Intervju

Helem Nejse: „Dva’es i pet godina tupim nožem kolji me, ali jednog dana doći ću ti na Poljine!“

Foto: Arnej Misirlić

Kada su se pojavili na muzičkoj sceni s nazivom „Helem Nejse“, dalo se naslutiti da će kao grupa vrlo brzo naći svoje mjesto na domaćoj sceni. „Helem Nejse“ čini muzički trojac, koji se predstavlja nadimcima ništa manje kreativnim od njihovih pjesama: Stihomir Klepić, Čika Gagara i Toshi Domaćin. Iza njih je više od 160 radijskih emisija, 50 igranja predstave “Sarajevski Dani terorizma” u Kamernom teatru 55, i dva studijska albuma „Go u gostima“ i „Pola čovjek pola jedan”, koji je prije mjesec ugledao svjetlo dana. Mladići svojim pjesmama, koje pršte od zezancije, kriju uvijek i jednu promišljenu kritiku. „Kabadahija“, „Smetljište historije“, „Kafa na aparatima“, samo su neke koje su se izdvojile. „Uhvatili“ smo ih na turneji, nasmijali su i nas u svom prvom intervjuu za „Azru“. Originalni su i zanimljivi, spontani u šali, ne upoređuju se s drugima i veoma realno kažu: „Naše vrijeme tek dolazi!“.

Kome adresirate vaše pjesme, poruke?

– Naše pjesme su slika društva i priča običnih ljudi iz neposredne okoline, lično ogledalo te način na koji mi vidimo svijet. Bavimo se čovjekom i njegovim svakodnevnim problemima i prepričavamo događaje koji nam se učine zanimljivim. Konstantno nas provociraju i dnevno-politička previranja, pa se ponekad u pjesmama obratimo i političarima. Bosna i Hercegovina je leglo političkog kriminala, korupcije, ratnohuškačke retorike, PTSP-a, nacionalizma i čega sve ne. Muka nam je gledati i svjedočiti sistematskom razaranju društva i jedne prelijepe zemlje. Od srca želimo ljepšu budućnost našoj djeci  i generacijama koje dolaze, pa najviše zbog toga progovaramo na ovu temu. Bitno nam je da svi ustanemo i pokažemo koliko smo moćni. „Dva’es i pet godina tupim nožem kolji me, ali jednog dana doći ću ti na Poljine!“

Do sada ste sarađivali s velikim muzičkim imenima, Edom Maajkom, „Dubioza Kolektivom“, Markom Louisom… Koliko su ona značajna za jedan poprilično novi bend kao što je vaš? Koliko ste ponosni da su ta imena prepoznala kvalitet u vama?

– Muzičke saradnje za nas predstavljaju najsvjetliju tačku ovog posla. Uvijek je zanimljivio ukrstiti različite energije na pjesmi i posmatrati kako se cijeli proces odvija. Saradnje donose i velika prijateljstva u kojima apsolutno nema barijera koje nam se nameću na dnevnoj bazi. Sarađivali smo s Edom Maajkom, „Dubioza Kolektivom“, Markom Louisom, Frenkijem, Kandžijem, Vanjom Mišić te s mnoštvom različitih producenata i muzičara. Od svakoga smo ponešto i naučili, te, naposljetku, postali dobra raja. Imamo u planu neke nove i vrlo interesantne saradnje.

Nerijetko kroz stihove opisujete društveno stanje, no, kako biste opisali stanje na muzičkoj sceni BiH?

– Dobro je, jer zaista imamo nevjerovatna imena lokalnog, regionalnog pa i svjetskog glasa. Na lokalnoj sceni u Sarajevu izdvojili bismo „Nervni Slom“, „Katarzu“, „StoPosto“, „Jindas“, „Sunday Stories“, „Geko2“. Na regionalnom nivou tu su već odavno Edo Maajka, Frenkie, „Kontra“, „Letu Štuke“, a na svjetskom naša „Dubioza Kolektiv“, pored Edina Džeke, najvećeg ambasadora Bosne i Hercegovine u svijetu. Ne smijemo zanemariti uspjehe Jale polubrata i Bube Corellija. Momci su svojim radom dodatno popularizirali hip hop na ovim prostorima. Mnogi će reći: „pa to su cajke, to je ovo to je ono“. Jeste, slažemo se, ali ako pogledate američku scenu i trenutno najpopularniju muziku tamo, vidjet ćete da je to, zapravo, isti kalup. Isto s..nje samo Balkan ambalaža.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.