IntervjuZanimljivosti

Ermin Sijamija: Ljutim se kad mi neko nešto kaže protiv Angeline

Takmičarski dio programa ovogodišnjeg Festivala komedije “Mostarska liska” zatvorio je ansambl drame Narodnog pozorišta Sarajevo predstavom “Tartif”.
Upravo te večeri za naslovnu ulogu “Malu lisku” žirija dobio je Ermin Sijamija.

– Nagrada koju sam dobio izuzetno mi je draga. Uslovi u kojima glumci NP Mostar su izuzetno su teški. No, mi volimo doći u grad na Neretvi. Svakom je drago priznanje, ali su nagrade,inače, uvijek diskutabilne. Sve ovisi od žirija. Na jednom festivalu možete biti laureat, a da vas na drugom ne uzmu ni u razmatranje.

 Koja su priznanja “teža”, ona dobijena od strane publike ili stručnog žirija ?

– Dobio sam nagradu publike na Pozorišnim susretima u Brčkom. Iskreno, ta mi je najdraža. Znate, uvijek se može desiti da je u žiriju neko ko vas ne voli ili misli da vaš rad nije dobar. Svašta se dešava. No, ako pristaneš na uslove festivala, znaš i ko su članovi žirija, logično je da nemaš više ni pravo da se žališ na odluke.

Molijerov “Tartif” u izvedbi vašeg ansambla privukao je  ljude u pozorište. U čemu je čarolija te predstave?

– Meni je najdraže što smo sa mladim rediteljem Nerminom Hamzagićem napravili dobru predstavu. Bio je to pomalo rizičan potez, ali on je izuzetno talentiran i odličan za saradnju. Klasično djelo koje je pisano prije 500 godina transformirali smo u današnje vrijeme. Kontekst je dubok, a govori o ljudima koje publika brzo prepoznaje, one koji pod krinkom vjere varaju ljude. Publika odlično reagira jer prepoznaje aktere.

 Pružili ste mladom, talentiranom umjetniku priliku da radi. Danas je to rijetkost, pa se mladi glumci udružuju u projekte i pokrete pokušavajući da nađu svoje mjesto pod suncem…

– Mislim da će toga biti sve više. Budžeti u javnim ustanovama su sve manji. U NPS imali smo samo jednu premijeru dosad, a do kraja godine pitanje je hoćemo li ih imati još. Prvi problem je novac, a drugi su upute da se koriste isključivo glumci iz ansambla. Mislim da smo jedino narodno pozorište koje na platnom spisku ima 13 glumaca. Svi rade punim srcem, ali se dovodimo u situaciju da ulogu čovjeka od 68 godina igra tridesetogodišnjak. Upravo zbog takve situacije nastaju privatne produkcije koje podržavam. Mladi ljudi neće čekati jer nemaju šansu da uđu u pozorište.

 Na čelu si Odjela drame NPS. Sarađujete sa BNP Zenica i evo,imali ste gostovanje, u Mostaru. Kakva je inače saradnja između teatarskih kuća u BiH?

– Opet novac problem. I to malo novca, ali ga nema. Nekad smo išli na Teatar fest u Tuzlu,a i oni su dolazili kod nas. Posljednje dvije godine nema tih gostovanja. U normalno uređenim zemljama kuća kakva je naša  imala bi podršku ministarstva i  njen zadatak bio bi da gostuje u malim gradovima i širi kulturu.

 Nedavno si se pojavio na Teatar Hair Showu u okviru prezentacije jednog od najboljih bh.frizera Senada Šehića. Odakle Ermin u toj priči ?

– Mi smo prijatelji, a kako se radilo o humanitarnom projektu nisam puno razmišljao.

Za glumca je tijelo njegov instrument. Osim psihe treba jačati i tijelo. Ti redovno radiš i na tom segmentu. Mnogo naših glumaca palo je upravo na tom testu tokom audicija za  filmove u inozemstvu? Kako to komentiraš?

– Cijeli život se bavim sportom, od teretane do fitnessa, plivanja i trčanja. To je nešto urođeno. Nemojte misliti da je tako i sa holivudskim glumcima, bio sam u kontaktu i vidio. Oni za snimanje filma znaju unaprijed bar godinu dana. Već tada, u dogovoru s rediteljem krenu sa pripremama. Od trenera, do ishrane, sve je podređeno da bi imali lijepo definirano tijelo. Pogledajte ih samo nakon snimanja. Kad sam radio na projektu sa Angelinom Jolie to sam vidio.

 Bilo je to, očito, posebno iskustvo…

– Kao u bajci, sasvim nestvarno. Nakon što sam prvi dan sve vidio shvatio sam da moram ostati isti jer se moram vratiti u Sarajevo. Kad vidiš taj odnos i atmosferu, osjetiš se posebnim. Ta pažnja nije bila vještačka niti isforsirana.Vidjeli smo to nakon snimanja, kad smo bili njeni gosti u Los Angelesu, pa u New Yorku. Kad god neko loše kaže protiv nje ,kao da mi je rekao nešto za najrođenijeg.

Prije nekoliko dana rediteljica Selma Spahić uputila je otvoreno pismo menadžmentu Sterijinog pozorja u kojem je najavila da neće učestvovati na ovom festivalu zbog toga što ga otvara Emir Kusturica. Rijetki su naši umjetnici koji ovako jasan stav. Uvijek se nekako sve završi po šaputanjima po hodnicima.

– Apsolutno je podržavam. To je legitiman stav uspješne mlade umjetnice i režiserke. Zašto imati posla s čovjekom koji radi zlo našoj zemlji i učestvovati u nečemu što on otvara.

 Slobodno vrijeme van scene Ermin sada posvećuje svojoj kćerkici May Lu’lu.Koliko se,općenito, promjenio pogled na život otkad si postao otac?

– Moj čitav život je okrenula naopačke. I sad postoji samo jedan prioritet. Svo vrijeme, sve obaveze usklađene su prema njoj. Ono što je lijepo u svemu tome je što mi stvari koje su mi nekad predstavljale problem i zbog kojih sam se nervirao uopće nisu bitne. Prelijepo je kad znaš da će te neko kad dođeš kući dočekati osmijehom i zagrliti. Ne postoji ništa drugo. Otkad se rodila htio sam biti u svemu, od kupanja do mijenjanja pelena- htio sam da budemo bliski. I rodila se ljubav. Moje i njeno vrijeme ništa ne može poremetiti ni predstave, ni nesanica, ni probe.