Grupa „Denis&Denis“ i pjesme „Ja sam lažljiva“, „Soba 23“, „Program tvog kompjutera“ obilježile su jednu muzičku eru. Zaštitni znak grupe Marina Perazić, žena koju život nije mazio, već joj je zadavao i udarce, danas u 61. godini kaže da je većinu prebrodila, te da je poslije svakih nastavila sa životom onako kako je najbolje znala. Pretrpjela je porodično nasilje i razvod, a zbog teške finansijske krize učestvovala je i u reality programima. O svim temama Marina govori otvoreno. Osim o poslu, govorila nam je i o svojim kćerkama na koje je kao majka itekako ponosna, te lekcijama kojima ju je život naučio. Muzika joj je, kaže nam, uvijek bila zvijezda vodilja, dok s bendom koji je svoju popularnost iz perioda osamdesetih zadržao do danas, mjesečno nastupa.
– Davor Tolja je kompozitor i producent svih pjesama grupe „Denis&Denis“, tako da smo on i ja originalni članovi benda. U vrijeme odsluženja Davorovog vojnog roka na sceni ga je zamijenio naš dugogodišnji prijatelj Edi Kraljić, koji se pojavljuje u spotovima „Soba 23“, „Ja sam lažljiva“, „Voli me još ovu noć“. Godine 2012. oformili smo bend od 10 članova i odsvirali desetak koncerata. Ispostavilo se da smo u toj varijanti preskupi pa u posljednje vrijeme nastupamo samo Davor i ja barem jednom mjesečno uz matrice. Publici, izgleda, nimalo ne smeta što na sceni vidi samo nas dvoje. Vibra na našim nastupima je uvijek jako dobra. Dok god sam u stanju zadovoljiti publiku, bit ću na sceni. Kad to više ne bude slučaj, povući ću se dostojanstveno – kaže Marina na početku razgovora.
Kako je grupa dobila tako originalno ime „Denis&Denis“?
– Davor me jednog dana iznenadio svojim odabirom imena s kojim nisam bila nimalo oduševljena. U to vrijeme čitao je science fiction časopis “Sirius” pa je u jednoj od pripovjedaka pronašao ime kompanije koja se zvala “Denis&Denis”. Bio je toliko oduševljen imenom da je već prije mog dolaska na probu, na kasetama sa demo trakama koje smo pripremili da šaljemo radio stanicama i eventualnim izdavačima, ispisao ime benda. S obzirom na to da je bio autor svih kompozicija, smatrala sam da je sasvim uredu da jednostavno i bez pogovora prihvatim njegov odabir. Kupio me tek kad je napravio logo u kojem se ime “Denis&Denis” vrti u krug.
Od kada ste se pojavili na sceni osamdesetih godina niste nikada prestali biti interesantni publici. Šta je najzaslužnije za to da ste ostali vjerni sebi i svom stilu?
– Iako uporno bježim od popularnosti i očiju javnosti, moram priznati i da postoji zanimanje za mene. Ne mogu objektivno procijeniti zašto je to tako. Da, ostala sam vjerna sebi jer se samo tako osjećam dobro sa sobom. Radim na sebi i mijenjam se, ali ostaje uvijek ta ista osnova, a to je pozitivan pristup životu. Pozitiva, višak energije i znatiželjna priroda su osnovne karakteristike moje ličnosti, što nikako ne znači da sam stalno dobro raspoložena. Imam ja svoje uspone i padove, ali prije svega sam prema sebi iskrena.
Na kojim projektima danas radite?
– Muzičkih projekata nema, ne zato što ne bih željela, nego se jednostavno ne pojavljuju kompozitori i producenti s kojima bih mogla ostvariti sinergiju koju sam imala s ranijim producentima. Stvaranje pjesme doživljavam magičnim trenutkom spajanja kreativnih energija, u skladu s mojim ranijim iskustvom. Iz tog razloga pjesme koje sam otpjevala nisu kliše, tj. kopija nekih drugih pjesama.
Koliko Vas raduje činjenica da se vaše pjesme slušaju nakon 30 godina?
– To je blagoslov koji prihvatam s mnogo zahvalnosti, kao i gomilu pozitivne energije koju mi svakodnevnom šalju brojni slušatelji radiostanica na kojima se naše pjesme i danas vrlo često vrte u cijelom Regionu.
Možete li se prisjetiti kako je nastala Vaša pjesma „Ja sam lažljiva“?
– Sve pjesme su nastale tako što bi Davor napravio kompoziciju s okvirnom linijom vokala, a ujedno bi mi donekle dočarao atmosferu, tako da sam mogla osjetiti vibru pa bih ja otpjevala melodijsku liniju sa “papapa” i time definirala svaki slog. Ustvari, cijela muzička rečenica je bila formirana i jasno određena. Pjesmu „Ja sam lažljiva“ je napisala Alka Vuica i s lakoćom se pronašla u veseloj ljetnoj melodiji. Poznavale smo se tada već neko vrijeme, ali vrlo površno, preko nekih nama jako dragih ljudi. Prosto i jednostavno desila se ta naša povezanost, toliko jednostavno i spontano da je bilo magično.
Da možete izdvojiti jedan značajan trenutak u karijeri, koji bi to bio?
– U ovom trenutku mi je prvo palo na pamet naše pojavljivanje na Mesamu 1986. godine s kompozicijom „Oaza snova“. Ta pjesma me potpuno očarala, prvo Davorova kompozicija, a kad je stigao tekst Mladena Popovića potpuno me oborio s nogu. Četiri dana sam bila promukla jer sam se uplašila da nisam dorasla snazi koju je nosio taj tekst. Treba mnogo samopouzdanja da izneseš tako moćnu priču! Organizator Festivala je strpljivo čekao da se saberem i skupim snagu, tako da je izrada Mesamove ploče zbog mene kasnila. Vjerovali su u mene i u tu pjesmu, što se kasnije pokazalo potpuno ispravnim, jer je kompozicija dobila treću nagradu publike, dok sam ja dobila nagradu stručnog žirija za najbolju interpretaciju.
Postoje žene fatalisti i one koje same stvaraju prilike u svom životu. Kojem tipu pripadate Vi?
– Recimo da ja stvaram razne smislene prilike u svim životu, a usput mi se dešavaju neke fatalne situacije koje nisam isplanirala, kojima me život iznenađuje, jer ih definitivno nisam svjesno prizvala. Ljepota življenja je kada pustiš da te život pozitivno iznenađuje novim iskustvima. Strah nas sputava da živimo punim plućima. Na osnovu svojih strahova i stečenih presuda kreiramo svoju ograničenu i previše sretnu budućnost ako ne pustimo da se stvari dešavaju. Treba imati povjerenja u život da nam nikad neće donijeti nešto za šta nismo spremni.
Kompletan intervju čitajte u printanom izdanju magazina Azra.
