Intervju

Dejan Nemčić: Pomaže siromašne u Africi, a uskoro će se učenicima javiti i iz Svemira

Da nastava može biti mnogo više od učenja iz udžbenika i klasičnih predavanja profesora, pokazuju časovi geografije u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi i privatnom fakultetu, gdje studenti i učenici  imaju mogućnost uživo putem Skypa „otputovati“ do svakog kontinenta, a ponekad i gledati šta se to dešava u Svemiru. Naime, ovu ideju u djelo je proveo hrvatski profesor Dejan Nemčić, koji je u svojoj zemlji napravio potpunu reformu u obrazovanju. No, to je samo jedan od uspješnih projekata mladog geografičara. Ponos Hrvatske, učitelj heroj, dobitnik mnogih priznanja, prvi Hrvat koji će putovati u Svemir te, možda najvažnije, veliki humanitarac koji širom Afrike pomaže djeci da se obrazuju, samo su neke od stavki koje stoje uz njegovo ime. U Afriku je putovao dva puta, a dok se sprema za treći polazak, odlučio je posjetiti Sarajevo i kroz projekt „Olovka iz BiH u Africi piše stih” ovom narodu odnijeti donacije i poruke humanosti iz naše države.

– Ljubav između Sarajeva i mene stvorila se prije mjesec, kada sam održao predavanje sarajevskim studentima geografije na PMF-u. Tada sam se odlučio na ovu akciju i došao ponovo. Dogovorili smo večer Afrike, gdje smo na prvo mjesto stavili humanost, srušili sve barijere, vjerske, nacionalne ili bilo koje druge. U fokus smo stavili čovjeka, kako bismo pomogli siromašnom kontinentu i sakupili donacije i školski pribor za djecu Afrike. Zato se projekt i zove „Olovka iz BiH u Africi piše stih“ – govori Dejan na početku razgovora za naš magazin i objašnjava kako je uopće došlo do saradnje sa sarajevskim studentima.

– Član sam Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ iz Sarajeva, koje ima podružnicu i u Zagrebu. Tamo imam neke funkcije i radim s mladim ljudima. Tako da smo odlučili da se projekt koji provodim ne odnosi samo na Hrvatsku nego da humanost i empatiju razvijamo i u državama Regije. Svi smo mi ljudi i ovaj projekt, zapravo, briše granice. Treba da izađemo iz komforne zone i vidimo kako svijet funkcionira, jer, kada ga upoznamo na ovakav način, onda shvatimo koliko smo mi sretni i koliko u životu imamo.

Profesor ste geografije i humanitarni radnik koji svoje slobodno vrijeme prvenstveno posvećuje djeci u Africi, pomažući im da se obrazuju. U kom trenutku svog života ste spoznali da možete pomoći drugima, šta Vas je posebno motiviralo?

– Afrika me uvijek privlačila kao kontinent, posebno zato što sam uvijek mogao čuti „izgubljeni“ kontinent. Kada nešto ima etiketu izgubljeno, za mene je dodatni motiv da pokažem da je suprotno. Nakon toga sam kao učitelj geografije prije deset godina shvatio da je nestala empatija kod djece. Nisu imali osjećaja za svijet oko sebe, za probleme, bili su uvijek nesretni i gunđali su. I onda sam rekao jedan dan u školi, kada sam pokrenuo projekt „Afrika, možemo zajedno“: „Draga djeco i studenti, danas ćemo mi mjenjati svijet, danas ćemo raditi na lokalnoj zajednici. Radit ćemo da svijet oko nas bude sretniji, jer ako je svijet oko nas sretniji, mi ćemo biti još sretniji“. Tako da sam otišao u Afriku, sakupljajući školski pribor u hrvatskim školama i širom Regije. Kontejnerima smo to odvezli, ulagali u afričko obrazovanje… Ne samo da smo pomogli Africi da smanjimo siromaštvo, nego su i djeca u Hrvatskoj vratila osmijeh na lice – shvatili su poentu škole. Nije to samo „bubanje“ činjenica, nego je važno da uče o pravim životnim vrijednostima.

Od koga ste naslijedili tu osobinu da pomažete drugim ljudima i to da Vam humanitarni rad bude prioritet?

– Mislim da ovakve stvari uglavnom idu iz porodičnog doma. Uvijek kažem da je dijete kopija svog doma, svog odnosa i odgoja. Od malih nogu sam učen da je humanost važna, da uvijek treba pomoći, te da nije uvijek vlastiti interes na prvom mjestu.

Ne osvrčući se, prelazite kilometre samo da biste pomogli drugima? Šta Vas je posebno vezalo za Afriku? S kakvim emocijama odlazite tamo?

– Ne smije postojati strah. Nikada ljudi ne mogu strah uzeti kao prepreku da rade velika djela i da pomažu. Prije svega, treba kod ljudi potaknuti izlazak iz te komforne zone. Možda imaju dobre ideje, žele pomagati, ali jednostavno u njih se uvukao strah. Želim ovim projektom pokazati da nema razloga za strah kad želite raditi humanitarna djela. Možete ga pretvoriti u saveznika i prijatelja da vas uvijek čuva, ali strah nikad ne smije biti prepreka.

Prošle godine je objavljeno kako se spremate da letite u Svemir, te da ćete tako postati i prvi Hrvat u ostakljenoj kapsuli koji leti na rub Svemira. Kada će se put realizirati i kako ste uopće dospjeli na listu putnika?

– Javljanja iz Svemira sam počeo dovoditi učenicima na čas, i tako je počela cijela priča. Trebao bih biti osma osoba, prema odabiru jedne kompanije čiji sam promotor, koja bi trebala poletjeti u Svemir i provesti  48 sati u jednoj staklenoj kapsuli, gdje bih imao priliku javiti se učenicima uživo iz Svemira. Danima sam se pitao zašto baš ja od sedam milijardi ljudi? Ali kad radite za svijet, bez ikakvog straha, za nemoćne, siromašne, putujete svijetom i radite humanitarna djela i akcije kao ovu u Sarajevu, svijet će kad-tad to prepoznati. To je nagrada za svih ovih deset godina odricanja od spavanja, vlastitog vremena, finansija, plate… A moglo bi se možda realizirati i tokom ove godine.

Foto: Samir Saletović

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.