Intervju

Marko Šelić Marčelo: Paradoksalno, nemanje stava je, zapravo, životni stav

Marko Šelić, široj javnosti poznat kao Marčelo, pisac je kojem se dogodila muzika, iako redoslijed objavljenih djela sugerira da se proces odvijao obrnuto. Tekstovi njegovih pjesama nisu izazvali samo pažnju šire javnosti, već i kritike, pa je danas u njegovom vlasništvu nagrada TV Metropolis za najbolju pjesmu i „Davorin“ za 2006. i 2009. godinu  za najbolji urbani/rock album, dok je spot za „Pozerište“ prvi srbijanski spot uvršten u World chart express evropskog MTV-a. Nekoliko godina objavljivao je kolumne u „Politici“, ali i u „Huperu“, gdje je vodio i rubriku o stripovima. Ovaj angažman ovjekovječen je nagradom za najboljeg mladog strip esejistu na Desetoj smotri mladih strip autora Balkana. Njegova prva dva romana dobila su Popboksovu nagradu publike za najbolju knjigu 2008., te 2012. godine. Marčelu nije promaklo ni priznanje „Pravi muškarac“. Posljednjih godina angažiran je na serijalu „Perspektiva“ gdje kao narator i moderator razgovara s mladima i o mladima – o najosjetljivijim društvenim temama na Balkanu.

– Ovo je peta godina „Perspektive“, i volim da mislim kako se makar mikrokosmos njenih učesnika uzdrmao, kako se začela promjena. Bilo bi sjajno ako se isto to dogodilo i u gledaocima. Ne treba u vezi s tim nikad biti beznadežan, ali ne treba ni gubiti iz vida da je to situacija „David protiv Golijata“ – jedna mala emisija ili bilo čiji pojedinačni aktivizam protiv kolosalnog statusa quo, stanja kakvo političke elite u svim republikama, zapravo, žele i marljivo održavaju. Stanja zadojenosti nacionalizmom, stanja isprazne halabuke i afirmacije svakojakog prostakluka. I onda neko konstatuje ono sad već poslovično: „klinci su nezainteresovani i neupućeni“. Takav zaključak se uopšte ne poklapa s brojem mladih ljudi koji godišnje napuste ove zemlje. Jer, odakle im ta odluka? Od nezainteresovanosti i neupućenosti ili, naprotiv, od vrlo jasne svijesti na šta ovo ovdje liči? Da, možda ta njihova svijest nije naročito detaljna, obaviještena o svim dnevnim zbivanjima, prikačena na dnevnu infuziju društvene nepravde i moralne štroke – ali poenta i srž svega toga njima su više nego jasne. Zato odlaze. Emisija služi da se o svemu tome (i mnogo čemu drugom) otvoreno popriča. Da se čuje glas srednjoškolaca i studenata, da se čuje kako oni vide grad i zemlju u kojoj žive, budućnost, prošlost, i šta se može sa sadašnjicom – kaže Marčelo na početku razgovora.

Mnogo putujete, upoznajete druge, drugačije. Kako i čime objašnjavate balkanske netrpeljivosti?

– Time što premalo ljudi putuje ovdje po Regionu, kako se danas zove prostor zemlje u kojoj sam rođen, te upoznaje druge i drugačije. Ogroman dio današnjih klinaca jedino zna da je bilo rata i da su tu okolo u najmanju ruku sumnjivci, ako ne i neprijatelji. Oni koji tako ipak ne misle, a srećom, nije ih malo, svejedno nisu imali prilike da posjete zemlje u susjedstvu. „Perspektiva“ i tu pokušava da uskoči kao eventualna spojnica i prostor dijaloga. Pokušava jedan vid rješenja: da zamijeni predrasude ličnim iskustvom.

Šta mislite o ljudima koji ni o čemu nemaju stava? Je li tako lakše živjeti?

– Vjerovatno jeste lakše. Dakle, paradoksalno, nemanje stava je, zapravo, životni stav.

Na koji način umjetnik treba svoju popularnost staviti u društvenu službu?

– Kroz umjetnost apsolutno ne mora. Ne mora ni kroz intervjue ako baš ne želi. Ali biti umjetnik ne znači živjeti u oblacima i jahati na jednorogu, čime god da se baviš, i dalje si građanin. A to ne znači samo da imaš neka prava, nego i da imaš neke dužnosti. Jer tako društvo funkcioniše. I svaki put kad se građani predugo prave blesavi spram svojih dužnosti, na kraju im bude zakinuto na pravima. Dakle, umjetnik treba da reaguje na svoje vrijeme ponajprije kao osoba i građanin, a onda, ako hoće, može to i kroz djela i svoj javni utjecaj. Sad je, međutim, okolnost ta, da većina umjetnika jednostavno ne reaguje nikako. Sasvim u skladu s činjenicom da ni većina građana ne reaguje nikako. I zato smo tu gdje jesmo. S tim što su neki nesvjesni, a neki su nesavjesni. Kod javnih ličnosti ta nesavjesnost odavno je prešla u otvorenu bezobzirnost.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.