Vahida Djedović: Kad se ljubav prenaglašava, onda je to znak za uzbunu

Piše: Lejla Bejdic

Psihoterapeutkinja, magistrica književnosti i doktor nauka  Vahida Djedović iz Tuzle, kroz kolumne koje u našem magazinu iz sedmice u sedmicu objavljuje nastoji mijenjati percepciju razmišljanja čitatelja koji traže pomoć iz raznih životnih polja, i kako ona voli da kaže, vratiti ih na pravi put. Nekad je umjerena, a nekad oštra poput hirurškog noža, ali nikad blaga i bez jasnog stava. Upravo je napisala svoju treću knjigu „Kako (pro)voditi ljubav?“, čija promocija će 11. novembra biti upriličena u Sarajevu. Djedović piše o vječnoj temi – zabludama romantične ljubavi. Pitanja koja imaju romantični sadržaj, kaže ona, često je dobijala pišući za magazin „Azra“. U školama nas ne uče emocijama, govori ona, pa se stoga nada da je napisala korisnu knjigu koja može pomoći mnogima. Jer, svi smo mi bili ili ćemo biti zaljubljeni.

– Samo zapadna kultura kojoj podliježemo i mi, njeguje romantičnu ljubav i samo je romantična ljubav predispozicija za ulazak u brak. Međutim, to ne samo da je pogrešno, već je potpuno besmisleno, jer svjedoci smo sve većeg razvoda brakova. Ova knjiga može poslužiti ljudima da nauče kako romantičnu ljubav pretvoriti u pravu ljubav, te saznaju zašto se javlja naša potreba za romantičnom ljubavi. Muškarci su inicijatori romantične ljubave, a žene recipijenti. Muškarac u nekoj ženi vidi sliku svoje idealne žene i tako se odnosi prema njoj. Poredi je s božanstvom, sa zvijezdama, s kraljicama, vilama, dakle, s nestvarnim stvorenjima, jer samo takva, božanstvena je stvorena za njega, jer je i on, očigledno, takav. Žene, budući da vole ušima, vjeruju u ove šarene laže i ulaze u fazu zaljubljenosti koja ne traje dugo i koja je iluzorna. Kada prođe ova faza, počinjemo drugu osobu doživljavati u pravom svjetlu, dakle kao realne osobe, i počinjemo se buniti. Muškarci su željeli boginju, a gle čuda, ona je obična žena, koja se znoji, koja ujutro ima neugodan zadah, koja je čupava i ne liči na sebe bez šminke. Muškarci ne žele realnu ženu. A treba im takva zato što su prazni. Žene, budući da su postale realne i ne liče na božansko stvorenje, a samim tim ne dobiju takve epitete, počinju se ljutiti i pitaju šta se desilo s onim muškarcem u kojeg su se zaljubile. On više ne gleda u tu ženu, jer je u potrazi za nekom drugom boginjom. Žena vjeruje da će se zvijer pripitomiti i da će ga njena ljubav učiniti pravim muškarcem i te priče nikada da završe – kaže Vahida na početku razgovora za naš magazin.

Kako definirate pravu ljubav? Šta ona treba da podrazumijeva?
– Glavna karakteristika ljubavi je emocionalno vezivanje za drugu osobu i zato je trajan odnos. Emocionalno vezivanje, koje je psihološka osnova ljubavi, ne samo da ne mora nastati putem zaljubljivanja, već se to dešava u rijetkim slučajevima. Ono često nastaje u odnosima koji počinju, prijateljstvom, sviđanjem, ali i konfliktom. Zasnovano je na realnom poznavanju partnera, međusobnoj sličnosti, zajedničkim ciljevima, pogledima na život, uvjerenjima, shvatanjima. Ljubav je relativno stabilan odnos i samo može s vremenom postati jača, ili slabija. Ako želimo da bude jača, oba partnera su dužna raditi na kvaliteti tog odnosa. To dovodi do unutrašnjeg zadovoljstva, koje se odražava i na partnera. Kada znamo da nas osoba voli, voli nas takvima kakvi jesmo, stoga ne zaboravite sebe i taj važan aspekt veze. Također, ne zaboravite ni partnera, a ni činjenicu da ga volite baš takvog kakav jeste. S njegovim manama, ali i vrlinama. Što bi rek’o Dino: „Ljubav je kad sve o tebi znam i sve što znam ti opraštam. Ljubav je kad sve o tebi znam, a da te volim nastavljam.“


Kako ljudi da prepoznaju pravu ljubav?
– Pravo pitanje je: „Jesmo li mi prave osobe?“ To znači, živimo li u skladu sa sobom, jesmo li dosljedni svom integritetu, njegujemo li svoje unutarnje vrijednosti, jesmo li emocionalno zdravi i držimo li do svojih moralnih vrijednosti. Tek kad znamo odgovore na ova pitanja, možemo raditi na tome da postanemo prava osoba, a kada jednom budemo prava osoba, drugu takvu neće biti teško pronaći. Bitno je pronaći sebe i prihvatiti se.

Jednom ste rekli da se sreća može naučiti, a može li se naučiti voljeti?
– Sve se može naučiti, ali kada bismo učili da volimo, tada to ne bi bila prava ljubav, jer prava ljubav dolazi iznutra, iz srca, a kad nešto naučimo, onda to dolazi iz glave. Ako smo emocionalno zdravi, to znači da smo sposobni voljeti na pravi način. Međutim, ako smo emocionalno izranjavani, a to ranjavanje počinje od najranijeg djetinjstva, ostajemo emocionalno sakati i nismo u mogućnosti duboko se vezati za nekoga. Emocije su nam date da se lakše nosimo kroz život, ali samo ako ih prihvatamo i ako smo sposobni da ih stavimo pod kontrolu.

Zašto u najavi knjige koristite termin zablude romantične ljubavi, zašto bi takva ljubav morala biti i zabluda?
– Zato što je to čista zabluda, jer romantizam se naprije javio u književnosti i umjetnosti, a odlikuje ga, prije svega, preuveličavanje emocija. Sve što je previše, zapravo je premalo. Romantičari odbacuju razum, podstiču maštu, a prisutni su snovi i halucinacije, a snovi i halucinacije nisu ništa drugo doli zablude.

Helen Mirren je u jednom intervjuu priznala kako bi da ima kćerku prvo je naučila da kaže: „Nosi se“. Šta smatrate da mlade djevojke moraju naučiti kad je riječ o muško-ženskim odnosima i općenito svim odnosima i na poslu i kroz prijateljstva?
– Helen Mirren je Engleskinja, a da pitamo neku našu patrijarhalnu ženu, šta bi rekla kćerki, vjerovatno bi rekla: „Šuti. I ja sam šutjela i tako sačuvala brak“. Naravno, ovo su dvije krajnosti. Treba naći sredinu. Upravo, zbog ovog agresivnog feminizma sve je više osoba koje su prešle trideset petu, koje su obrazovane, poslovno uspješne, ali bez emocionalnog partnera. Nema ništa loše u tome da žene žele karijeru i uspjeh u poslovnom svijetu, da žele moć, ali žene nikada ne treba da zaborave svoju senzibilnost i osjećajnost. Žene su te koje uspostavljaju veze i grade odnose, a ako žene vrednuju i uzimaju „muške“ osobine nauštrb svojih, ženskih osobina, bojim se da neće biti ispunjene do kraja. Možemo se mi opirati koliko nas volja, ali od biologije ne možemo pobjeći.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra. 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti