Zijad Gračić: Ne cijenim kolege koji su se „našli“ u karijeri, a izgubili kao ljudi

Piše: Redakcija

Glumac koji je ostavio neizbrisiv trag kada je riječ o ulogama u regionalno popularnim TV serijama svakako je Zijad Gračić. Iako mu je nezvanično dodijeljena i titula „kralja sapunica“, impozantan je i njegov angažman u pozorištu, filmu, kao i akademskom radu. Uz sve to, Zijad je i suprug i otac, koji porodični život sa suprugom Katarinom, te sinom Arianom i kćerkom Korinom uspijeva držati daleko od očiju javnosti. Trenutno je okupiran pripremama za drugu sezonu popularne serije „Novine“ u kojoj igra lik glavnog urednika Martina Vidova.

– Kao i u prvoj sezoni, serija obiluje vrlo zanimljivim, aktuelnim i prepoznatljivim događajima. Akteri su često javne osobe iz vrha društvenog života, a situacije u kojima se zatiču veoma su interesantno predstavljene. Ima tu kriminalnih radnji, promiskuiteta, te uzbudljivih i napetih privatnih priča u kojima se oni vrlo teško snalaze. Bit će zanimljivo pratiti seriju – kaže Gračić na početku razgovora za naš magazin.

Koliko danas, nakon ovog projekta, bolje razumijete novinarski posao? Je li i on, što za glumački znaju reći, hljeb sa sedam kora?

– Zna se da je novinastvo jedno od najstresnijih poziva. Veoma često su novinari u centru napetih društvenih događanja, mnogi od njih su pod velikim pritiscima i izloženi napadima. Biti pravi, veliki novinar znači podnositi sve to i ustrajati. U takvoj situaciji je i Martin Vidov. U stalnoj je neizvjesnosti da će ga eliminirati, zaustaviti i obezvrijediti u njegovom djelovanju. Radno mjesto glavnog urednika je složeno, a plata teško zarađena.

Publika u Regiji Vas pamti i po ulogama u serijama: “Dolina sunca”, “Zakon ljubavi”, “Ljubav u zaleđu”, “Obični ljudi”, “Urota”, “Ponos Ratkajevih”… Jesu li uloge u serijama bile Vaš izbor ili se tako „nametnulo“?

– Nisam birao ni serije, a ni uloge u njima, sve je to bio splet okolnosti. Na meni je bilo da odgovorim na sve to. Radio sam i uživao u svakoj novoj ulozi i drago mi je da je to publika prepoznala.

Jeste li ikada razmišljali o tome da bi Vaša egzistencija i karijera imale više smisla izvan naših granica?

– U materijalnom smislu da, ali u svakom drugom smislu poređenje je suvišno i nepotrebno.

Akademiju dramskih umjetnosti ste završili 1984. godine. Radili ste u dva sistema, onom do devedesetih i onom nakon njih. Kada uporedite vrijeme s početka karijere i sada, u kom periodu je lagodnije bilo biti glumac?

– Moram priznati da dajem prednost prvom periodu mog radnog djelovanja. Kad je riječ o pozorištu, organiziranost posla je bolje funkcionirala, a isto bih mogao reći za televizijski rad. U novonastaloj situaciji puno je improvizacije i nekompentencije u svim segmentima pozorišta i TV-a. Trebat će vremena da se sve to posloži i dostigne nivo organizacije iz prijašnjeg sistema.

Na Akademiji u Tuzli imate status docenta, a trenutno predajete na Akademiji u Osijeku. Šta je ono što Vas u pedagoškom angažmanu najviše ispunjava?

– Istina je da već neko vrijeme nisam aktivan kao pedagog, a rad na Akademiji me jednostavno osvježava i održava u formi. Studenti uzimaju energiju ali mnogo toga i daju svojim profesorima. Prije svega, svojim životnim elanom i mladalačkim optimizmom.

Kakvi su današnji studenti?

– Ovi prostori obiluju talentiranim mladim curama i momcima. Sve pohvale za mladost.

Rad u pozorištu, snimanje serija i filmova, fakultetske obaveze; kako uspijevate pomiriti sve te obaveze?

– Bilo je to u jednom periodu kad se sve ispreplelo. Znam samo da ne bih mogao sve to raditi da nisam radio s punim zadovoljstvom. Danas mi nije takav ritam i tempo, ali svaki novi posao doživljavam s mnogo radosti i potpuno mu se posvećujem. To je neki recept.

Sa suprugom Katarinom ste 27 godina u braku, a današnje statistike pokazuju da se mladi ljudi sve češće odlučuju na razvod. Šta mislite da je razlog takvoj tendenciji?

– Vjerovatno čitava društvena situacija na ovim prostorima utječe na takav vid rješavanja problema kada je riječ o zajedničkom životu. Zajednički život zahtijeva velike posvete, žrtve i odricanja, ali sve više mi je jasno da su za sve to potrebni realni uslovi za život.

Vaša supruga ne dolazi iz svijeta kulture, nego je diplomirana ekonomistica. Kada je riječ o porodici i profesionalnom životu, u čemu joj odajete najveće priznanje?

– Imam veliko razumijevanje moje porodice za ovakav način života. Supruga je prihvatila moja česta odsustva. To mi je najvažnije i mnogo mi pomaže.

Šta Vas naročito usrećuje izuzev posla kojim se bavite?

– Ulazim u godine kada se više ne mogu baviti  sportom kako sam se bavio do sada. Sada pratim sportska dešavanja i u tome uživam.

Rođeni ste u Kaknju, a osnovnu i srednju školu završili u Tuzli. Kakve Vas danas veze, uspomene i emocije vežu za ova dva grada?

– Sljedeće godine bit će tačno 40 godina kako živim u Zagrebu. To je dug period i potpuno je prirodno što Zagreb istinski doživljavam kao svoj grad. Ipak, što se tiče Tuzle ona je u osjećanjima ispred Zagreba. Tu sam udahnuo život i smatram to velikom srećom i zadovoljstvom. To se nikada ne može zaboraviti, jer su ljudi koje sam upoznao u tih desetak godina ostavili na mene neizbrisiv trag. Što se tiče Kaknja, moram priznati da mi je potpuna nepoznanica. To je mjesto mog rođenja i to mi je dovoljno.

Postoje li ljudi i mjesta koje pri posjeti Bosni obavezno morate obići?

– Nemam posebnih mjesta ni ljudi koje posjećujem u BiH. Svi oni su na neki način dio mene, bar ja to tako doživljavam. Kada sam tamo, a često sam u BiH, svaki grad posebno osjećam i volim, baš kao i ljude, one koje poznajem i one koje ne poznajem.

Nigdje ni u jednom intervju niti Vašem javnom nastupu nisam pronašla nijednu senzaciju, kompromitirajuću činjenicu… Zašto Vam je kroz sve godine života i karijere bilo važno, a ono je svima nama u današnje vrijeme najviše na kušnji, sačuvati ljudsko dostojanstvo?

– Preplivati životnu rijeku, a ostati svoj i uspravan, onakav kakvog me je moja majka zajedno s mojim ocem uputila u život, za mene je najveća životna pobjeda. Pogledati u ogledalu i sve to s osmijehom sebi svakodnevno potvrđivati za mene je nešto najlješe i najvrjednije. A kad govorimo o mom poslu, ma koliko to „koštalo“, nimalo ne cijenim kolegice i kolege koji su se „našli“ u karijeri, a „izgubili“ kao ljudi.

Sa suprugom Katarinom Zijad je 27 godina u skladnom braku

 

Pročitajte još