Intervju

Mirela Priselac:Doživjela sam bullying, mobing pa i fizičko nasrtanje

“U redu je”, novi je naziv albuma grupe “Elemental”. Regionalni poklonici alternativne muzike ne mogu se žaliti na jalova vremena. Čini se da je upravo ovaj muzički pravac dao najbolje od sebe u protekloj godini. I dok na forumima vlada rasprava je li ono što svira ova grupa Zagrepčana baš pravi rep ili nešto komercijalnije, “Elemental” ostavlja zadovoljnu publiku nakon svojih nastupa. U to su se mogle uvjeriti Sarajlije prije nešto više od mjesec.

A reperice su uvijek bile zanimljive medijima. Kritički nastrojene subkultura koja voli stvari nazvati pravim imenima (i još malo vulgarnije), seksi je opozit stereotipima ženskog principa – odmjerenog, nalakiranog i podaničkog.

A Mirela Priselac baš golica maštu, posebno sa stavom da joj je mozak erogena zona.

Ti, građanko Evrope, koja je sad razlika između nas dvije? Moja BiH nije još dovoljno dobra za EU zastavu. Osjećaš li ponos zbog činjenice se tvoja zajednica proširila sve do Finske?

– Moram priznati da sam poprilično indiferentna, na emocionalnoj razini, zbog činjenice da je Hrvatska ušla u Evropsku uniju. Nemam neku povezanost sa zemljama koje su u EU i neke od govorancija koje su se odvijale na Trgu tokom svečanosti povodom ulaska bile su mi smiješne. No, mislim da EU i nije zajednica naroda koji se ljube, vole i grle, već ekonomska zajednica nastala zbog lakše trgovine i političke povezanosti na globalnoj razini. Mislim da je naš standard daleko ispod standarda EU i ako nam nešto predstoji, onda je to isključivo krvavi rad i trud da se ekonomski (ali i mentalitetom) dignemo.

Šta misliš kako će izgledati naredne godine u Hrvatskoj?

– Zakazala mi je čarobna kugla, neće prikazati budućnost (smijeh). Zaista nemam pojma, ono čega se bojim je rasprodaja prirodnih resursa i preuzimanje postojeće industrije, a da ne spominjem tržišnu utakmicu u kojoj u startu gubimo jer tehnološki nismo na nivou ostatka EU. Bojim se sve većeg uvoza i povećanja vanjskog duga. Dobra stvar je što će zbog ulaska konkurencije, ovdašnji i dosadašnji monopolisti, ipak, morati sniziti cijene.

Zove li se ovo kod nas politika ili nekako drugačije?

– Mislim da bi to prije bilo “kumovanje” po principu “ruka ruku mije” ili principu nepotizma. Kod nas je najvažnije koliko si dobro umrežen i imaš li nekog poznatog, kako bi naši rekli, “imaš li nekog svog” koji će te u pravom momentu pogurati. Voljela bih kad bi politika u Regiji bila malo transparentnija, iako sam svjesna da se politika uvijek vodi u lobijima.

Imaš li ti rezervni plan, rezervnu domovinu? Šta bi te natjeralo da odeš iz Hrvatske i gdje bi išla?

– Ja sam utopist pa se nadam da ćemo, ipak, napraviti nešto bolje i da ćemo ovu domovinu koju imamo malo približiti onom idealu kojem se svi nadamo. Nemam želju otići odavde, želim ovdje zasukati rukave i napraviti što bolje mogu, za sebe, ali i za neke druge generacije. Želim svojoj djeci pogledati u oči i reći da sam napravila sve što sam mogla.

Cijeli tekst pročitajte u printanom izdanju magazina Azra broj 858