Kada smo dogovarali intervju, očekivala sam da će to biti radni dan, a ne subota. Jedanaest je ujutro. Jasmin Baković radi i vikendom. Ništa to nije čudno, uzmu li se u obzir obaveze koje zahtijeva funkcija generalnog sekretara Fudbalskog saveza BiH. Ovih dana pred njim i cjelokupnim stručnim štabom je mnogo posla. Fudbalsku reprezentaciju BiH čekaju dvije veoma važne utakmice. Obje sa Slovačkom; prvo u Zenici, a potom i u Žilini.
Plasiramo li se na Svjetsko prvenstvo u Brazil, naša „A” selekcija će bez sumnje biti među top deset reprezentacija svijeta. Velika je to stvar. Historijska. Zna to i Baković, ali ne prejudicira stvari. Samo kaže: Kockice u mozaiku su se složile i ova generacija je itekako zaslužila da čekira karte za jedno veliko takmičenje.
Način na koji govori je odmjeren. Nikada ne kaže previše. A, ta mjera naučena je još u periodu kada je bio sportski novinar. Ovo radno poglavlje je davno zatvoreno, samo, kaže, ponekad samog sebe uhvati kako pomno analizira priloge na TV-u i novinske članke te razmišlja kako bi on, da je kojim slučajem ostao u tom poslu, plasirao neku vijest…
– Kada se jednoj reprezentaciji kao što je to slučaj s našom, u odlučujućim trenucima desi Portugal, i to dva puta, nazivate li to sudbinom ili zlom srećom, pitam ga više neoficijelno:
– Pa i jedno i drugo. Sada su, međutim, stvari drugačije, prvi put sve je u našim rukama. Imamo sjajnu ekipu, vjerujemo u Zmajeve, kao i u to da ćemo doći do tako željenog cilja – odgovara.
Ako zanemarimo Portugal, nekoliko je još utakmica koje su ostavile gorak okus. Prisjetimo se samo one s Danskom ili Španijom. Koji poraz Vam je lično najteže pao?
– U Savezu sam od 2000. godine, dakle 13 godina. I tokom tih 13 godina bilo je mnogo pobjeda i poraza i svaki je na svoj način težak. Mislim da smo najbliže odlasku na jedno veliko takmičenje bili 2003. godine u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2004. godine.
Ona famozna utakmica pred prepunim Koševom protiv Danske, kada smo igrali 1-1, trebala nam je pobjeda, samo jedan go… Sjećam se i danas velike šanse koju je imao Baljić, tri, četiri minute prije kraja, svi smo čekali da lopta završi u mreži, međutim, otišla je nekoliko centimetara pored stative, i to su bili neki najdramatičniji trenuci. Barem za mene.
Šta bi eventualni plasman na SP značio za Fudbalski savez?
– U svjetskim razmjerama mi smo mala država i mala fudbalska asocijacija. Velike fudbalske sile kao što su Njemačka, Engleska, Francuska, Španija… imaju veći broj registrovanih profesionalnih fudbalera nego što mi imamo stanovnika. Plasman ne samo da bi promovisao naš savez, naš fudbal, već i državu u cjelini.
Ali bi bio i značajna finansijska kapisla za Savez.
– Svakako, ali ne samo za Savez, već bi to otvorilo i neka nova vrata za kompletnu bh. ekonomiju.
Govorimo li i dalje o sumi od osam miliona dolara koje trebaju dobiti selekcije koje se plasiraju na SP?
– U prošlim kvalifikacijama nagrada je bila osam miliona dolara. U ovom trenutku ne znamo koliki će biti bonus za odlazak na SP. To zavisi od FIFA-inih prihoda. U svakom slučaju, koliko god da bude rashoda i prihoda, očekujem da Savez jedan dio tih sredstava uloži u dalji razvoj fudbala, u izgradnju stadiona. To je ono što nam je neophodno. U ovom trenutku imamo stadion Bilino polje na kojem igramo utakmice i gdje možemo da prodamo 10.000 ulaznica. To je maksimum. A, to je ne malo već premalo.
Vjerujte za utakmice kao što su one s Grčkom, ili ove sa Slovačkom, pa i utakmice u baražu, da smo imali na raspolaganju stadion na koji može stati 50.000 gledalaca, bio bi premali da primi sve zainteresirane. U cijeloj priči je važno da i država BiH prepozna interes.
Lijepo je bilo slušati kako prije nekoliko dana Michel Platini u Monacu u društvu odabranih zvanica i novinara hvali našu reprezentaciju i između ostalog kaže: “BiH igra dobar fudbal i oduševljava cijelu Evropu”. Kako Reprezentacija danas kotira u tim administartivnim, birokratskim krugovima UEFA-e?
– Mislim da je osnovni razlog što mnogi smatraju da reprezentacija igra lijepo i tehnički dotjerano, u tome što je i naš selektor Safet Sušić bio takav igrač. Vrhunski fudbaler, izvanredan tehničar, dribler… On jednostavno ne zna drugačije pripremati svoje igrače, nego da igraju na taj način.
Kompletan intervju u printanom izdanju magazina “Azra” (broj 862)
[nggallery id=153]