Intervju

Albina Huskić, jedna od najmlađih članica baletnog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo: Balet je bila ljubav na prvi pogled

Možda nisam imala djetinjstvo kao i druga djeca, možda sam previše vremena provela u baletskoj sali, a ne družeći se s vršnjacima, ali to je jednostavno neophodno kada se bavite ovom umjetnošću i vrijedno je svega što prođete onog momenta kada izađete na scenu

 

Život nije u tome kako preživjeti oluju,već kako plesati na kiši – riječi su američke country-pop kantautorica i glumice Taylor Swift. Tako je i mlada balerina Albina Huskić plesala ulicama našeg glavnog grada kada je pozirala fotografkinji Betül Polat iz Turske. Zanimljivo je da je 30-godišnja Betül završila metematički fakultet, te predaje u jednoj od osnovnih škola, ali se i dugo bavi fotografijom. Pred njenim objektivom uglavnom su se nalazile mladenke, i ovo je bilo prvi puta da fotografira jednu balerinu. Laganim i lepštavim korakom Albina je pozirala ispred dvije najpoznatije znamenitosti ovog grada, Sarajevskog sebilja i Katedrale Srca Isusova. Rođena je 18.novembra 1995., u Zenici, baletnu školu OMBŠ “Novo Sarajevo” upisuje 2005. godine, a potom 2010. godine Sredju muzičku školu, odsjek za klasični balet.  Odmah po završetku škole, 2014. godine dobila je angažman u ansamblu baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu, što je čini jednom od najmlađih članica baletne skupine ovog pozorišta. 

– Od malih nogu sam jako voljela ples i plesala sam u vrtiću, po kući, na plesnim sekcijama u školi tako da su moji roditelji odlučili  da me upišu na časove latinoameričkih i standardnih plesova. Nakon četiri godine bavljenja ovim sportom sasvim slučajno sam otišla na audiciju za baletsku školu, jako malo sam poznavala balet, ne znajući šta me zapravo čeka. Međutim, u trenu sam se zaljubila u njega. Shvatila sam da želim da se bavim baletom profesionalno i do kraja života, Ispisala sam se iz gimnazije i ostala samo u baletskoj školi, kako bih se mogla što više posvetiti ovoj umjetnosti. 

Igrali ste u predstavama „Alisa u zemlji čuda“, „Stabat Mater“, „Faun“, „Krcko Oraščić“…,koja od njih Vam je ostala u posebnom sjećanju? 

– Radom na  predstavi „Stabat Mater“ sam uvidjela da mogu biti igrač  koji nisam ni zamišljala da uopće mogu postati. Ona mi je otvorila vidike u mnogim poljima. Predstave kao što su „Krcko Oraščić“ i „Uspavana ljepotica“, su jako teški klasični baleti i najveći izazovi za mene, jer tada najviše moram da radim na svojoj tehnici da bi to izgledalo pristojno i da bi publika dobila dojam da je to lahko izvodljivo, a zapravo nije nimalo. 

 Znamo da uspjeh ne dolazi preko noći, koliko jedna balerina utroši truda, rada i odricanja da bi postigla ovako velike rezultate?

– Ja se zapravo ničega nisam odrekla. Svjesno sam se upustila u ovaj svijet i ne smatram zapravo ništa odricanjem. Možda nisam imala djetinjstvo kao i druga djeca, možda sam previše vremena provela u baletskoj sali, a ne družeći se sa rajom i slično, ali to je jednostavno neophodno kada se bavite ovom umjetnošću. Cijelu karijeru radimo na sebi, to je proces bez kraja, koji ponekad može biti jako težak i pomalo frustrirajući, ali sve je vrijedno onog momenta kada izađete na scenu i odigrate predstave i imate priliku da igrate raznorazne uloge i proživite neke likove kroz njih. 

Bavi li se u Vašoj porodici još neko ovakvim vidom umjetnosti?

– Ne, moja majka je frizerka, koja doduše ima dosta smisla za lijepo, bavi se ručnim radom i uvijek je voljela umjetnost. Moj otac je građevinski radnik, a sestra magistar farmacije, dok je tetka nastavnica muzičke kulture. Tako da sam vjerovatno „umjetničku crtu“ povukla od nje i mame. 

Balet je lijepa umjetnost, a belerine uvijek graciozne. Koliko dnevno provodi vremena vježbajući za predstavu?

– Moj radni dan počinje u devet ujutro, kada sam obično u baletskoj sali i zagrijavam se sama. Od 10 do 11 sati imamo vježbe na kojima radimo na tehnici i pripremamo se za probe koje traju od 11 i 30 do 14 sati. Kad pripremamo premijeru, probe znamo imati i od 18 do 21 sat. U međuvremenu se trudim da odvojim vrijeme za pilates i odlazak na bazen, pošto mi to dosta pomaže u sprečavanju povreda. 

 

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.