Intervju

Nihad Kreševljaković: Od svih crtica u biografiji najdraža mi je da sam bio vatrogasac

Teatarski djelatnik, producent, historičar, direktor, pa i vatrogasac, samo su neke od stavki bogate biografije Nihada Kreševljakovića. Kompletnim bićem je u umjetnosti, i kao direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS, ali i kao autor dokumentarnih filmova. Da predano radi, te doprinosi razvoju kulture kako u Bosni i Hercegovini, tako i Evropi, dokaz je i jedna od najprestižnijih evropskih kulturnih nagrada „Kairos“, koja je Nihadu uručena prošlog mjeseca u Hamburgu. Naime, ova nagrada dodjeljuje se pojedincima za njihova umjetnička postignuća, ali i producentima, direktorima festivala, izdavačima, vlasnicima umjetničkih galerija i drugim osobama koje značajno doprinose razvoju evropske umjetnosti i kulture.

– Meni je važno da ljudi rade posao koji vole. Jedina smislena stvar, kada je o poslu riječ, jeste baviti se onim do čega vam je stalo, što mislite da je bitno i biti posvećen tome. Nisam nikad ni zamislio da bih mogao dobiti nagradu za tu vrstu posla, međutim, veliki je poticaj. Prvo, zato što se radi o jednoj od najvećih nagrada u Evropi, a drugo što napokon shvatite da stvarno neko cijeni to što vi radite. Ja ni kao direktor SART-a, ni kao izvršni producent u MESS-u nisam imao parametre prema kojima bih mogao znati jesam li dobar, nisam, kakav sam. Tako da, kada dobijete jedno ovakvo priznanje koje dolazi od vrlo značajnih ljudi, onda se stvarno osjetite priznatim – govori Nihad na početku razgovora za naš magazin.

Koliko je priznanje koje ste dobili važno i za kulturu u BiH?

– U sklopu ceremonije je prikazan film koji je bio u biti o meni, ali je film o Sarajevu. I vidite neke ljude iz Njemačke, koji, vjerovatno, nikad nisu ni bili u Bosni ni u Sarajevu, kako im se predrasude koje imaju o nama mijenjaju. Kada vam nakon te projekcije priđe 20 ljudi i kaže da im je najveća želja otići u Bosnu, ta vrsta priznanja važna je ne samo za pojedinca, već i za zemlju. Kao društvo moramo prepoznati ko su ljudi koji trebaju biti pozitivni uzroci mijenjanja društva. Sigurno da primjene u društvu dolaze od ljudi koji imaju malo širu sliku, koji su otvoreniji, a nikako ili nemoguće je da dođu od ljudi koji čitav Kosmos svode na pitanje vlastitog interesa.

Direktor ste jednog od najznačajnijih teatarskih festivala u jugoistočnoj Evropi, MESS-a. Šta ga, zapravo, čini tako jakim i drugačijim?

– Prije svega, broj godina. Sljedeće godine ćemo napuniti 60 godina i to ga zaista čini jednim od nastarijih festivala u jugoistočnoj Evropi. Ono što ga čini drugačijim, jeste jedna vrlo zanimljiva stvar, a to je značajno manji budžet nego što imaju festivali u Regiji, te potpuna posvećenost. Nama je rat na neki način pomogao da smo naučili da radimo stvari isključivo iz ljubavi, tako da smo i bez obzira na taj značajno manji budžet uspjeli, zahvaljujući nekim kontaktima i trudu, da važne trupe dovedemo, koliko god je to izgledalo nemoguće. Ta ljubav i posvećenost odredile su da je MESS danas, ne samo jedan od najstarijih, već i jedan od najznačajnijih teatarskih festivala u jugoistočnoj Evropi.

Bili ste i direktor SART-a. Koliki je danas interes za teatar, ali i kulturu općenito?

– Ne mislim da postoji neka radikalna razlika između sad i nekada. Značajno više se razlikuje odnos prema kulturi. U bivšoj državi kultura je imala značajno mjesto i bila je pitanje identiteta, znalo se zašto se moraju otvarati pozorišta. Statistički, meni je bilo drago vidjeti podatak u UNSCO-ovoj studiji, koja kaže da u evropskim gradovima između jedan i pet posto stanovništa ljudi posjećuje teatar, a da Sarajevo spada u gradove s visokim procentom ljudi koji idu u teatar.

Foto: Tarik Saletović 

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.