Pozitivna energija kojom zrači, svestranost i uspjeh epiteti su koji se vežu uz ime Ivane Đorđević. Ona je harizmatična voditeljica emisije „Grand magazin“, a istovremeno i PR Lepe Brene, Nede Ukraden, Borisa Novkovića i Slađane Mandić, te novinarka, blogerica, supruga, majka, prijateljica i kćerka. Ivana za naš magazin govori o svom poslovnom i privatnom životu, te otkriva kako pronalazi balans među brojnim obavezama i miri između sebe profesije kojima se godinama bavi.
– Djeluju srodne, ali nisu. Novinaru treba priča, PR uvijek plasira samo i isključivo priču koja će biti u najboljem interesu njegovog klijenta ili brenda za koji radi, a voditelj, u mom slučaju, mora da bude i dobar novinar i odličan PR, prije svega, sebi. Kada radite s ljudima, oni osjećaju vašu energiju i ako im nije prijatno, neće vam više dolaziti u emisiju. Smatram da, kada ste vrijedni i kvalitetno radite svoj posao, uspjeh ne može da izostane, a ako ste lažnjak ljudi vas vrlo brzo skontaju. Sve tri profesije mi idu sjajno. Možda nisu srodne, ali ja sam ih pomirila – kaže Ivana.
Šta od jednog profesionalca zahtijeva emisija, a šta novinarstvo i odnosi s javnošću?
– Emisija zahtijeva pripremu, odnosi s javnošću taktičnost, a novinar, što sam cijeli život, u meni to sve nekako lijepo posloži i na kraju se posao završi.
U kojem od nijh najviše uživate?
– Trenutno najviše uživam u voditeljskom poslu, jer on sublimira sva znanja i iskustva koja sam stekla za deceniju i po, koliko sam u medijima. Dopada mi se što emisija ide uživo, nema ponavljanja i svaki trenutak je ekskluzivan i daje dinamiku. Kada sam počela da radim živi program prije pet godina, mislila sam da je teže što je uživo, međutim, sad shvatam da je to prava stvar. Volim putopise i reportaže koje donosim iz svih krajeva svijeta i svaki put kada znam da ću putovati, oči mi se zacakle, jer idem u novu avanturu, a to je za kreativca poput mene najvažnije. Od prošle godine imam i svoj YouTube kanal koji prati moj blog Ivanineprice.com i jako me raduje odziv ljudi na svaku moju novu video priču.
Ivana sa slovenskim glumcem Sebastianom Cavazzom
Jeste li ikada u svojoj karijeri došli do stadija da, usljed svakodnevnog stresa, poželite da ste izabrali neko drugo zanimanje?
– Svako zanimanje nosi stres. Nemam iluzije da bi bilo drugačije da, recimo, imam svoj hotel ili da vodim fabriku. Gdje god imate rok i komunikaciju s ljudima, vi imate stres. Bitan je fokus. Šta god da radite, najvažnije je da na vrijeme naučite da odvojite bitno od nebitnog. Nema gubljenja vremena, jer bolje da sjedite negde s prijateljima i smijete se nego da traćite dragocjeno vrijeme na stvari koje vam ne prijaju. Tako da nije do zanimanja, nego do toga kako se postavite prema sebi i obavezama. Moj način da se opustim je sport i dobra masaža poslije treninga.
Šta je ono najljepše što Vam je profesija donijela?
– Mnogo lijepih destinacija na kojima sam bila i lijepih poznanstava sa zanimljivim ljudima. Mene je moja profesija osvijestila u smislu da sam shvatila koliko mogu da ponudim gledaocima i koliko su moja ekstrovertnost i karakter, zapravo, ljudima dragi. Profesija mi je donijela samopotvrđenje na sve ono samopouzdanje koje inače imam.
A ono manje lijepo?
– Razočarala sam se u neke ljude. U ljudskom smislu sam očekivala više od onih koji ne mogu to da ponude. I što je zanimljivo, ne zamjeram im više, niti se ljutim. Svako daje ono što ima. Neko daje radost, neko sreću, neko zavist i ljubomoru. Ali to je valjda normalno. Kada ste izloženi javnosti, vi prosto brže pravite selekciju i brže čitate s kim imate posla. Oko vas je stalno neka gužva i ljudi se grupišu u tri grupe: oni koji vam se dive, oni koji vas mrze i oni koji realno ne znaju šta od ta dva. A kako je gužva, te se grupe stalno mješaju, pa i vaša čula oštrije reaguju, jer u svakom trenutku znate ko je s kakvim namjerama preko puta vas. U drugim profesijama je lakše, jer stvari nisu tako ogoljene.
Vaš posao podrazumijeva poznanstvo s poznatim osobama, što većina ljudi gleda kao priviliegiju. No, kako Vi gledate na to?
– Mene poznate ličnosti ne fasciniraju. Na stranu koliko se nekome lično divim, ali nikad nisam bila obožavatelj poznatih koji sanja da sjedi s njima u društvu i time se hvali kao najvećim dostignućem u životu. Na sve to gledam kao na najnormalniji posao, jer su i poznate ličnosti samo ljudi. Posao se dogovara bez mnogo pompe i svako radi svoj dio. Volim da kažem da postoje dvije vrste menadžera pa i PR menadžera. Oni koji imaju dobru žvaku i umiju da prodaju foru, s kojima je sve “lako ćemo” i oko kojih je fama. I oni koji sjajno rade svoj posao i vrlo malo pričaju, ali zato razbijaju kako rade. Lako je pretpostaviti koga treba da odaberete. Treba uvažavati sve javne ličnosti, jer to nije nimalo lak posao i troši čovjeka, a traži da stalno budete nasmijani. Ali ako ste zagrizli, nema nazad. I zato sam vrlo ponosna na činjenicu da radim s izuzetno profesionalno ostvarenim ljudima u sferi muzike. Jer, ljudi koji su uspješni su ljudi koji motivišu i inspirišu sve oko sebe. Imaju tu visoku frekvenciju dobre energije i to mi jako prija.
Ko su Vaši prijatelji iz svijeta poznatih?
– Ima mnogo njih s kojima sam dobra, ali prijateljstvo je nešto što traje godinama i što je preživjelo brojna iskušenja. Moji prijatelji su ljudi koji nisu poznati, s kojima sam pojela po kilogram soli, s kojima uvijek mogu da popijem više od tri čaše vina, s kojima sam rasla kroz život i kroz iskustva koja smo zajedno prošli i, vjerujte mi, posljednje o čemu razmišljam je njihovo zanimanje. Otkako sam i sama dio javnog svijeta, vrlo oprezno biram svijet kojim se okružujem. Nemam vremena za gubljenje na prazne priče i besmislene razgovore.
Vi ste majka i supruga. Koliko Vam je teško da uskladite poslovni i privatni život?
– Nije jednostavno, ali je izvodljivo. To nije bilo lako ni mojoj majci, koja je radila u svijetu mode, onda kada je podizala mene i brata, a kamoli danas kada su žene opterećene svim očekivanjima koja im se stavljaju na vrat. Volim da kažem da je moja baba bila jedina prava gospođa kod nas, jer je bila usmjerena isključivo na kuću i djecu. Danas je to sve malo drugačije. Meni se dan ne računa ako makar malo vremena nisam provela kući. Pod tim podrazumijevam da sam bila u trenerci, s kćerkom na nekoj njenoj aktivnosti, da smo pričale, družile se i šetale. Iskreno, meni je privatni život baza iz koje crpim svu snagu da bih profesionalno mogla da dajem svoj maksimum. Privatno i poslovno su neraskidivo vezani da bi žena funkcionisala kako treba. Mnogo je važna podrška koju imate kod kuće.
Ko Vam je najveća podrška u životu?
– Citirat ću Duška Radovića: „U životu je najvažnije da čovjek bude pametan dva puta; kada bira šta će da radi i s kim da živi. Ko oba puta promaši, mora da bude pametan čitav život“. Kada sam se odlučila za porodični život, nisam imala viziju da ću raditi na TV-u. Imala sam viziju da ću biti zaposlena majka i da će moj suprug biti uz mene. I to mi se ostvarilo. Moja Milica je danas velika djevojčica i vidim da je jako ponosna na mamine uspjehe, iako je sada u godinama kada joj nisam više toliko zanimljiva. Najveća podrška su moji najbliži. Skoro sam dobila nagradu za damu godine i vodila sam tatu da prisustvuje dodjeli. Htela sam da vidi uživo kako izgleda moj uspjeh. Moji roditelji, naravno, nemaju fascinaciju mnome i njima je normalno da putujem, radim na TV-u i pišem, samo što im nekad nije jasno što sam umorna kad radim tako lijep posao, gdje uvijek lijepo izgledam i pričam s nekim pametnim svijetom. E tad sam povela tatu da vidi kako izgleda samo jedna priprema i dodjela jedne takve nagrade. I znate šta se desilo? Vidio je i shvatio da ovaj posao nije uopšte jednostavan. Ali kada sam nagradu primila i kada sam mu se zahvalila s bine što je bio sa mnom te večeri, vidjela sam da su mu pošle suze na oči. Tako da je podrška iz roditeljskog doma, možda, najvažniji vjetar u leđa koji možete da dobijete u životu. Kasnije sami igrate s kartama koje dobijete.
U čemu, osim u poslu, najviše uživate?
– Vjerovali ili ne, u putovanjima. Nebitno da li je to s porodicom, familijom ili drugaricama. Energiju koju imam kada radim dopunjavam na putovanjima. Najveći mi je merak kada putuje nas nekoliko i kada se srećemo po spa centru, izlazimo uveče zajedno i dogovaramo ko će na koji bazen ujutru. Jedne godine smo putovali moja porodica, moji roditelji i dvije drugarice. Imala sam osjećaj da smo zauzeli hotel, jer smo bili, čini mi se, najbrojnija ekipa koja je stigla. Volim kada sam okružena ljudima koje volim i koji mene vole. U tim trenucima iskreno uživam.
Prvi susret s Brenom
Kako ste upoznali Lepu Brenu i kako je došlo do vaše saradnje?
Ivana s Lepom Brenom
– Dobila sam ekskluzivu u trenutku kada nikome nije davala intervjue. Pričamo o periodu prije 12 ili 13 godina. Brena se tada vratila s Tajlanda, gdje je izbjegla cunami i mediji su je sedmicama opsjedali da priča o toj temi. Ni dan-danas ne znam kako je odabrala da intervju da baš meni, jer smo se tada znale kroz površne kontakte i izjave koje mi je povremeno davala na snimanjima Granda. Intervju je bio presudan u našoj komunikaciji i sjećam se da joj se jako dopao. Spletom profesionalnih okolnosti sam kroz pola godine počela da radim u tadašnjoj „Grand reviji“, gdje sam s Brenom radila intervju i birala fotografije koje će pratiti priču. U to doba institucija ličnog PR-a nije bila toliko razvijena, ali smo temelje buduće saradnje postavile na jedan spontan način. Sjećam se da je prvi PR tekst koji sam poslala medijima onaj o Breninom koncertu u ekskluzivnom klubu u Sofiji, koji su prenijele sve medijske kuće u Regionu. Ostali uspjesi su uslijedili poslije.
Foto: Milan Kostić i Marina Bugarčić