Manekenka i poduzetnica Bojana Barović, krajem prošlog mjeseca oduševila je Region kada je, gostujući uživo u jutarnjem programu jedne srbijanske TV kuće, odlučila pred kamerama dojiti svog nedavno rođenog sina Simeona. U momentu kada je čula da plače, ni trenutka se nije dvoumila šta učiniti, nasmiješila se, i veselo kazala: „Beba jednostavno bira trenutak, vrijeme mu je za užinu“. Emisija je završena, ali je Bojana ovim postupkom otvorila važnu temu dojenja djece na javnom mjestu, što je na ovim prostorima i dalje svojevrstan tabu i tema koja izaziva rasprave.
– Dojenje u javnosti je, prije svega, važno, kako bi se podstaklo dojenje kao način ishrane djece. Statistika pokazuje da jako malo žena na našoj teritoriji, 13 posto, doji. To je veoma mala brojka ako se uzme u obzir da samo dva posto žena ne može da doji iz medicinskih razloga. Znači da se jako puno žena odlučuje da ne doji zato što im je lakše. Možda im taj životni stil ne odgovara ili nisu upoznate i informisane. Važno je da se majke ohrabre da budu napolju, da doje svoju djecu na lijepom vremenu, da šetaju i uživaju u životu. Naš život mora da se promijeni nakon dolaska bebe, jer se adaptiramo na novog člana porodice, ali to ne znači da moramo biti zatvorene u četiri zida. Treba da živimo život jer ćemo se ljepše osjećati, bit ćemo sretnije i zadovoljnije, a s nama i djeca. Zatim, stopa dojenosti djece treba da poraste jer znamo da je dojenje daleko bolje od bilo čega što nam se nudi – kaže Bojana na početku razgovora za naš magazin.
Stariju kćerku Leonu ste dojili skoro godinu i po. Kad ste odlučili prestati i zašto je ovaj način ishrane bio dobar za njen razvoj?
– Vodila sam se njome i željela sam da mi ona pokaže kada je vrijeme da prestanem. Imale smo lijepo odvajanje, bez drastičnih mjera i plakanja. Jednostavno je pokazala da joj više nije potrebno. Ne volim mnogo da se miješam u ono što nam je priroda zacrtala, jer priroda zna najbolje šta radi i kako radi, i ovdje se ograđujem od slučajeva kada majke stvarno ne mogu da doje. Onda je to jednostavno neka druga priča i hvala Bogu da postoje zamjene. Sigurno je prije, kada zamjena nije bilo, to bio problem za mnoge njih, tako da je dobro što ima alternativa, ali ne treba im pribjegavati ako nije neophodno. Dojenje je jako važno za psihofizički razvoj djeteta. Uz antitijela, koja su najvažnija, ono pruža i bliskost koju ne možemo da zamijenimo ni s čim drugim.
Dojenje na javnim mjestima je na našim prostorima, nažalost, jedna vrsta tabua, no nije jedini s kojim se srećemo. Često možemo čuti kako se beba ni slučajno ne smije iznijeti napolje prije 40 dana, ili joj ne treba kratiti kosu prije nego što napuni godinu… Kakav stav imate prema ovoj vrsti narodnih vjerovanja?
– Ne vjerujem u te stvari. Mislim da trebamo da se oslonimo na vremenske uslove. Naravno da djecu nećemo voditi napolje ako je minus, ali ako je lijepo vrijeme, izlazak preporučuju svi doktori. Prvi put sam se porodila u Americi i rekli su mi da trebam već u prvoj sedmici da izlazim s djetetom. Boravak napolju, u parkiću ili šetnji djetetu bilo kojeg uzrasta može samo da prija.
Tehnologija je prisutna u svim segmentima života, pa tako i u odgoju. Nedavno je lansirana aplikacija za bebe koja, između ostalog, pokazuje i u kakvom je emotivnom periodu dijete. Jesu li, uistinu, one neophodne?
– Ima veoma praktičnih stvari. Koristim neke od tih aplikacija. Naprimjer, imam jednu koja mi pokazuje kada je beba jela, te ne moram da pamtim razmak između dojenja. Ali, mislim da u tim stvarima treba biti umjeren. Za tu aplikaciju koja pokazuje emotivno stanje djeteta zaista nikada nisam čula i smatram da ne treba otići toliko u to „robotizovanje“, jer je to onda pretjerivanje.
Šta mislite o trendu da mlade majke zbog potvrde statusa troše prava mala bogatstva na kupovinu nekih specijalnih cucli, oprema za bebu, kolica, flašice, koje djetetu zapravo i ne trebaju?
– Istina je da je mnogo toga dobilo primjese trenda i kolica su sada postala pokazatelj statusa, modni trend ili kako god hoćemo da nazovemo. Iz iskustva znam da treba imati dobra kolica i u njih bih uvijek uložila. Ali, treba biti umjeren. Ja, naprimjer, svojoj djeci ne kupujem preskupu garderobu jer će je za dvije, tri sedmice ili mjesec prerasti. No, ima tu i dosta korisnih stvari, kao, naprimjer, flašice koje su napravili protiv grčeva. Napredovali smo i treba sve iskoristiti i sebi olakšati život, ali ne ulagati ogromna sredstva, jer djecu tebamo učiti odnosu prema životu, novcu, stvaranju i zarađivanju.
Kojim parametrima se vodite kada djeci kupujete stvari?
– Ne vodim se firmama i brendovima. Važno mi je da je odjeća kvalitetna. Dopada mi se organski pamuk. Ukoliko imamo neki događaj ili slavlje u familiji, volim da izdvojim za neku haljinicu, ali to su posebne prilike. Ne bih voljela da djecu učim da im je sve dostupno. Nisam neko ko je odrastao u ne znam ni ja kakvom blagostanju, kao ni većina 90-ih godina, i želim da moja djeca znaju da nije sve lako. Iako danas kao roditelji možemo više da im priuštimo nego što su nama naši roditelji mogli, barem u mom slučaju, jednostavno bih voljela da nauče te vrijednosti.
Kompletan intervju čitajte u printanom izdanju magazina Azra.
