Edina Selesković, organizatorica Festivala savremene žene: Istaknite se i ne poredite s drugima

Piše: Redakcija

Konceptualna umjetnica Edina Selesković danas slovi za jednu od najpoznatijih savremenih umjetnica u BiH. Plijeni pažnju svjetske javnosti, a nalazi se i na spisku 1.000 slikarki SAD-a Nacionalnog muzeja žena u umjetnosti iz Washingtona. Ova Tuzlanka, koja živi na relaciji New York-Tuzla-Sarajevo, organizatorica je prvog Festivala savremene žene koji je prošle sedmice u Tuzli okupio uspješne žene iz nekoliko krajeva svijeta.

– Napuniti tuzlanski BKC je jako teško zato što je Tuzla radnički grad, ovdje ljudi spavaju u 21, 22 sata, a ustaju u 7 sati. Cijeli ovaj projekt meni je jako ličan i emotivan. Naslijedila sam četvero djece, a jedno sam rodila. Imam tri kćerke koje podjednako volim, imaju 26, 20 i šest godina. Osjećam veliku odgovornost da im svojim ponašanjem, stavovima i radom pokažem i olakšam stvari koje sam morala naučiti na mnogo teži način. Odrasla sam, kao i većina nas, u jednoj predivnoj porodici, ali uz razmišljanje da trebam uvijek biti skromna, povučena i da često trebam zadržati mišljenje za sebe, da se ne trebam gurati ili hvaliti. Kada sam otišla u Ameriku, onda sam vidjela da sve ove stvari koje sam nabrojala čine od vas ništa, a da su svi ljudi koji su radili suprotno i uspjeli. Shvatila sam da živimo u kapitalističkom sistemu u kojem čovjek mora stvarno da se istakne, ali da se ne poredi s drugima. Ako imate snove, morate ih ostvariti. Sve suprotno vodi u nezadovoljstvo i druge probleme koje ne može nadomjestiti ništa – kaže Edina.

Ko je idejni tvorac festivala, kako je tekla realizacija?

– Ovaj projekt je izrastao iz projekta „Super žena“ koji je bio projekt umrežavanja uspješnih žena samo iz sjeveroistočne Bosne. Svake godine smo „tjerali“ po 30-ak žena da nam ispričaju svoje priče, i u suštini su te priče bile najbolji dio projekta; od suza, smijeha, ovacija… Za ovaj festival smo imali pomoć i našeg prijatelja Admira Ćulumarovića iz Zagreba. Sve je iz jedne ideje organski naraslo u veliki projekt. Kada pričamo o tome ko je pokrenuo festival, jako je teško vezati se za jednu osobu. Svemu je doprinijela hrabrost cijelog tima, koji nikada nije radio ovakvo nešto, i Zlatkova hrabrost također. Kada vidim njega hrabrog, onda sam i ja hrabra (smijeh).

Spomenuli ste supruga Zlatka, čini se da ste zajedničkim snagama mnogo doprinijeli ovom festivalu.

– Zlatko Berbić i ja smo se našli u nekim, što bi se reklo, kasnim godinama života. Nama to nije kasno, samo sada moramo malo duže živjeti, do jedno 105. godine (smijeh). Naš susret je, osim ličnog afiniteta, imao jedan dio intelektualnog razumijevanja i želje da promijenimo to što vidimo oko sebe, a nije kako treba. Naša je velika želja bila, da pokrenemo uspješne priče iz našeg okruženja, a onda kako da to mediji i publika prihvate na najbolji način.

S obzirom na to da je Festival savremene žene okupio govornice iz različitih dijelova svijeta, nisu to žene do kojih se može lako doći (naprimjer, astronautica Nicole Stott koja živi na Floridi). Koliko je teško bilo dovesti sve ove uspješne žene u Tuzlu?

– Vjerujte nikome nije bilo jasno otkud jedna Nicole tu, počela sam govoriti NAŠA astronautica, a ne NASA astronautica, jer kada kažam NASA, svi se onako prepadnu i misle da je to nešto imaginarno. Imamo sreću da poznajemo jako mnogo uspješnih žena. Proputovali smo na hiljade kilometara, sa svakom govornicom smo popili kafu, razgovarali, pričali o Tuzli i našim idejama. Nije bilo jednostavno pomisliti  na to da u Tuzlu pozovete Gordanu Kovačević, direktoricu „Ericsson Nikola Tesla“ iz Zagreba, koja iza sebe ima 7.000 uposlenika. Gordana je imala zahtjev koji smo trebali ispuniti za njen dolazak, a to je da i na fakultetu održi predavanje studentima. Vidjela sam to i u New Yorku, najuspješniji ljudi su toliko otvoreni, da kada vide nekog mladog koji se trudi, oni im žele pomoći i olakšati njegov put. Ne znam kako da izrazim zahvalnost svim ženama koje su došle.

Često čujemo da se žene ovdje i ne bore za svoja prava i mjesto u društvu. No, Tuzla je pokazala suprotno. Vjerujem da ste na to, kao organizatorica Festivala, ali i Tuzlanka, jako ponosni.

– Tuzla je dobar rasadnik uspješnih ljudi po svijetu (smijeh). Mislim da postoji jako mnogo uspješnih žena širom BiH, mnoge od njih su se borile, kako je Caroline Ferguson na svom panelu rekla, i s jačim laktovima, da bi premostile neke stvari. Jedini problem je da te priče ne pričamo, jer se bojimo neuspjeha. Važno je samo da se žene umreže, da sarađuju i budu međusobna podrška. Otkad vrijeme provodim u BiH, oduševljena sam različitim inicijativama, no one su i dalje jako individualne prirode. Nismo došli do kritične tačke, kada je uspjeh većina, a neuspjeh manjina. Kroz historiju smo naučeni da ne dižemo svoje glasove, da se ne bunimo, jer to vodi ka proganjanju, zatvaranju, oduzimanju života čak, tako da imamo genetiku koja nam nameće da se čuvamo „zlatne sredine“. Sada kad više nemamo nikoga nad nama, nemamo ni jakog lidera, nemamo ni stranu okupacijsku silu, sad kad smo samo mi, onda moramo da vidimo kako da iz te „zlatne sredite“ izađu lideri. Dok u svim sektorima ne vidimo uspješne i vrijedne ljude, dok sposobne ljude ne krenemo nagrađivati podsticajima da rade još više, imat ćemo problem.

A šta je s muškarcima?

– Isti slučaj kao i sa ženama. U slučaju da je žena ekonomski stabilnija, a da muž želi ostati kući s djecom dok ona radi, jer je vođenje porodice kao vođenje firme, samo s manjim brojem uposlenika, trebali bismo tu odluku poštovati. No, mi i dalje upiremo prstima na te ljude. I to je tako kod nas i u svijetu. Pa, šta ako neki dečko želi biti babysitter? Svako treba imati slobodu izbora.

U kojem pravcu biste voljeli da se Festival savremene žene dalje razvija?

– Voljela bih da se za pet godina on uporedo održava u Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci, Trebinju, Bihaću, Brčkom, Doboju… Da se žene i u manjim sredinama i segmentima okupljaju, razgovaraju jedna s drugom, da podstiču jedna drugu… Neminovno je da će se on desiti i sljedeće godine, jer mi već u ponedjeljak počinjemo razgovore s govornicama za 2. Festival savremene žene.

 I MUŠKARCI I ŽENE SU ZBUNJENI

Zašto muškarci na našim prostorima još misle da su jači spol, da su sposobniji i uspješniji od žena?

– U ovom momentu su, u svakom dijelu svijeta, jako zbunjeni i žene i muškarci. Imali smo neke uloge koje su imale pravila igre, onda smo imali fenomenalne pokrete o jednakosti i ravnopravnosti, a suštinski nismo isti, niti trebamo to biti. Kada izađete s nekim momkom, bilo gdje, čak i u New Yorku, cijeli sastanak je problem. Muškarac ne zna da li treba otvoriti vrata, platiti račun ili ne, treba li ustati kada vi krenete u wc, treba li govoriti kako može finansijski podržati svoju porodicu ili ne, treba li spomenuti kako bi jednog dana volio ostati kući sa svojom djecom… Više ne postoje pravila igre, moramo se sami dogovoriti. Moja želja za moje kćerke je da budu top menadžerice ili domaćice, moja želja je da imaju izbor. Kada kažu: „Želim biti samo majka“, da ih niko ne osuđuje. Isto tako da i ona žena koja odluči da nema porodicu naiđe na razumijevanje.

Foto: Miralem Dizdarević

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti