Eva Ras: Mnogi za mene nikad nisu čuli, sve dok nisam postala reality zvijezda

Piše: Redakcija

U septembru ove godine navršava se 60 godina glumačke karijere legendarne Eve Ras. Njenih 40 uoga na filmu, kao i one koje je igrala na televiziji i pozorištu, obilježile su jednu epohu. Iako ima 78 godina, Eva nije izgubila strast prema svom poslu, otkriva nam kako već radi na novom projektu.

– Od 2010. godine sam svaki dan molila Boga da Siniša Pavić napiše scenarij za novu seriju i moja želja je uslišena, jer će 3. maja biti prvi dan snimanja njegove nove serije „Junaci našeg doba“. Današnje doba traži ljude s karakterom i sposobnostima da se izbore s konfuzijom u kojoj se mladi čovjek rađa i živi. Serija govori o ljudima koji olako prihvataju sve što im se nudi, bilo da je riječ o položaju, tituli ili nagradi. Niko se ne pita da li je to dobro za njega i da li je sposoban da odgovori na izazov. U seriji su zastupljene sve generacije. Dobila sam fantastičnu ulogu kojom ću da proslavim moju jubilarnu godinu – kaže Eva na početku našeg razgovora.

U vašoj biografiji, uz sve uloge koje ste odigrali, ostat će i činjenica da ste u jednom periodu života odbili čak i Tita, što je bio potez na koji su se samo rijetki usuđivali, kazavši: „Biću glumica i poslije Tita“. I inače ste poznati kao neko ko govori bez dlake na jeziku. Šta biste u tom kontekstu poručili mladima koji danas sve češće pristaju da budu poltroni na raznim poljima?

– U zemlju gdje vlada korupcija tobožnji umjetnici misle da to tako treba da bude i nemaju pojma da su korumpirani. Oni samo sarađuju s vlašću i ne vide da njihova djela i ustanove više ne zaslužuju epitet po kojem bi trebalo da budu od izuzetnog značaja za kulturu Srbije. A u prošlom vijeku su Mira Trailović, Radomir Stević Ras i Duško Radović stvorili najvećeg dramskog pisca 20. vijeka i to tako što su ga podržavali i što su mu omogućili da se njegova djela prikažu uprkos tome što je bio povratnik i robijaš s Golog otoka. Poznato je da je Titova diktatura takve stavljala na crne liste i zabranjivala njihova djela.

Laska li Vam činjenica da pripadate grupi glumica koji su uspjeli graditi karijeru i dobijati angažmane i prije i poslije Jugoslavije s obzirom na to da je mnogo i onih kolega koji su živjeli ili žive samo od stare slave?

– To sada u konačnom sumiranju tako izgleda, mada je često izgledalo kao da sam odsvirala svoje i da nema dalje. Ali, uvijek bi, u zadnji čas, uletjela neka uloga koja je omogućila kontunuitet mog glumačkog trajanja.

Vaše uloge je gotovo nemoguće nabrojati, a pritom biti siguran da se nije nešto izostavilo. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom kada je o profesionalnom životu riječ?

– Kada u ovoj gromadi od vremena sve saberem, ništa mi nije važnije od toga što sam postala omiljena glumica Siniše Pavića. Divim mu se i on je najveći pisac na ovim prostorima. Jedini je koji razumije narod i koji je u stalnom dosluhu s njima. Igrala sam u njegovim serijama, među kojima su „Bolji život“, „Srećni ljudi“, „Porodično blago“ i „Bela lađa“ u kojoj sam igrala babu na Šojićevo kopilče. To mi je, u 60 godina dugoj karijeri, omiljena uloga, jer smo igrali pravu umjetničku satiru i stilizovanu formu, a bili smo više životni nego da smo igrali realističku komediju.

 

Foto: Mitar Mitrovic/Blic

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti