Janko Popović Volarić: Muškarac mora biti džentlmen

Piše: Redakcija

Janka Popovića Volarića publika u našoj zemlji je imala priliku upoznati kroz nekoliko popularnih serija regionalne produkcije: „Ponos Ratkajevih“ i „Larin izbor“, a odnedavno ga imamo priliku gledati i u ulozi Tome u „Čistoj ljubavi“.

Janko je u serijal došao naknadno, zamijenivši kolegu glumca Ivana Hercega, te za veoma kratko vrijeme zadobio simpatije gledatelja. No, osim spomenutih naslova, iza 37-godišnjeg Zagrepčanina su i drugi uspješno realizirani projekti. Samo u prošloj godini je snimio dva filma, horor “Egzorcizam” i komediju “Comic sans”, dok je u Histrionima s Dorom Fišter glumio u “Igra u dvoje”, te u nekoliko predstava u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Uprkos gustom rasporedu i cjelodnevnim snimanjima, Janko je pronašao vrijeme da za magazin „Azra“ otkrije šta je to što ga je privuklo u scenariju „Čiste ljubavi“, i novom liku Tomi, ali i odnosu sa 20-godišnjim sinom, braku, modnom stilu i nepresušnoj temi, ženama.

– Privukla me, prije svega, ekipa s kojom sam već radio na nekoliko projekata, ali i to što sam s nekim od glumaca još od akademije imao želju raditi i sada sam dobio priliku. Zatim podjela uloga, a treći razlog je sam lik Tome. On je pozitivac i, iako priču uglavnom vode negativci, sviđa mi se to što ponekad iskoči iz šina zbog bijesa izazvanog nepravdom. Razumijem ga, jer se ponekad i ja, kao i mnogi ljudi oko mene, osjećam kao da je nemoguće pobijediti nepravdu i korupciju koje su bolesti društva u kojem živimo. Ponekad ti dođe da iskočiš iz svoje kože zbog svega što su ljudi spremni uraditi zbog materijalnog bogatstva i osjećaja moći. Srećom, Toma nikad ne pređe granicu i ponovo dosljedno nastavlja borbu s apsolutnim uvjerenjem da dobro na kraju ipak pobjeđuje. To bih i ja, naravno, htio vjerovati – kaže Janko na početku našeg razgovora.

 Budući da ste zamijenili kolegu Ivana Hercega, mnogo je proteklih dana pisano o Vašem dolasku u seriju „Čista ljubav“. Koliko se glumci vole naći u ovakvim prilikama, kada je potrebno nastaviti tamo gdje je prethodnik stao?

– Ne znam za druge glumce, ali meni je ovo iskustvo strašno zanimljivo. Bavim se svojom ulogom i radim sve što mogu da se izborim za svoj lik. Uživam u snimanju.

 Prema kojim kriterijima se danas odlučujete za sudjelovanje u nekom projektu?

– Često se projekti sami dogode. Imao sam mnogo loših i dobrih odluka. Neke uloge sam osrednje odradio, ali su mi donijele neprocjenjivo iskustvo, a neke od kojih sam malo očekivao su ispale jako dobre. Srećom, sada sam u situaciji da imam dovoljno ponuda, što je na ovako malom tržištu ogromna sreća. Zbog toga ponekad mogu birati i vagati šta je to što me više interesira i šta bih volio raditi. Zahvalan sam na tome.

 Šta bi Vam bio izazov u karijeri?

– Za mene je svaka uloga koju igram, na neki način, ogroman izazov. Vjerovatno bih se prestao baviti ovom profesijom da mi svaka uloga još ne znači toliko puno.

 Mnogo je dobrih glumaca na svijetu za koje nikada nećemo saznati, a još više je onih slabijih koje poznajemo samo zato što su dobili priliku… Je li u glumačkom poslu najvažnije, zapravo, dobiti priliku?

– Jako je teško dobiti priliku, ali mnogi je i ne iskoriste. Ipak, mislim da je upornost ključ izazivanja prilike.

 Iz Vaših ranijih intervjua shvatila sam da ste još u ranoj mladosti imali radne navike; danju ste išli na predavanja, a noću radili, kako kažete nekad i do jutra. Kome najviše možete zahvaliti za takvu vrstu odgoja i radišnosti?

– Jednim dijelom odgoju, a drugim prvoj sapunici u kojoj sam igrao, a u kojoj sam se naučio toj vrsti discipline, kao i tome da mi je jako stalo do glume. Ja sam, zapravo, lijenčina i ako ne radim do kraja, onda se uljuljkam, a to mi se ne sviđa. Velika je sreća što sam otkrio profesiju koja me tjera da joj budem posvećen.

 Imate 20-godišnjeg sina Davida. Vaše starije kolege i uopće starije generacije imaju običaj reći da su ovo apsolutno drugačija vremena u kojima se djeca odgajaju, te da je više slobode, a manje autoriteta. Na koji način Vam polazi za rukom da se Davidu nametnete kao autoritet?

– Mislim da je najvažnija sloboda svakog od nas, ali svakom djetetu ili jako mladom čovjeku treba autoritet. Među nama su prije 20 godina postavljene stvari. Ne namećem mu autoritet, nego sam mu jednostavno tata.

U prvim epizodama serije “Ponos Ratkajevih“ glumio je Vaš lik, Krstu Ratkaja u djetinjstvu, međutim, nije izabrao glumu. Na koji način volite biti uključeni u sinove odluke i uopće nametati mu neke izbore, koji su možda prije Vaši, nego njegovi?

– Naravno da to ne volim. Prepuštam mu njegove odluke, posebno sada kada ima dvadeset godina. Svoj je čovjek, a ja mu nekim svojim iskustvima pokušavam davati savjete. Ipak, mislim da ima svako pravo na svoje greške. Ja sam uvijek samo njegov tata i tu sam da brinem o njemu.

 S ove vremenske distance vjerovatno drugačije gledate na činjenicu da ste s 18 godina postali otac. Praktično ste odrastali sa svojim djetetom. Jeste li ponosni na to u kakvu je osobu David izrastao?

– To je sigurno najvažniji događaj u mom životu. Davidova mama i ja smo dali sve od sebe da on bude dobro i dobar. U tome smo uspjeli i zbog toga sam strašno zadovoljan. David je super tip.

Rekli ste: „Kod žena mi je važno ono što i kod ljudi općenito – da nisu zle, sebične i razmažene“. Šta činite kad upoznate takvu?

– Pokušavam pobjeći.

 Vjerujete li, nakon svih životnih iskustava i razvoda, i dalje u brak kao instituciju?

– Nikada nisam vjerovao u brak kao instituciju. Ako nam dođe da se uzmemo, onda ćemo to uraditi zbog nas dvoje, a ne zbog nekakvog građanskog reda.

 Kakvim ljudima volite biti okruženi?

– Najugodnije je biti okružen zanimljivim, dobrim i zadovoljnim ljudima.

Uživate veliku popularnost među ženskom populacijom, te važite za jednog od najstiliziranijih muškaraca s ovdašnje javne scene. Zašto je važno da muškarac drži do dobrog stila?

– Sebe stvarno ne vidim kao nekog “stiliziranog”. Zvuči grozno. Kao da sjedim pred ogledalom i smišljam koje ću pertle staviti u cipele. Imam isti kaput već deset godina. Doduše, već se raspao, ali se ne bavim stilom u slobodno vrijeme. Džentlmen moraš biti, jer je lijepo biti fin prema ženama.

Foto: Nova TV

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti