Lepa Brena: Supruga i mene su spojili otmica djeteta i smrt roditelja

Piše: Redakcija

Oni koji su imali sreću da žive u jednom ljepšem vremenu, tokom osamdesetih godina, sjećaju se i danas muzičke senzacije tog vremena Lepe Brene i njenog pratećeg benda „Slatki greh“. Mlađim generacijama je pak ostalo da se putem starih, arhiviranih snimaka uvjere kako to izgleda kad najpopularnija pjevačica tog vremena iz helikoptera izlazi i na gigantskoj kocki se spušta na bugarski stadion Levski, gdje je čeka 80.000 ljudi, ili kako podignuta na kranu u Temišvaru pjeva stihove: „…Zemljo mira, zemljo Tita, zemljo hrabra ponosita, širom svijeta o tebi se zna. Volimo te, naša mati, nećemo te nikom dati, živjela Jugoslavija…“, ili šta znači uživati takav status zvijezde da u svojim filmovima „Hajde da se volimo“ okupiš za čas najveća glumačka imena; kao što su Bata Živojinović, Emir Hadžihafizbegović, Admir Glamočak, Dragomir Bojanić… „Slatkog greha“ više nema, ali i dalje kao autoritet među pjevačima, ostala je Lepa Brena. Duže od godinu radila je na dokumentarnom filmu kroz koji će ispričati i prikazati brojne nepoznate ili manje poznate detalje iz svoje karijere u periodu od 1982. do 1991. godine. Najveća muzička zvijezda ovih prostora za „Azru“ govori i o velikoj koncertnoj turneji „Zar je važno da l’ se pjeva ili peva“ u okviru koje će nastupiti i u našoj zemlji, ali i pojašnjava koliko ima istine u nedavnim šuškanjima da u njenom braku s nekadašnjim teniskim asom Bobom Živojinovićem, nije sve u najboljem redu.

– Željela sam da publiku koja me prati i uvažava svih ovih 35 godina podsjetim na neke blistave trenutke koje je Lepa Brena sa „Slatkim grehom“ imala u periodu 1982.-1991. godine, jer je to vrijeme kada smo držali po dva koncerta dnevno, kada su ljudi bili mnogo spokojniji i srećniji, društveno-ekonomska situacija je bila mnogo bolja i nekako se i muzika drugačije doživljavala. Dokumentarac će biti prilika da ispričamo i neke anegdote, da kroz prizmu zabavnog dočaramo jednu lijepu muzičku priču. Dokumentarci umiju da upadnu u monotoniju, pa je zato bitno da budu prošarani humorom, zabavnim momentima i obojeni vedrinom – kaže Brena na početku razgovora za „Azru“.

Brakovi obično ne trpe veliku karijeru. Kako Vam je uspjelo sačuvati Vaš?

– Ne postoji idealan brak, ali postoji potreba da održite zajednicu. Bobina i moja sreća je u tome što smo se sreli kao već ostvarene ličnosti, kada smo svako u svojoj karijeri bili bez konkurencije. Jednostavno, brak i zajednicu smo shvatili kao nešto do čega nam je oboma stalo i kasnije kada smo proširili porodicu, kada su došla djeca, nas su učvršćivale sve nove uloge kojima smo svoj život obogaćivali. Isto tako nas nisu spojile samo lijepe stvari, već su tu bili i teški trenuci kao što su otmica djeteta i smrt roditelja. Tada vidiš da li je osoba kraj tebe zapravo ona prava. Jer kad je život pun samo lijepih trenutaka, sve je slatko. Treba održati porodicu kada naiđe oluja. U našem slučaju, nije samo jedna velika karijera, već dvije, ali su zato naši privatni uspjesi uvijek bili veći, jer smo se uvijek radovali i radujemo i dan-danas kada neko od nas dvoje ili naše djece ostvari neki novi uspjeh.

Jesu li Vas iznenadili posljednji napisi u nekim medijima da se razvodite?

– Nije me iznenadilo, jer ovo nije prvi put da u medijima piše nešto što nije tačno. Za ovih 35 godina karijere mediji su me i udavali i razvodili. Odmah da kažem da za mene razvod kao mogućnost ne postoji uopšte. Jer sam tako vaspitana. U tom smislu sam i dalje old school, iako, naravno, ne bih pristajala da živim u okolnostima koje za mene nisu dobre, to da se razumijemo. Ali znate kako, kao javna ličnost od starta sam bila naviknuta da će biti svakojakih priča, ali da će rezultati mog rada i moji ljudski i radni kvaliteti uvijek govoriti, zapravo, najbolje o meni. Boba i ja imamo zaista sve razloge da u sadašnjem trenutku uživamo u životu, jer smo dovoljno toga postigli da možemo s mirom i spokojem da radimo dalje.

Mnogo puta čujemo od žena kako se ne žele razvesti zbog djece. Je li to prevelika cijena za sreću žene ili cijena koju majka treba platiti?

– Postoje stvari s kojima se može i s kojima se ne može živjeti u braku. I to je jasno kao dan. Fizičko nasilje, zlostavljanje i bilo koji vid poroka se ne treba tolerisati nikada i ni pod kojim izgovorom. Ovdje su žene koje su nezaposlene totalno obespravljene i zato je važna edukacija i zaposlenje. Ne da biste diplomu okačili mami i tati, a vi bili dobro udata domaćica, već da biste imali finansijsku samostalnost. Samo u tom slučaju mi pričamo o braku dviju ravnopravnih osoba koje mogu da vode bračnu zajednicu. Ne postoji brak koji se može održati ako nešto ne štima i moraju da ga čine kompromisi i tolerancija, ali ta priča da se u braku ostaje zbog djece, vjerujte u 21. vijeku ne pije vodu. Djeca su srećna kada vide da se njihovi roditelji vole. Ali tu je i ta ravnopravnost, koja je jako važna za oboje. Jer, vi u braku tražite partnera, oslonac, drugu polovinu. Ako toga nema, onda je jedna strana stalno opterećena, a druga u oblacima, i tu se ljubav gasi i odnos raspada.

Iza Vas je 35 godina karijere; osamdesetih godina Vaša popularnost je mjerena onom koju je imao Tito. Pomjerali ste granice, čak i danas kad se pogledaju stare videokasete, način na koji ste shvatali i živjeli scenu i cijelu tu showbusiness priču, toliko je savremena da može biti aktuelna. Čije savjete ste usvajali kada je riječ o strateškim odlukama u karijeri?

– Moj najveći oslonac je svakako bio mag marketinga i šoubiznisa, moj pokojni Raka Đokić. Moj menadžer i vjenčani kum. On je imao vizije kakvih se danas ne bi postidio ni jedan Metro Goldvin Mayer ni bilo koja producentska kuća na svijetu. Moja velika zahvalnost njemu i poseban dio biće i u dokumentarnom filmu, jer je on neko ko je trasirao, usmjeravao i u dijelovima kreirao sve buduće korake Lepe Brene i „Slatkog greha“. Današnji menadžeri su obični trgovci i trguju s vašom kreativnošću. A to je totalno drugi vid bavljenja ovim poslom. Ovaj posao ostavlja trag u vremenu samo ako svoju kreativnost možete da ispoljite na pravi način.

Današnje tržište je toliko zasićeno i pjevačima i pjesmama i raznim žanrovima. Brena je i dalje autoritet, kako Vam polazi za rukom i nakon svih tih godina i dalje snimati hitove?

– Znate kako, vi danas imate bezbroj žanrova i nemali broj pjevača, ali je vrlo važno da u karijeri i u građenju svoje ličnosti imate strategiju i plan razvoja (smijeh). Bez toga je sve besmisleno. Morate da umijete da radite svoj posao, ali i da se mijenjate, da gradite svoju karijeru na dobrim pjesmama, jer, vjerujte, nije bitan broj pregleda na Youtube nego broj posjetilaca na koncertima. To je jasno kao dan.

Kakav bi bio Vaš život bez pjesme?

– To čak ne mogu ni da zamislim. Ali evo da probam! Mislim da, koje god zanimanje da sam odabrala, bila bih u tome najbolja.

Šta činite kada Vam neko kaže da se nešto ne može?

– Samo ne povjerujem (smijeh). Šalim se naravno, znate kako, ako nešto ne može, to obično znači da ne može tad. Da nije vrijeme za to. Ali mijenja se način, ne mijenja se cilj.

Počeli ste veliku svjetsku turneju koja nosi naziv „Zar je važno da l’ se pjeva ili peva“. Nikada niste krili da ste se teško pomirili s raspadom Jugoslavije. Je li uopće lako bilo biti Brena u godinama koje su uslijedile? Je li Vaš privatni život ikada bio na kocki tih godina, je li bilo teško sačuvati i brak i karijeru?

– Trenutak kada sam ja odlučila da se udam i počnem malo mirniji porodični život obilježio je pravi tektonski poremećaj u našim životima. Boba se na Kipru na Davis cupu povrijedio, ja sam bila u poodmakloj trudnoći, država u kojoj smo živjeli je počela da se raspada. Sve se okrenulo naglavačke preko noći i bilo je jako teško. Kao regionalna zvijezda koja je rado viđena u svim dijelovima Balkana, nisam mogla da pjevam neko vrijeme. Gajila sam djecu i pokrenuli smo naš privatni biznis. Teško sam se pomirila s činjenicom da zemlja u kojoj sam se rodila više ne postoji, ali sam u godinama koje su uslijedile shvatila da dobar brend kakav je i Lepa Brena uostalom, zaista ne poznaje granice. Turneja nosi naziv „Zar je važno da l’ se peva ili pjeva“ po istoimenoj pjesmi Dragana Brajevića Braje i svi koji su je čuli ganuti su tekstom i vanvremenskom melodijom. Riječ je o svjetskoj turneji koju radimo u saradnji s NetTV Plusom i opet ćemo kao nekada pjesmom zaokružiti cio svijet.

Mladi ste okusili slavu; u muzičke vode mlad je ušao i vaš sin Stefan. Kako uopće mladog čovjeka naučiti da stiša ego u svojoj glavi i da ga ne opije slava i sve ono što ona sobom nosi?

– Stefan je rastao uz mene i gledao i učio i kada je izrazio želju da se bavi muzikom, mi smo ga podržali, ali uz uslov da mora biti profesionalac u tom poslu. Sada je u Lugner Sitiju u Beču nastupio pored mene i bila sam jako ponosna, jer nakon dvije pjesme koje je snimio: „Druga liga“ i „Dva ludaka“, on već lagano počinje da nastupa sa svojim bendom i ozbiljno se upušta u showbussines priču. Svjestan je da će imati i protivnike i one koji ga podržavaju. Ali, protivnici mu, zapravo, čine uslugu, jer prave gužvu i tako skreću pažnju. Još jedno nepisano pravilo šoubiznisa.

Na koji način volite biti uključeni u emotivni život svoje djece?

– Volim da znam gdje su i s kim. Ali, vrlo važno je da se ne miješamo u izbore svojih sinova, jer se ni nama naši roditelji nisu miješali i smatramo to civilizovanim činom. Djecu smo vaspitali da znaju granice, da imaju manire i da umiju napraviti izbor. Naravno da je ovo sada u njihovim godinama vrijeme izazova, ali sudeći ko su im roditelji, vjerujte, ne brinem ni najmanje za njihove životne izbore.

Ne želim Vas vraćati u period kad ste proživljavali i određene zdravstvene tegobe, no, koliko danas i na koji način vodite računa o svom zdravlju?

– Veoma vodim računa o svom zdravlju, kako u smislu fizičke forme, tako i u smislu nutritivnih potreba. Gledam šta jedem, iako su mi slatkiši porok i dalje, ali trudim se da ih ne jedem. Znam koliko mi snage treba za svaki koncert i znam koliko me kalorična hrana usporava i osluškujem svoje tijelo. Otuda i moj odgovoran odnos prema zdravlju.

Jednog dana kada odlučite završiti karijeru, gdje i kako biste voljeli provesti godine sa suprugom?

– Nekako nemam utisak da ću ja ikada moći da se totalno povučem, jer ako ne budem pjevala, vjerovatno ću se baviti nekim drugim poslovima u showbussinesu. Boba i ja imamo pravilo da, kada se baš dobro naradimo, odemo na neko lijepo porodično putovanje i pogasimo sve uređaje; telefone, laptope, sve doslovno. Kada se dobro resetujemo, možemo da nastavimo svako sa svojim poslovima.

 Kakvi su Vam planovi kada je riječ o promociji dokumentarca i novog albuma u Sarajevu i BiH?

– U okviru turneje „Zar je važno da l’ se peva ili pjeva“ radit ćemo svakako koncert u Sarajevu, to stoji, još dogovaramo termine i već sada osjećam ono ushićenje i radost, kao pred svaki veliki događaj. Ono što mogu da obećam svojoj publici svakako je da će im tih nekoliko sati, koliko se budemo družili na koncertu, ostati u prijatnom i lijepom sjećanju i da ćemo se svi lijepo zabaviti. Kao nekad!

 

Foto: Andreja Damnjanović

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti