Prošlog mjeseca dokumentarni film „Re:Generacija“, mladog reditelja Emira Kapetanovića, osvojio je specijalnu nagradu žirija u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma na Južno-istočnom evropskom filmskom festivalu u Los Angelesu. Nagrada je samo potvrda da iza bh. kinematografije stoje kvalitetni autori čiji rad je prepoznat i izvan domaćih granica. Osim na filmu, Emir je rediteljski pečat stavio i na pozorišne predstave, TV projekte, a direktor je i „Magacin Kabarea“.Dijelom nagrađenog projekta je i Emirova supruga, poznata bh. glumica Zana Marjanović, koja u filmu učestvuje kao producentica.
– Ova nagrada mi posebno znači, jer dolazi nakon dvije godina rada na filmu. Znači mi i kao kruna svega onoga što je urađeno u proteklom periodu, nakon 20 projekcija u BiH koje i daljem smatram najznačajnijim, jer je film i pravljan da približi naše ljude iz zajednica kojima se bavio, ali i ljude iz ostalih zajednica iz BiH. Nakon putovanja po Evropi dobili smo priznanje i u Los Angelesu, koji je centar svjetske filmske industrije, što govori da, osim što smo imali dobru i snažnu ideju s filmom, da je on prepoznat i kao umjetnično djelo i samim tim i nagrađen specijalnim priznanjem za najbolji dokumentarni film – govori Emir na početku razgovora.
Emir sa suprugom i sinom
Po čemu se film istaknuo?
– Posebno po svojim akterima, deset pametnih i hrabrih mladih ljudi iz deset gradova BiH, koji pokazuju da se ova zemlja može regenerirati, a samim time i ruše stereotipe o BiH kao zavađenoj, nesposobnoj i tužnoj zemlji koji sve više vladaju u Regionu i šire.
“Re:Generacija” je rođena prošle godine, projekt je okupio predstavnike različitih etničkih skupina, omogućivši im da razmijene iskustva i mišljenja o sadašnjosti i budućnosti BiH. Kako ste došli na ideju da radite projekt, pa i dokumentarac? Šta je bio glavni motiv?
– Skoro deset godina se bavimo radom s mladim ljudima širom BiH, gdje ih uglavnom kroz film dovodimo u interakciju, i gdje radeći na različitim projektima uče jedni o drugima, o zajednicama iz kojih dolaze i svojoj zemlji. Udružili smo se s Internacionalnim republikanskim institutom koji ima svoje sjedište u Sarajevu i direktorom Borislavom Spasojevićem, koji nam je nakon projekcije jednog od naših filmova prišao i rekao: „ Hajde da uradimo nešto na još većem nivou“. Saradnja s njima je trajala dvije godine, gdje smo iz različitih aspekata radili s mladim ljudima i prenosili im znanja koja imamo, kako bi se oni lakše nosili s društvima u kojima žive. Dobili smo podršku od USAID-a i tako je projekt krenuo.
Kako biste opisali društvo u kojem živimo?
– Doživljavam ga kao društvo dobrih ljudi, onih koji zaslužuju bolji i sretniji život koji im uskraćuje sistem kojim strahom vlada manjina. Svaki mjesec posjetim bar dva grada u BiH i ono što me raduje jeste da u posljednje vrijeme primjećujem da su se ljudi počeli buditi, da se manje boje i da se sve više okreću jedni drugima, što je jedini način da se situacija promijeni.
Kojim projektima u svojoj karijeri se najviše ponosite?
– Svim projektima koje je „Magacin Kabare“ realizirao u proteklih osam godina, a najviše filmom “Re:Generacija”, jer je najveći projekat koji smo do sada realizirali, te skup svih naših ideja, težnji i truda da napravimo bh. društvo boljim. Od teatarskih projekata izdvojio bih predstavu „Bajka koju idiot priča”, koju sam režirao prije nekoliko godina u Kamernom teatru 55. Ponosim se i malim stvarima poput onih kada neko iz Sarajeva upiše fakultet u Banjoj Luci, nakon rada na projektu ili kada neko iz Prijedora prvi put dođe u Sarajevo.
U čemu u svom radu pronalazite najveću inspiraciju?
– Najveća inspiracija su mi naša zemlja i ljudi koji su uprkos tome što su pod stalnim pritiscima, omalovažavanjima, prijetnjama i burnoj prošlosti i sadašnjosti ostali uspravne glave, plemeniti i vedrog duha. Zanimljiv i drag mi je taj naš inat, tvrdoglavost i spremnost da kroz humor izvrgnemo ruglu sve negativnosti oko nas i to je ono što pokušavam postići i prikazati kroz svoje umjetničke projekte.
Veoma mladi ste počeli graditi rediteljsku karijeru. U kojem trenutku ste shvatili da je baš ovo posao kojim se želite baviti?
– Vrlo rano sam znao. Kada sam bio u osnovnoj školi, mislio sam da ću postati reper. Pisao sam tekstove, počeo i snimati neke stvari, onda sam snimao i videa za te svoje stvari. Međutim, upoznao sam mnogo ljudi koji su se bavili tom muzikom, počeo sam njima raditi spotove i shvatio da mi bolje ide biti iza kamere i snimati drugima, nego da ja budem izvođač. Upisao sam gimnaziju i četiri godine sam se pripremao za prijemni na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. S 19 godina sam je upisao u klasi profesora Pjera Žalica, završio diplomskom predstavom pod mentorstvom profesora Harisa Pašovića.
Danas nižete uspjehe i važite za jednog od najcjenjenijih mladih reditelja u našoj zemlji. Koji reditelji koji su ostavili naročiti trag na Vas, koje izuzetno poštujete i danas?
– Osim spomenutog vođe klase, to je Haris Pašović. Njega bih izdvojio, zato što smo se radeći bolje upoznali, pratio sam njegov rad i mislim da sve što radi, radi vrhunski, vodi računa o svakom detalju i to je ono što i meni pomaže kada vidim na koji način on detaljno analizira i predstavlja svoj rad.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
