Intervju

Mario Drmać: Herka sam ja

„Remake“, „Go West“, „Nafaka“, „Ritam života“, „Slunjska brda“, „Život ili smrt“, filmske su uloge koje su obilježile karijeru bh. glumca Marija Drmaća. One su i dokaz da ga angažiraju reditelji različitih senzibiliteta. Mario je i među rijetkim glumcima koji su igrali na gotovo svim teatarskim scenama u BiH; Bosansko narodno pozorište Zenica, Teatar Komedije “Rajvosa”, Pozorište mladih Sarajevo, Kamerni teatar 55, Narodno pozorište Sarajevo, Lutkarsko kazalište Mostar, Hrvatsko narodno kazalište Mostar. Mario igra u kontinuitetu, što je ambicija svakog glumca. Prije nego što smo otvorili poglavlje priče o nedavno, premijerno igranoj predstavi “Antigona”, koja je okupila sjajnu glumačku ekipu i u kojoj igra i sa suprugom Alisom, Mario nam je priznao kako danas gleda na 27 godina radnog iskustva koje je ostavio iza sebe.
– Imao sam sreću da mlad, još u srednjoj školi, budem angažiran na pojedinim projektima profesionalnih kuća. Tokom studija, već na trećoj godini, počeli su se masovno nizati projekti, kako televizijski, tako i pozorišni i filmski. Bio sam u nekoj mašini koja me ispunjavala i brzo sam pekao zanat i sticao iskustvo. Iako su mi 42 godine, iskreno, nevjerovatno mi zvuči da je iza mene 27 godina profesionalnog bavljenja ovim poslom. Imao sam sreću raditi i s različitim režiserima koji su njegovali svako u svom polju i drugačiju estetiku. Ispunjavalo me tada baš kao i sada, što su sve uloge kao i komadi bili drugačiji jedan od drugog. Mladom glumcu treba biti, ukoliko istinski voli ovaj posao, izazov svaka uloga koju dobije. Treba nastojati istraživati, trenirati i raditi mnogo na sebi te pokušati doći do konačnog cilja unutar glumačkog zadatka, koji zadovoljava kompletnu ideju komada.

Krajem maja publika Vas je imala priliku gledati u predstavi “Antigona”. Zašto je u društvu lišenom pravih vrijednosti, kojim vladaju ljudski zakoni ega, i uopće u današnjoj društvenoj klimi, važno ovo djelo igrati?

– Bilo koja da je klima u pitanju, svjetske klasike kao i grčke tragedije treba njegovati i igrati. To je pokazatelj dobre glumačke spremnosti treninga, historijat teatarske umjetnosti, a i mnoge poveznice se mogu naći iz samog komada kao lekcija i kao problematika današnjeg svijeta i društva. Posljednji moj susret s grčkim tragedijama je bio kroz akademsko školovanje na trećoj godini. Zaista mi je bilo izazov ponovo se susresti i raditi i proći kroz sličan proces i zakonitosti igranju ovakvih komada.

Mnoge Vaše kolege imaju običaj reći da su film i televizija važni, ali da pozorište nosi posebnu magiju. Šta je Vama pozorište?

– Pozorište je sve, ono nudi kontinuirani rad glumca. Veliki osjećaj odgovornosti. Susret s publikom i raznim mišljenjima. Na sceni se vidi prava vrijednost glumca. Film je divna stvar koja vam se desi u karijeri. Mnogo truda i koncentracije se uloži, ali opet kažem ako volite i ako vam je uloga zaista dobra, svakako da ne izostavim kompletnu ekipu kao i dobru komunikaciju s režiserom, onda tu nema greške. Iskustvo koje se dugo pamti.

Žalite li i zbog jednog poslovnog odabira?

– Pa ne. Nekad nakon premijere ili tokom samog procesa u radu na nekom projektu, da li predstavi, filmu ili TV-u, naleti misao kako nisam baš to trebao raditi, kako sam trebao odbiti. To je normalno u svakom poslu. Možda sam sad u fazi kada više vremena izdvojim za ozbiljan razgovor o budućem projektu i prije samog pristanka na rad. Nekada mogu samo žaliti zašto su mi misli toliko usmjerene i fokusirane na posao. Postoje i druge stvari u životu, je l’?

Mario sa suprugom Alisom

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.