Foto: Nova TV
U svim televizijskim serijama koje su posljednjih dvadeset godina snimljene u regionalnoj produkciji, neizbrisiv trag je ostavio Zijad Gračić. Ovaj iskusni glumac, član dramskog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, u kojem je ušao u likove nekih od najznačajnijih klasika svjetske literature; “Otelo”, “Majstor i Margarita”,“Tramvaj zvan žudnja”, “Kralj Lear”, “Hasanaga”, “Dantonova smrt”…, uvijek je bio garant da će projekt biti gledan.
Zijad je trenutno okupiran trećom sezonom serije „Novine“ u kojoj igra glavnog urednika Martina Vidova, te dugometražnim filmom koji ne, osim u našoj regiji, sniman i u Turskoj.
– Riječ je o dugometražnom filmu koji je realizirala produkcijska kuća Kinoteka d.o.o.. Reditelj je Ljubo Zdjelarević. To je nezavisna produkcija bez potpore HAVC-a. Radni naslov filma je „Hashtag“, ali će se u finalu sigurno drugačije zvati. Igram konzula iz Republike Hrvatske u Istanbulu, a budući da se tema tiče mladih jutjubera, u filmu se pojavljuju i poznati youtuberi iz regije: Hrvatske, Srbiji, Slovenije i BiH. Bilo je zanimljivo – kaže Zijad na početku razgovora.
Jeste li imali vremena za odmor za vrijeme boravka u Turskoj?
– Za odmor baš i nije bilo vremena. Bilo je vremena za obilazak grada pa i restorana, a to je u tako velikom prostoru prilično naporno, ali isplatilo se. Neobičan grad.
Snimate i treću sezonu serije „Novine“, u kojoj igrate glavnog urednika Martina Vidova. Osim dobrog scenarija, sjajne glumačke ekipe i rediteljskih rješenja šta je još ključ njenog dugog trajanja?
– U početku je bilo zamišljeno da ona bude trilogija. Ipak, poseban razlog da je serija skrenula veliku pažnju treba tražiti upravo u rediteljskom pristupu cijelokupnog rada na seriji, kako u umjetničkom, tako i u tehničkom smislu. To je rukopis koji je razumljiv, a i prihvatljiv velikom dijelu publike, koja je dobrano naviknuta i naučena na najzahtjevnije izraze svjetske produkcije.
Govoriti samo o jednoj strani vaše ličnosti prosto nije dovoljno, Vi niste samo glumac, već i pedagog, čovjek bogatog radnog i životnog iskustva; šta ste svojim studentima u Tuzli, a onda i u Osijeku, pokušali prenijeti kao najvažniju lekciju ne samo u budućem poslu i životu?
– Uputiti mlade ljude u svijet glume je veoma odgovoran, osjetljiv i zahtjevan posao. Možda sam u to sve ušao nedovoljno pripremljen, ali tokom svih deset godina tog mog djelovanja mislim da sam radio dobar posao. Moram napomenuti da nisam odustao od svog daljnjeg rada kao pedagog, ali bih ubuduće tražio neku čvršću saradnju. Najvažnije i najvrijednije što sam se trudio prijenjeti na mlade ljude je osvijestiti im potrebu za predanost tom poslu gdje se mora ući s maksimalnim angažmanom i velikom posvećenošću.
Nedostaje li Vam nekad rad sa studentima?
– Uvijek rado kažem da volim raditi s mladim ljudima.Film koji sam radio u Turskoj organizirali su i realizirali upravo mladi ljudi sa sjajnim idejama i hrabrim rješenjima. Potpuno novi rukopis oni pišu, i biti dio tog tima je zanimljivo i vrijedno.
Pogrešan čovjek, Dolina sunca, Ponos Ratkajevih, Ljubav u zaleđu, potom Djeca jeseni, “Lea i Darija – Dječje carstvo” …samo su neki od naslova koje ste igrali u karijeri. Kada sve podvučete, biste li na kraju puta voljeli da kažu da ste dobar čovjek ili dobar glumac?
– Mnogo puta sam rekao da je za mene veliko životno umijeće i isto tako vrijedno umijeće ne potrošiti i ne izgubiti jedan bitan „kredit“ koji je veoma važan, a to je stati ispred sebe i gledajući se, a ne posramiti se svog karaktera i svojih postupaka. Nisu ovo nikakve fraze i samodopadnost, to je svakodnevni proces, svakodnevni trening koji usmjerava i određuje čovjeka. Nije to jednostavan životni put, ali meni privatno je i razumljiv i prihvatljiv. To nije u vezi s bilo kojim zanimanjem i bilo kojom profesijom. Nastojim biti što bolji glumac, ali nikada nisam tošio svoje dostojanstvo, karakter i svoj obraz da bih stekao neku poziciju ili dobio neki posao, odnosno ulogu.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
