera uzimaju zdravo za gotovo. Tada se stvara navika, a ljubav ne trpi naviku. Bilo bi dobro, kad parovi primijete da su neke stvari u njihovom životu postale navika, da se malo trgnu. U suprotnom dolazi do situacija kada se, uglavnom, samo jedno od partnera počne nervirati zbog toga.

 Šta savjetujete kada dođe do tih situacija?

– Da se maknu od te rutine. Šta je to što je njihovu ljubav činilo živom prije? To su, uglavnom, neke stvari koje su prije radili, ali više ne rade. Uz to je jako važna i komunikacija, dakle otvoren razgovor bez ikakvog dizanja tona i okrivljavanja. Ne trebamo kriviti partnera što je takva situacija, jer nije jedna strana u toj vezi, nego dvije.

 Zaljubljenost i važne odluke ne idu zajedno

 Imate 21-godišnjeg sina Amara. Koji ljubavni savjet ste mu dali?

– Jednom sam mu rekla: „Slušaj, kada dođe vrijeme da se zaljubiš, zaljubi se. To moraš proći ali, molim te, nemoj tad donositi neke važne odluke“. Pitao me koje su to. Rekla sam mu: „Nemoj se tada ženiti i rađati djecu, a sve ostalo je OK, pusti da prođe“. On sad ima 21 godinu i kaže: „Odlučio sam da nemam curu. Moj prijatelj Mirza je u vezi i skontao sam da nisam spreman za takav teror“.

Foto: Ahmet Bajrić