Armin Dedić iz Srebrenika oduševljava svojim glasom, no i svojom simpatičnom pojavom. Široj publici se predstavio kroz muzičko takmičenje „Zvezde granda“, do sada je snimio jednu pjesmu, a za svoju publiku priprema i dva nova singla. Vrlo brzo je stekao simpatije Marije Šerifović s kojom i danas sarađuje.
– Marija i ja imamo prijateljski odnos. Družimo se, često i radimo zajedno, ali bit svega toga jeste to što je ona održala svoju riječ, a na meni je samo da je nikad ne razočaram i da pametno radim – kaže Armin na početku razgovora.
Uspjeh nosi dvije strane medalje, jedna se raduje tuđim postignućima, druga ne. Koliko na muzičkoj sceni ima ljubomore među mlađim kolegama?
– Bit ću jako iskren. Mnogo mladih kolega je zavidno, ljubomorno i samo gledaju kako će da “oblate” nekog svog kolegu. Nažalost, zbog podrške Marije Šerifović mnogi me ne gledaju prijateljski, ali meni to ne predstavlja problem, jer se svako bori na svoj način za sebe.
Mnogi kažu da je estrada borba. Jeste li Vi do sada imali nekih neprijatnih situacija?
– Imao sam nekoliko situacija, ali one nisu vrijedne spomena. Neko ko je gotovo izbrisan s estrade je pokušao putem skandala, Marije i mene da se podigne. Kao što rekoh, ništa što bi pokvarilo naš odnos i ugrozilo naš rad.
Ljudima je zanimljivo Vaše prijateljstvo s Džejlom Ramović. Kako provodite zajedničko vrijeme, u čemu najviše uživate?
– Mnogi nas povezuju na razne načine, ali mi smo samo prijatelji i drago mi je zbog toga. Džejla je mnogo fina djevojčica, lijepo vaspitana, što je najbitnije. Osim što konstantno pjevamo kad smo zajedno i snimamo se, često ona kao mlađa, pita mene za savjet. Sve što naučim i što mi drugi prenesu, pokušam da prenesem na nju, jer stvarno zaslužuje da bude zvijezda i nadam se da će jednog dana Bosnu i Hercegovinu predstavljati na Euroviziji.
Među djevojkama i djevojčicama ste jako popularni. Kako ste se snašli u svemu tome, prija li Vam ta popularnost i pažnja?
– Slagao bih kada ne bih priznao da mi imponuje sve to, mada čovjek ponekad poželi da se odmori od toga.
Osim što pjevate, svirate i gitaru. Od koga ste naslijedili talent i ljubav prema muzici?
– Ljubav prema muzici se rodila kada me s dvije godine nisu mogli da odvoje od gitare. Iako sam tada znao samo da pokidam žice i da lupam po njoj, znalo se da ću biti u svijetu muzike. Talent i ljubav prema muzici sam naslijedio od svog oca. On je taj koji me podržavao da radim to što volim i koji me svemu naučio.
Šta Vas još interesira osim muzike?
– Sad sam cijeli, dušom i tijelom, u muzici i ne bih se mogao zamisliti da nešto drugo radim. Programiranje je moja struka, ali je to ostalo daleko iza mene i ne bih se mogao sada vratiti u to područje. U slobodno vrijeme samo želim spavati (smijeh).
Vjerujem da je porodica Vaša velika podrška. Koliko Vam je važna porodica i kakav odnos gradite s najbližima?
– Mnogo putujem, stanovao sam i u Beogradu, međutim, nema ništa toplije od kuće u kojoj odrasteš. Kad se vratiš s puta, a dočekaju te roditelji… U mojoj porodici se uvijek sve gradilo na ljubavi i povjerenju i zato dajem sve od sebe da to zadržim najbolje što mogu.
Vratimo se još malo poslu. Spremate li uskoro nešto za svoju publiku?
– U 2018. godini spremam dvije pjesme. Prva sigurno izlazi u martu. Pjesma se zove “Ko to meni fali da je tu”. Autor je Bane Opačić i mislim da je suvišno bilo šta više govoriti kada se izgovori ime ovog čovjeka. Vjerujem da će se saradnja s Opačićem nastaviti i u budućnosti.
U kom pravcu biste voljeli da se Vaša karijera dalje razvija?
– Volio bih da izgradim svoj neki prepoznatljiv stil. Na dobrom sam putu, ali trebat će još mnogo rada i godina da se to sve postigne.
